Kad se bog Mars preselio u Irak i Avganistan, a zvanice se razišle sa krvavog Banketa u bivšoj Jugoslaviji, Glembajevi su uputili čvrst pogled u ogledalo, popravili kravatu, pogledali na rolex i izišli na prijeme, u počasne lože fudbalskih stadiona, na modne revije i proslave vlastitih jubileja u st
Kada je vjetar prorijedio dim i prašinu od posljednje granate, koja je pala negdje dolje ispod Adamove kuće, i razišli se krici, ukazao se taj prizor. Eksplozija je, valjda, oborila ljestve ispod Adamovih nogu i on je ostao viseći o gredi niz zid svoje kuće. Njegova slabašna žena uzalud je pokušaval
I sve su prilike da ću ja odavde otići kao jedan snuždeni dužnik koji pored bogatstva, dobara i moći nije znao kako da se oslobodi i riješi tog, u biti, sitnog duga. I on će ostati kao mrlja na bjelilu, kao mučnina pri savjesti.
Antologija Jutra poezije ili intrigantna ljepota različitog
Manuella je nešto zločesto rekla o Srećku, koji ju je prošlog tjedna nominirao zato što je samo Asimu pokazala bradavicu, premda Krešo i Serenada tvrde da uopće nije, i sad cijela BB-kuća raspravlja o tome, a publika se među sobom gloži, kao da je riječ o nečemu uistinu bitnom
Jergovićev je osnovni problem u tome što je on u kroničnom nesporazumu sa stvarnošću, što se ne bi nikoga posebno ticalo da je on neki benigni čudak, a ne čovjek koji, kako je to lakonski dijagnosticirao Rade Jarak, već godinama terorizira kompletnu hrvatsku kulturnu scenu. Jergović, naime, živi u d
Nemušt kao uglavnom uvijek, Vlaho Bogišić preventivno reagira, doduše u kondicionalu, predmnijevajući situaciju u kojoj bi, ako se dopusti govor Velimira Viskovića, netko nekome vrlo skoro mogao reći kako 'balija ima monopol nad poezijom u Hrvatskoj'. Budući da poznajem Vlahu Bogišića, i to barem t
Voljeti treba ljude, biti im na usluzi, pri ruci, u gostoljubivome stavu domaćina, s grimasom na obrazu dobroćudno nasmijanom, s grimasom slatkom, marcipanskom, kao novogodišnje prase u poslastičarskom izlogu, to sam propovijedao kao društveni princip i po toj osnovnoj direktivi ja sam se i vladao g
Fascinantna povijest (ali i sadašnjost) jedne pjesničke tribine
Na dan smrti kultnog hrvatskog pjesnika Josipa Severa – 28. siječnja – počinje dvodnevno slavljenje pjesničke riječi kojemu je u fokusu pjesničko premreživanje grada
Predsjednik Hrvatskog društva pisaca (HDP) Velimir Visković pozvao je sarajevskog književnika Ivana Lovrenovića da se vrati u HDP iz kojega je istupio nakon njegove izjave o Miljenku Jergoviću
Sve moje neprospavane noći i ilegalni rad prije rata, pa u ratu, svi ti dugi marševi, sastanci, zasjedanja, pa sve to i poslije rata, stalo je u jednu rečenicu kada sam dobio nagradu AVNOJ-a – aktivno se bavio društvenopolitičkim radom. A glavno je što si napisao!“
