foto: tačno.net
Gospodine Nuhbegoviću, Vi imate status zaštićenog prijavitelja korupcije, međutim u kontinuitetu ste izloženi manjim ili većim pritiscima u Vašem preduzeću “Vodovod i kanalizacija” Sarajevo. Iz kojih razloga? Kako se nosite s pritiscima?
– Zaposlen sam u VIK-u od 2. 10. 1997. godine, odnosno tačno 27 godina. Cijelu svoju karijeru poslove sam obavljao profesionalno i u skladu sa zakonskom regulativom, te u situacijama u kojima sam uvidio da se radi o neprofesionalnom i nezakonitom radu, ukazivao i uticao s većim ili manjim uspjehom. U tim je vremenima vladala sasvim drugačija atmosfera u VIK-u i ovakvo se ponašanje nije uzimalo za zlo. Međutim 2018. godine u VIK-u se formira Odjel za kontrolu i nadzor, kao nekakav interni kontrolni organ s velikim ovlastima, dok je za šefa postavljen Nermin Kapidžija, aktuelni Izvršni direktor za investicije i razvoj.
Sa svojim su ovlaštenjima dolazili u kontrolu skoro svih segmenata poslovanja: kontrolu radnih naloga vozila na terenu, kontrolu dokumentacije, kao i uzimanje izjava od radnika, koji su po nekom osnovu prijavljeni. Takvim je nastupom u VIK-u nastala određena atmosfera straha. Kulminacija je nastala 2019. Godine, kada je u vrijeme direktora Envera Hadžiahmetovića Nermin Kapidžija kreirao dokument koji je propisivao redovno alkotestiranje po službama. Čak je kupljen i profesionalni alkotester za ovu namjenu i počelo se s testiranjima čitavih službi. Nije mi baš ova aktivnost izgledala u skladu sa zakonom, ali nisam znao zakonsku regulativu, tako da nisam u prvi mah reagovao. Međutim nezadovoljstvo kod radnika u VIK-u je raslo zbog ovih testriranja i u trenutku kada je već oko trećine radnika alkotestirano, tj. oko 300 radnika, odlučio sam da provjerim pravni osnov za takvu aktivnost. Čitav vikend sam utrošio proučavajući zakonsku regulativu i u januaru 2020. godine poslao na sve e-mail adrese u VIK-u informaciju u kojoj sam objasnio da se radi o nezakonitom postupanju, diskriminaciji i ponižavanju radnika, te da je postupak po pitanju postupanja u slučajevima kada je radnik pod dejstvom alkohola propisan zakonskom regulativom.
Alkotestiranje je prekinuto i nikada više nije nastavljeno, ali mi očito ovaj potez Nermin Kapidžija nije nikad zaboravio jer je ova reakcija atmosferu straha od radnika Odjela za kontrolu i nadzor u VIK-u smanjila na minimum. Nisam imao nekih posebnih pritisaka nakon toga čak i kada je došla aktuelna uprava u 2021. godini sve dok Nermin Kapidžija nije imenovan za v. d. izvršnog direktora. Tada je kreirana i nova “brza sistematizacija”, koja je i danas u primjeni. Mobing-faza je počela na način da su za stalna sredstva i osiguranja u VIK-u do tada bila raspoređena tri referenta, ali su dva radna mjesta ukinuta i ja sam ostao jedini referent stalnih sredstava i osiguranja u preduzeću koje u svom poslovanju koristi stalna sredstva u vrijednosti od nekoliko stotina miliona.
