Nakon što je balkansko divljaštvo prestalo da zabavlja zapadnjačku svitu i civilizaciju, skrojiše nam novu državu i novi ustav, te narediše da se mirimo i bratimimo.
Birači su na izborima rekli svoje, na političarima je da preuzimajući svoju odgovornost shvate da narodi i građani ove zemlje nemaju više vremena te da se ponuđene šanse ne smiju propustiti. Ako se propuste, one u politici u pravilu odlaze u nepovrat.
Alea iacta est! Kocka je zaista bačena ovog hladnog decembarskog ponedeljka 2010. godine, dan na kojem su programsku platformu potpisale multinacionalne snage, predvođeni revolucionarnim Zlatkom Lagumdžijom, uzdignute glave i jednoglasno stavili tačku na prošlost, te najavili topliju i svjetliju
Činjenica da je dolje potpisani intervjuist, odlučio da napravi ovaj intervju baš na traženje brojnih Ljubušaka, smatrajući da je on, u granicama svojih mogućnosti, uvijek na raspolaganju, konkretno pomaže projekte, bilo pojedinačne, bilo kolektivne, naravno, kada je to moguće.
Izlaganje na obilježavanju 15 - godišnjice Bosanske pošte održane u BH ambasadi u Oslu krajem novembra.
U Oslu je u petak održana ceremnija dodjele Nobelove nagrade za mir koja nije uručena njenom dobotniku kineskom disidentu Liu Xiaobou, pošto kineske vlasti nisu dozvolile ni njemu ni članovima njegove porodice da napuste zemlju.
Predsednik Boris Tadić i šef diplomatije Vuk Jeremić nikada nisu bili u gorim odnosima nego u poslednjih nekoliko dana
Objektivnim poređenjem se brzo da zaključiti da Sarajevo nije ni blizu islamizirano, koliko je Banja Luka pravoslavizirana. Te samim tim, ako Teheran posmatramo u svijetlu Islamske Republike Iran, po karakteru njenog uređenja, onda je bliže istini teza da je Banja Luka Teheran, a Republika Srpska kao pravoslavni entitet...
Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj živi oko 77.000 Roma. Njih 20.000 je bez sigurnog doma, a samo 30 posto djece ide u školu. Manje od jedan posto ih je zaposleno. Državne institucije do sada su usvojile nekoliko akcionih planova za socijalizaciju Roma ali na žalost nema političke volje da se riješi bar dio problema...
Kada su, 1922. godine, nakon što su unatoč svim očekivanjima pobijedili u Građanskom ratu, Boljševici bili prisiljeni povući se u "Novu ekonomsku politiku" (NEP), koja je omogućavala mnogo širi prostor za tržišnu ekonomiju i privatno vlasništvo...
Zahtjev za uspostavljanje hrvatske teritorijalne jedinice samo je nastavak hercegbosanske politike, čije su zlo mnogi bosanski Hrvati iskusili u ratnim vremenima, kada su izdani, prodani i prognani iz svojih zavičaja. Zazivanjem nove Herceg-Bosne taj se monstruozni projekt želi provesti do kraja.