Kritični minerali koje posjeduje Bosna i Hercegovina, bilu su tema sastanka Nermina Nikšića predsjednika Federacije BiH s predstavnicima Svjetske banke koji je početkom prošle sedmice održan u Sarajevu. Iskopavanje teških ruda, nakon pošasti malih hidroelektrana sve češće se nameće kao novi izazov u Bosni i Hercegovini – državi u kojoj se profit domaćih i svjetskih pojedinaca olako stavlja iznad očuvanja životne sredine i budućnosti građana ove zemlje.
Piše: Jelena Jevđenić
Čak i oni koji se ne zamaraju puno ekonomijom i politikom znaju da je BiH progutala milijarde maraka donacija i investicija. Nije BiH, ali jesu oni koji su bili i koji još uvijek jesu na strateškim pozicijama.
Političari su građane BiH toliko zadužili, da se svaki prijedlog iz vana mora uvažiti.
-Mona Haddad iz Svjetske banke razgovarala je s premijerom Nikšićem o investicijama vezanim za snabdijevanjem kritičnim mineralima za koje postoji velika potražnja u svijetu, a koje BiH posjeduje. Ona je istakla njihov značaj za obnovljivu energiju i razvoj tehnologije, uz napomenu da bi ovo prirodno bogatstvo koje posjeduje BiH privuklo značajne investicije i ostvarilo dodatne vrijednosti našoj zemlji.
To u prevodu znači da će se u BiH rudariti, jer još od prošle godine vlada ogromna potražnju za mineralima kao što su litijum, kobalt, nikl i bakar…
Ovaj sastanak je alarm za stanovnike Vareša, Jezera, Ozrena, Lopara i drugih lokacija geoloških istraživanja u BiH, ali i za sve građane Bosne i Hercegovine. Investitori sada imaju veću podršku. Svjetska banka je u prošlosti finansirala mnoge štetne projekte po životnu sredinu i stanovništvo na Balkanu i u svijetu.
Do 2018. godine, Svjetska banka (IFC), Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i Evropska investiciona banka (EIB) zajedno su, putem komercijalnih banaka, investirale oko 724 miliona eura u najmanje 82 hidroelektrane širom Balkana, od kojih se 37 nalazi u zaštićenim područjima.
Još te godine, ekološki aktivisti iz BiH, zajedno s aktivistima iz Evrope i regije apelovali su ovim bankama da prestanu finansirati uništavanje prirode, da pooštre uslove za kredite u ovom sektoru, pozivajući ove institucije da je potrebno ulagati u nove, čiste načine proizvodnje energije.
No, kako sada izgleda, čini se da će Bosna i Hercegovina da plati cijenu za čistu energiju koju neće ni vidjeti. Da bi smanjili zavisnost od uvoza litijuma iz Kine, EU se odlučila za eksploataciju u Evropi. Čak i zemlje članice Evropske unije imaju projekte za rudarenje litijuma, međutim, njihove vlasti će morati da ispune visoke ekološke standarde. Za BiH to ne mora da važi, jer već godinama fabrike zagađuju zrak, vodu, tlo bez sankcija. Fabrike domaćih i stranih investitora. I onih koji u svojim državama moraju da ispoštuju zakone i ekološke standarde u BiH ih zaobilaze. Jer mogu.
Zato nije jasno kakve dodatne vrijednosti za našu zemlju, o kojima govori predstavnica Svjetske banke, donosi iskopavanje prljavih ruda.
Kada se krene u realizaciju ovih iskopavanja malo će tu ičega biti za BiH i za građane. Koncesione naknade su sramno niske, iskopavanje će nesumnjivo dovesti do zagađenja tla, vode, vazduha, migracija stanovništva u mjestima rudarenja je neizbježna.
Kao i u slučajevima iz bliske prošlosti, najviše će to koštati „malog čovjeka“. Investitore, banke i predstavnike vlasti neće koštati ništa. Oni će profitirati.
Ali je sada jasna podrška ambasada Velike Britanije, Norveške, Sjedinjenih Američkih Država i Evropske banke za obnovu i razvoj kada su ljetos pozdravili projekat istraživanja i eksploatacije cinka i olova na području Vareša.
Istovremeno, građani iz Kaknja su protestovali jer navedeni rudnik ugrožava vodozaštitne zone i slivove rijeka koje opskrbljuju građane Kaknja pitkom vodom.
Sve su prilike da će u tom pravcu ići iskopavanja u BiH teških ruda za zelenu tranziciju.
Sve, samo ne zeleno.
Kolumne „Zeleni talas”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH)