Pritisci su se povećali kroz obim radnih zadataka, imenovanja u različite komisije i određenim pokušajima ponižavanja. Reagovao sam u skladu sa situacijama, ali su u 2022. godini pokrenuli disciplinski postupak protiv mene zbog navodnog prekoračenja roka za obavljanje određenog zadatka. Tada mi je i računar hakovan, onemogućen mi je normalan rad, nisam imao razumijevanja za dostavljanje potrebnih podataka, ali mi je i pored izjašnjenja po disciplinskoj prijavi uz 17 materijalnih dokaza koje sam priložio u decembru 2022. godine izrečena prvostepena, a u februaru 2023. godine i pravosnažna disciplinska mjera pismene opomene u trajanju od šest mjeseci. Nakon toga sam imenovan za predsjednika još dvije vrlo zahtjevne komisije s očitim ciljem da mi se eventualno neobavljanje zadataka iskoristi kao osnova za pokretanje novog disciplinskog postupka kako bi mi se dao otkaz ugovora o radu. Ali na žalost Uprave, poslove sam obavio profesionalno, bez ikakvih propusta i plan im je propao, iako sam u tom periodu već imao status zaštićenog prijavitelja korupcije i nisam ni krio da mi je dodijeljen taj status. Međutim to se Upravi očito nije posebno dojmilo.
U narednom periodu do 18. 3. 2024. godine sam imao određene štetne radnje od Uprave, ali nisam poduzimao posebne mjere prijavljivanja jer se radilo o sporadičnim slučajevima preopterećenja poslom, ignorisanju i izbjegavanju verbalne komunikacije nosilaca javnih funkcija u VIK-u, ignorisanje poslanih e-mailova i sl.
Međutim 18. 3. 2024. godine sam poslao e-mail relevantnim osobama u VIK-u, kojim sam ukazao na određeno nezakonito postupanje i koji zbog narednih događaja navodi na zaključak da sam navedenim e-mailom omeo koruptivne radnje, jer je isti doveo do toga da sam do sada kao zaštićeni prijavitelj korupcije izložen većem broju štetnih radnji za koje smatram da su školski primjer mobinga s obzirom na kontinuitet i povezanost, jer se radi o najmanje 12 štetnih radnji u periodu od pet mjeseci. Od mene se kao referenta stalnih sredstava očekivalo da ne reagujem na nezakonito tretiranje stalnih sredstava preduzeća, koji bi omogućili izuzimanje stalnih sredstava iz skladišta na način da se jednostavno trebuju kao materijal, čime se njihov knjigovodstveni put i praćenje završava jer se, jednostavno, evidentiraju kao trošak poslovne godine i o njima više nema nikakve evidencije. Ovakav način otvara mogućnost da se skupocjena imovina jednostavno izuzme iz skladišta i otuđi, a činjenica da VIK u svom poslovanju koristi i skupocjenu opremu koja u određenim slučajevima ima tretman stalnog sredstva ovu sumnju još pojačava.
Osnovano sumnjam da su u koruptivne radnje po svemu sudeći uključeni Belma Lojić, rukovodilac Službe za nabavke, Amar Nović, izvršni direktor Sektora za ekonomske i pravne poslove i Adnan Šerak, izvršni direktor za Kanalizacioni sistem i trenutni v. d. direktora VIK-a. Od 18. marta počinju štetne radnje čiji vrhunac počinje 10. Maja, kada je Amar Nović podnio prijavu protiv mene za pokretanje disciplinskog postupka radi teže povrede radne obaveze po dvije tačke, s uopštenim navodima bez ikakvih valjanih dokaza.
Već u ponedeljak, 13. maja Adnan Šerak potpisuje Rješenje o pokretanju disciplinskog postupka i Rješenje o imenovanju disciplinske komisije za čijeg predsjednika imenuje navedenu Belmu Lojić, koja s dva člana Vanjom Pašić i Senadom Redžovićem nakon provođenja postupka, potpuno ignorišući moje izjašnjenje i dokaze koje sam dostavio, daju preporuku za otkaz ugovora o radu. Adnan Šerak pokušava da provede otkaz tražeći saglasnost od Sindikata, ali ga nije dobio. Zbog neuspjeha preinačuju klasifikaciju povrede radne obaveze iz teže u lakšu i izriču mi uslovnu kaznu pismenog upozorenja u trajanju od šest mjeseci, odnosno rizik od otkaza u trajanju od šest mjeseci. Dodatno, novom sistematizacijom mi ukidaju radno mjesto referenta stalnih sredstava i osiguranja, a raspoređuju me na novo radno mjesto “Skladištar Butile – VSS”, koje je očito planski kreirano za mene i koje pripada Službi za nabavku, čiji je rukovodilac Belma Lojić.
