Među najnovijima… Pokradeno s raznih strana, odasvud pomalo 13. Kako ja vidim filozofiju (ukradeno od Fritza Waismanna i jednog od prvih ljudi na Mjesecu)
Prije svega zapamti jedno, moje dijete. — Nemoral laži ne sastoji se u povredi sakrosanktne istine. Pozivati se na nju ima u krajnjem slučaju pravo ono društvo koje prema svojim prinudnim članovima ima takav odnos da traži da se otvoreno izjasne da bi ih onda moglo pouzdanije da sustigne. Univerzaln
Organizacijski principi te vrste najprije utvrđuju mehanizam učenja o kojem ovisi razvoj proizvodnih snaga; oni, dalje, određuju prostor varijacija za interpretativne sisteme, koji osiguravaju identitet; i konačno, postavljaju institucionalne granice mogućeg porasta kapaciteta usmjeravanja.
Netko tko bi želio riješiti pitanje je li čovjek preinačeni potomak nekog prethodnog oblika, vjerojatno bi najprije istražio varira li čovjek, bilo to i najmanje, u tjelesnom ustrojstvu I duhovnim sposobnostima, pa, ako bi bilo tako, prenose li se te promjene na njegovo potomstvo, u skladu sa zakoni
Prilazim sada preliminarnom razmatranju pitanja: "Šta je reč?". Ali ono što sada imam reći biće dopunjeno detaljnim razmatra¬njima, koja će uslediti kasnije.
Tehnološka racionalnost razotkriva svoj politički karakter kad postaje značajan posrednik bolje dominacije, kreirajući istinski totalitaran univerzum, u kome su društvo i priroda, duh i tijelo držani u stanju permanentne mobilizacije za njegovu odbranu.
Filozofija, kakva bi poslije svega jedino bila još odgovorna, ne bi više smjela zamišljati da je dorasla apsolutnome, dapače, amorala bi sebi zabraniti pomisao na to da ga ne izda, a opet ne bi smjela dopustiti cjenjkanje oko emfatičnog pojma istine. To proturječje njezin je element.«1
Je li ljubav umijeće? Ako jest, ona zahtijeva znanje i trud. Ili je ljubav ugodno osjećanje koje se rađa slučajno, nešto što čovjeka »obuzme« ako ima sreću? Ova mala knjiga se zasniva na prvoj pretpostavci, dok danas većina ljudi nesumnjivo vjeruje u drugu. Činjenica je da ljudi ne smatraju ljubav n
Upotrebom izraza ‘kasni kapitalizam’ postavlja se hipoteza da društveni razvoji još i u državno upravljanom kapitalizmu teku ‘proturječno’ ili krizno . Stoga bih isprva htio objasniti pojam krize. Predznanstveno nam je pojam krize poznat iz medicinskoga jezika. Pri tomu imamo na umu onu fazu procesa
To je upravo naša današnja situacija: imamo posla sa besramnim cinizmom na globalnom nivou, čiji agenti samo zamišljaju da veruju u svoje ideje o demokratiji, ljudskim pravima i tako dalje. Delovanjem poput ovog WikiLeaksovog, sramota – naša sramota jer tolerišemo takvu vlast – čini se još sramnijom
Još 30-tih godina prošlog stoljeća je Trotsky napisao da „buržoazija, kao na toboganu, srlja u propast zatvorenih očiju.“ Ove riječi se posve precizno, kao da su napisane jučer, mogu primijeniti na postojeću situaciju. Kroz dvadeset godina buržoaski ekonomisti su trijumfalistički nastupali sa stavom
Kada su, 1922. godine, nakon što su unatoč svim očekivanjima pobijedili u Građanskom ratu, Boljševici bili prisiljeni povući se u "Novu ekonomsku politiku" (NEP), koja je omogućavala mnogo širi prostor za tržišnu ekonomiju i privatno vlasništvo...