Foto: Pomozi.ba
Tokom provođenja njihovih dugogodišnjih aktivnosti ova organizacija uspjela se nametnuti kao glavna asocijacija kod svih nas kada je riječ o pomoći ljudima u potrebi u našoj državi. Bili su i ostali aktivni u prikupljanju novčanih sredstava kako za pojedince tako i za pogođene kolektive poslije raznih nepogoda, kakva je bila i Donja Jablanica prošle godine. Ako već država nije faktor koji radi na poboljšanju socijalnog sektora Bosne i Hercegovine, odlučili smo vidjeti koje izazove imaju oni koji to jesu i na koje načine država može poboljšati njihov rad i djelovanje.
Organizacija Pomozi.ba nastala je 2012. godine s ciljem pružanja pomoći najugroženijima u našoj državi, a krenuli su kao i svaka do sada slična priča, naoružani entuzijazmom i dobrom voljom. Nisu mogli računati na kontinuiran izvor finansija, pa su obezbjeđivanje sredstava i skeptičnost prema radu humanitarnih organizacija bili njihovi prvi izazovi s kojima su se susretali. S vremenom situacija u ovom pogledu se mijenjala a problem transparentnosti su riješili redovnim izvještavanjem o svim bitnim pojedinosti o svome radu, kao i objavljivanjem svih donacija i redovnom komunikacijom s javnošću putem društvenih mreža. Tokom vremena postali su prepoznatljiva humanitarna grupa te su počeli djelovati i izvan Bosne i Hercegovine.
Broj projekata u koje je Pomozi.ba bio uključen davno je dostigao visoku cifru. Trenutno imaju preko stotinu zaposlenih, najviše u svojim kuhinjama, uz dostavljače obroka koji redovno isporučuju gotovu hranu na kućnu adresu širom države.
Duga je lista svih projekata koje je Pomozi.ba organizovao, a ovo su samo neki od njih:
„Radimo na principu hitnog djelovanja i dugoročnih projekata pomoći. Imamo različite programe – dostavljanje obroka socijalno ugroženima, pomoć bolesnima, stipendije za djecu iz siromašnih porodica, pružanje humanitarne pomoći u kriznim situacijama… Osim u našoj zemlji, djelujemo i u Gazi, Siriji, Turskoj i Jemenu. Pomoć u hrani u nekoliko navrata isporučili smo stanovništvu Ugande, Sudana i Somalije, a u 2022. godini pokrenuli smo akcije pomoći stanovnicima Tanzanije i Ukrajine”, govori nam Saliha Rokša, predstavnica Udruženja Pomozi.ba.
Kao glavne donator Saliha navodi građane Bosne i Hercegovine, dijasporu, domaće i međunarodne kompanije te određene institucije i ambasade, kao i humanitarne organizacije iz inostranstva.
Socijalna država, po uzoru na neke zapadne zemlje, u Bosni i Hercegovini nikada nije zaživjela i zbog toga organizacije kao što je Pomozi.ba i postoje. Već odavno je postala normalna pojava očekivati da s jedne strane ovakve organizacije imaju nedovoljnu pomoć od države i s druge da budu glavni organizatori pomoći pogođenom području, kao što je bio slučaj s Donjom Jablanicom u oktobru prošle godine. Pored finansijskih izazova, humanitarne organizacije se suočavaju i s drugom vrstom problema, poput administrativnih prepreka, birokratske procedure, povećanja troškova osnovnih životnih namirnica i zdravstvene njege. Svi ovi izazovi se naravno na koncu odražavaju na težu poziciju korisnika humanitarne pomoći. Po Salihinim riječima iz godine u godinu sve veći je broj ovih ljudi, čime sve navedeno dobija poseban nivo opterećenja jer je, kako nam ona ističe, iako bi željeli, jednostavno nemoguće pomoći svima.
Kada je riječ o najavljenoj fiskalnoj reformi Vlade FBiH krajem prošle godine i povećanju minimalne plate radnika, kao prvog koraka u ovoj reformi, nije mnogo utjecalo na rad Pomozi.ba jer samo nekolicina njihovih zaposlenih do tada je primala minimalnu platu. Međutim, postoje određeni koraci koje bi bilo dobro da vlada preduzme kako bi se olakšalo djelovanje humanitarnih organizacija:
„Vlada bi trebala uvesti poreske olakšice za donacije, osloboditi humanitarne organizacije od određenih nameta i pojednostaviti procese registracije i rada nevladinih organizacija. Kao pozitivan primjer ističemo ukidanje PDV-a na doniranu hranu, što je već značajno doprinijelo poboljšanju uslova života ugroženih građana. Također, radi se i na ukidanju PDV-a na donirane lijekove, što bi značajno olakšalo pristup medicinskim sredstvima oboljelim ljudima u našoj zemlji i poboljšalo njihov kvalitet života“, objašnjava Saliha Rokša.
Uzimajući u obzir da bi zadatak države trebao biti provođenje svih aktivnosti koje provodi Pomozi.ba, najmanje što vlada može uraditi o ovom pitanju jest olakšavanje svakodnevnog djelovanja humanitarnih organizacija. Sve drugo možemo smatrati samo kao postavljanje prepreka i otežavanje pomoći koja je prijeko potrebna hiljadama ljudi u Bosni i Hercegovini, a i izvan njenih granica.
Uzimajući u obzir da je Bosna i Hercegovina jedna od zemalja u kojoj socijalni sistem skoro da i ne postoji, prepoznavanje humanitarnog sektora i osiguravanje povoljnijih uslova za njegov rad je od velike važnosti za pogođene kategorije našeg društva.
Pomozi.ba je klasičan primjer udruženja čiji bi se zahtjevi trebali poslušati i razumjeti jer ovo je priča za kojom očigledno postoji velika potreba.
Projekat je podržan Ad Hoc grantom regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) BiH, Center for Research and Policy Making (CRPM) Sjeverna Makedonija i Institute for Democracy and Mediation (IDM) Albanija a financijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