Svojim postupcima izvršioci štetnih radnji očito žele da postignu nekoliko ciljeva odjednom ovim premještanjem mene kao zaštićenog prijavitelja korupcije jer me uklanjaju iz Službe za računovodstvo i finansije, čime mi se onemogućava pristup knjigovodstvenim podacima, a na osnovu kojeg sam već prijavljivao nezakonite radnje. Osim toga, raspoređuju me u Službu kod Belme Lojić, osobe koja kontunirano pokušava da mi naškodi zloupotrebom svoje pozicije, a moj rad u njenoj službi bi joj pružio odlične uslove za dodatni mobing, ponižavanje i maltretiranje.
Dodatni efekat mog raspoređivanja na radno mjesto skladištara je i ponižavanje jer sam magistar menadžmenta, certificirani računovođa i doktorski kandidat na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i vjerovatno sam jedna od najškolovanijih osoba u Preduzeću. Efekat je i dodatno ponižavanje jer se već godinama raspoređivanje na Postrojenje Butile, između ostalog, koristi i kao kažnjeničko rješenje za raspoređivanje određenih radnika (uglavnom VSS stručne spreme), koji nisu po mjeri Uprave Preduzeća, odnosno zamjerili su se Upravi Preduzeća ili njima bliskim saradnicima i osobama od povjerenja. Očita je i dodatna namjera izvršilaca štetnih radnji da atmosferom straha i pokazivanjem moći daju do znanja ostalim zaposlenim da se ne smiju protiviti bilo kakvim zahtjevima, te da se očekuje apsolutna poslušnost.
Zbog toga što u štetnim radnjama učestvuje veći broj upravi poslušnih radnika, uz navedene članove uprave moram priznati da mi ovakvo okruženje nameće izuzetnu opreznost u svim segmentima rada, jer je i najmanja greška dovoljna ovoj mobing-ekipi da ponovo pokrene disciplinski postupak. Imao sam i određenih zdravstvenih problema, zbog kojih sam u više navrata morao na bolovanje uz adekvatan medicinski tretman i terapiju i obavljam zdravstvene kontrole, čiji je uzrok navedeno postupanje. Svaki ulazak osoba koje dostavljaju internu poštu za mene je stres jer nikad ne mogu biti siguran da nije u pitanju nova disciplinska prijava ili neka nova čarlama mobing-ekipe.
U skladu sa zakonom podnio sam 20. avgusta prijavu štetnih radnji protiv zaštićenog prijavitelja korupcije od odgovornih lica i lica koja su radno angažovana kod istog poslodavca Ministarstvu pravde i uprave Kantona Sarajevo po uputama Ureda za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo. Međutim Upravni inspektorat je prijavu poslao Uredu za borbu protiv korupcije 26. avgusta.
Zakon o prevenciji i suzbijajanju korupcije u Kantonu Sarajevo je jasan. Za svaku štetnu radnju protiv zaštićenog prijavitelja korupcije, koji je očito stavljen u nepovoljniji položaj kojim može imati štetne posljedice, po članu 66. navedenog zakona predviđena je novčana kazna instituciji, odnosno u ovom slučaju VIK-u od 3.000 do 20.000 KM, dok je za odgovorna lica predviđena novčana kazna od 2.000 do 10.000 KM.
Ova prijava, s ovolikim brojem štetnih radnji protiv zaštićenog prijavitelja korupcije, vjerovatno je presedan. Postupanje Ministarstva pravde i Uprave Kantona Sarajevo i Ureda za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo po ovoj prijavi treba biti u fokusu javnosti, kako bi imalo efikasan uticaj na borbu protiv korupcije u budućnosti. Pretpostavljam da se postupak po prijavi treba provesti u roku od 60 dana, odnosno do 20. oktobra. Šta će vlast koja se zaklinje u borbu protiv korupcije uraditi, trebali bismo saznati ubrzo.
Političkim promjenama u Kantonu Sarajevo, preciznije odlaskom SDA i pozicioniranjem NIP-a na čelu VIK-a, dolazi do smjena kadrova. Prema Vašem mišljenju – kakva je kadrovska politika u VIK-u?
– Što se tiče kadrovske politike u VIK-u u periodu od dolaska ove Uprave, i po mom i po mišljenju dugogodišnjih kolega s kojima sam u redovnim kontaktima više je nego zabrinjavajuća. Spomenuta “brza sistematizacija” iz juna 2022. godine i postavljanje na određene pozicije nekompetentnih kadrova sigurno je uticalo na stanje u Preduzeću. Mislim da bi bilo korisno provjeriti koliko je radnika u periodu od dolaska ove Uprave primljeno u radni odnos u Preduzeću na poslove sa srednjom stručnom spremom, a zatim odlukom direktora premješteno na druga radna mjesta s visokom stručnom spremom. Interesantno bi bilo provjeriti i njihove diplome. U mom prigovoru na disciplinsku mjeru skrenuo sam Upravi pažnju da bi možda bilo bolje da se bave gubicima na vodovodnoj mreži, umjesto pokušaja da mi dokahaju, jer je u junu 2021. godine, kada su članovi Uprave počeli pristizati u VIK, količina zahvaćene vode iznosila 2582 litra u sekundi, dok je u junu 2024. godine nakon dvije godine “upravljanja” VIK-om zahvaćano 2.994 litra u sekundi. U julu je prešlo 3.000 litara u sekundi, odnosno zaustavilo se na 3.022 litra u sekundi.
Pad u avgustu je rezultat suše i redukcija, a ne kompetentnog upravljanja sistemom vodosnabdjevanja. Dodatno sam im skrenuo pažnju da su količinu zahvaćene vode povećali za 440 litara u sekundi, odnosno oko 17%. Još poraznije je da je u istom periodu kreditom EBRD-a rekonstruisano po podacima portala “Akta” i završeno preko 60% planiranih radova na rekonstrukciji. Navedeno je i da je rekonstruisano 24 kilometra distributivnih cjevovoda, 14 kilometara priključnih cjevovoda i 1.500 kućnih priključaka. Logično je pretpostaviti da su rekonstruisani cjevovodi koji su bili u najlošijem stanju i na kojima su bili najveći gubici, što je opet trebalo rezultirati smanjenjem količine zahvaćene vode.
Ključno pitanje je nakon ovih podataka zašto je količina zahvaćene vode u julu 2024. godine povećana za 440 litara u sekundi u odnosu na juni 2021. godine i pored obimnih radova na rekonstrukciji dotrajalih cjevovoda i priključaka.
Možda bi neko trebao pitati Upravu šta se dešava?
Dodatni problem za poslovanje VIK-a je presedan da se kao izvršni direktor Sektora za ekonomske i pravne poslove prvi put imenuje diplomirani pravnik. Očiti nedostatak ekonomskih znanja i razumijevanja ekonomske i računovodstvene problematike značajno je otežao osnovnu funkcionalnost dijela ovog sektora, s posebno negativnim uticajem na računovodstveno-finansijske poslove.
Zvanični podaci VIK-a pokazuju da trenutačno gubimo oko 74% zahvaćene vode s izvorišta. U kakvom je stanju vodovodna mreža u Sarajevu?
– Po pitanju vodovodne mreže u Sarajevu se često piše u javnosti i to nije nikakva tajna. Činjenica je da se investiciono održavanje ne provodi u skladu s potrebama jer se radi o izuzetno skupoj infrastrukturi za održavanje. Međutim prethodne uprave su i bez kredita EBRD-a uspjele smanjiti količinu zahvaćene vode i imati određeni trend poboljšanja stanja bez obzira na okolnosti, ali je ova uprava uspjela da poveća zahvaćenu vodu, kako sam već rekao, za 17%. S obzirom na novu kadrovsku popunjenost u VIK-u, a imajući u vidu da ja ne kontaktiram verbalno s članovima Uprave od sezone jesen–zima 2021/2022. godine, možda im niko nije rekao da je ovdje slučaj “manje je više”, odnosno da treba nastojati smanjiti količinu zahvaćene vode.
U tom kontekstu trebaju li se građani Sarajeva zabrinuti za vodosnadbijevanje svojih domaćinstava?
– Kroz neformalnu komunikaciju s dugogodišnjim kolegama svi smo zabrinuti. Čak se slažemo da smo po kadrovskoj politici možda prešli tačku u kojoj je kadrovski potencijal VIK-a toliko narušen da će trebati duži period da se stvari koliko-toliko počnu vraćati u neke prihvatljivije okvire.
Šta uprava VIK-a radi kako bi se ovi gubici vode smanjili?
– Koliko znam iz neformalne komunikacije, broj novih kvarova i broj otklonjenih kvarova nije srazmjeran na način da broj kvarova raste toliko da ih postojeće opravke ne mogu sa sadašnjim načinom rada smanjiti. Moram skrenuti pažnju da su ovo podaci od javnog interesa, ali i skrećem pažnju da nemam uvid u dokumentaciju koja tretira navedenu problematiku, tako da preporučujem da javnost traži od VIK-a podatke o ukupnom broju prijavljenih, a nepopravljenih kvarova. S obzirom na to da je zastupljena atmosfera straha u VIK-u i radnici ne smiju da komentarišu te podatke, obično dostave meni informacije jer je moja borba s upravama po pitanju zakonitosti dobro poznata skoro svim radnicima u VIK-u. Radi se o dugogodišnjim radnicima koji barataju navedenim informacijama i nemam posebnog razloga da sumnjam. Podaci su poražavajući jer prema istim 1.800 (hiljadu i osam stotina ima otvorenih naloga za opravke) stoji na čekanju. Od postojećih kvarova koji se poprave značajan broj je popravljen u stilu “drži vodu dok majstori odu”, odnosno nema adekvatnog nadzora koji će osigurati da se opravka izvrši kvalitetno i prekontroliše utrošeni materijal. Osim toga, izmjene su vodomjera kojima je istekao baždarni rok mjesecima u zaostatku. Moj vodomjer za koji sam uplatio baždarenje 10. marta još uvijek nije baždaren, iako će skoro sedam mjeseci od moje uplate.
Vlasti bi, po mom mišljenju, hitno morale poduzeti korake da se uradi dubinska analiza stanja u VIK-u dok još nije kasno.
Obzirom na medijske natpise o indoletnosti sadašnjeg rukovodstva VIK-a prema ovim problemima, kao i navodima o stranačkim obračunima unutar preduzeća, kroz kažnjavanje kadrova kroz sistematizaciju, kakvo je stanje u kolektivu VIK-a?
– Generalno je stanje u VIK-u, po mom mišljenju, nikad gore. Nametnuta je atmosfera straha. Osim kažnjavanja kadrova kroz sistematizaciju disciplinske prijave se podnose skoro svakodnevno u zabrinjavajućem broju, često i zbog minornih i neopravdanih razloga, s očitim ciljem da se strahom drže pod kontrolom radnici koji bi i ukazali na neke nepravilnosti i propuste.
Može se zaključiti da je stanje u KJKP “Vodovod i kanalizacija” d. o. o. Sarajevo alarmantno i u segmentu ljudskih resursa. Nekompetentnost Uprave i njenih postavljenih kadrova na neka od ključnih mjesta po mom su mišljenju ugrozili stabilnost vodosnabdijevanja Sarajeva, kao i adekvatnu kadrovsku popunjenost.
Uočava se i obrazac po kojem se, po svemu sudeći, radnicima koju mogu u penziju korištenjem “ratnog staža” u dvostrukom trajanju vrše dodatni pritisci i otežani uslovi kako bi se isti “podstakli” da iskoriste navedeni “ratni staž” u dvostrukom trajanju, iako to ne bi morali.
Stanje u prethodnim upravama Preduzeća po ovom pitanju je bilo takvo da su radnici samo u izuzetno rijetkim slučajevima koristili ratni staž u dvostrukom trajanju, jer su nastojali da rade u Preduzeću sve dok im to zakonska regulativa dozvoljava.
Ko će i da li će šta poduzeti po ovom pitanju, ostaje da se vidi. Mislim da bi se pod hitno postojeća Uprava Preduzeća morala smijeniti i da se postave kompetentni, stručni ljudi, koji bi pokušali zaustaviti pogoršavanje stanja u Preduzeću.
Što se mene tiče, ovaj intervju će Uprava vjerovatno iskoristiti za pokretanje nove disciplinske prijave, ali je moja obaveza i kao čovjeka i kao radnika i kao vjernika da ukažem na sve štetne radnje – ne samo prema meni kao zaštićenom prijavitelju korupcije već i prema vodovodnom i kanalizacionom sistemu, a osim toga kao ratni veteran doživio sam i vidio svašta tako da su trebali davno da zaključe da ne postoji način da me učutkaju ili spriječe da poduzmem ono što mislim da treba u skladu sa mojim principima.
S ove vremenske distance, da li biste se opet odlučili na prijavljivane korupcije s obzirom na sve što se prošli? Da li ovakav odnos vlasti demotiviše ljude da budu prijavitelji korupcije?
– Moj lični stav je principijelan i nepokolebljiv. Ja čak i ne podnosim prijave anonimno, niti me interesuje šta će ko da misli po pitanju mojih postupaka sve dok smatram da mi je obaveza da reagujem na nepravdu, nezakonitost, zaštitu prava ugroženih ili bilo koju drugu lošu i štetnu radnju za koju smatram da sam obavezan da reagujem.
Po pitanju odnosa vlasti, koliko se sjećam, u proljeće je u javnosti bila informacija o sedam zaštićenih prijavitelja korupcije uključujući mene. Mislim da je to izuzetno mali broj imajući u vidu opšte stanje u društvu po pitanju korupcije. Ovo bi mogao biti ključni momenat koji će dugoročno uticati na stepen borbe protiv korupcije. Po mojoj prijavi rekorder u broju štetnih radnji prema meni je Belma Lojić, rukovodilac Službe za nabavku, koja je učestvovala u čak šest štetnih radnji. Prati je Adnan Šerak s pet štetnih radnji. Nović Amar je treći s četiri štetne radnje, zatim Rusmir Salić s dvije i Kapidžija Nermin s jednom štetnom radnjom.
Efikasno i poučno rješenje u ovom slučaju, imajući u vidu da se očito radi o presedanu povezanom sa zaštićenim prijaviteljem korupcije, bilo bi izricanje maksimalnih kazni počiniteljima štetnih radnji u iznosu od 10.000 KM po svakoj štetnoj radnji. Ovo bi bio izuzetno efikasan način odvraćanja budućih potencijalnih počinilaca štetnih radnji prema zaštićenim prijaviteljima korupcije jer bi dobro razmislili prije djelovanja u tom pravcu. Osim toga, VIK-u se kao instituciji moraju izreći kazne od najmanje 3.000 KM po svakoj štetnoj radnji, što ove počinitelje po svemu uvodi u sferu nanošenja štete u iznosu preko 10.000 KM zbog svoje nadmenosti, bahatosti i demonstracije sile, a što bi se moglo kvalificirati i kao krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja i krivično djelo nesavjestan rad u službi. Na tu činjenicu sam skrenuo pažnju i u prijavi Nadzornom odboru VIK-a, uz napomenu da u slučajevima kada nastupi imovinska šteta preko 10.000 KM učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina, te da razmotre da li su u ovom slučaju obavezni po krivičnom zakonu da prijave krivično djelo za koje je sasvim izvjesno da će nastati imovinska šteta preko 10.000 KM za kazne, koje se po zakonu moraju izreći instituciji, odnosno u ovom slučaju Preduzeću.
Samo bi ovako drakonske kazne imale efekta na dalju borbu protiv korupcije jer ukoliko ovakav presedan u štetnim radnjama prema zaštićenom prijavitelju korupcije prođe nekažnjeno, mislim da će se broj zaštićenih prijavitelja korupcije u budućnosti moći brojati prstima jedne ruke sve dok u potpunosti ne nestanemo.
