Sve dosadašnje inicijative da se istaknutim suradnicima ustaškog režima u Sarajevu oduzmu ulice propale su, iako se u javnom diskursu koji dolazi baš iz Sarajeva često rado isticala činjenica da u Mostaru nekoliko ulica također nose imena dokazanih fašista i ustaša, poput Jure Francetića ili Mile Budaka
U tom progonstvu Nele je gledao kako gori njegov rodni grad: ‘Sve mi je bilo odvratno. I to kako Srbi rokaju po Sarajevu, i to kako Sarajlije vrište, kukumavče i lažu’. (Nele ne kaže o čemu su Sarajlije – odrednica ‘Sarajlije’ itekako je važna – tad lagale.) Odvratan je Neletu bio i licemjerni Zapad i Rusi koji, usljed svojih belaja, ne pomažu Srbe… Nele namjerno zaboravlja mnogo toga. Ne objašnjava kako to da je on morao pobjeći da ne bi bio zaklan prvi dan, a njegov otac ostaje tokom nekoliko prvih mjeseci ‘rokanja’.
Težak je to posao. Pretežak. Opak i surov. Ni crnjeg posla, ni gorčijeg hljeba od rudarskog. A životna nužda, tome uprkos, tjera da se kopa i radi. I ne samo radi. Nego i misli.
U još nepovoljnijim vanjskim i unutarnjim okolnostima nego lani u proljeće, kad joj je na izborima znatnije opala podrška birača, Vučićeva stranka vratila je sve što je tada izgubila i dobila šansu da samostalno upravlja zemljom do sljedećih redovnih ili izvanrednih izbora
Hrvatski je veleposlanik u Svjetskoj organizaciji, bivši Vjesnikov novinar, Vladimir Drobnjak, zaprepastio zainteresiranu domaću i stranu javnost glasajući protiv mira i humanosti, jer mu je tako zapovijedio vanjskopolitički šef Gordan Grlić Radman, a ovomu šef Andrej Plenković. Nijednom od te trojice nije palo na um da ne smiju sami odlučiti kako će RH glasati u UN-u bez konzultiranja s predsjednikom Milanovićem. Naime, Ustav RH izričito propisuje premijeru i šefu države obavezu – sukreiranja vanjske politike. Među inim sukreiranjima. I točka.
Nakon što su u oktobru predstavnici nevladinog sektora i građani protestvovali u Banjaluci nezadovoljni usvajanjem Nacrta zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, u javnosti poznatijem kao zakon o “stranim agentima”, koji je Skupština Republike Srpske usvojila 28. septembra, pred kraj ove godine oglasili su se i iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluke.
U novoj epizodi podcasta "Mikrofonija sa Amerom" ugostili smo Esada Bajtala. S Bajtalom smo razgovarali o aktuelnim problemima u našoj državi, ali i o legendi sevdaha - Safetu Isoviću.
"Klizi li RS ka diktaturi?" – pitaju se oni koji nisu svjesni da jedina oblast kretanja RS jeste tromo gibanje iz autoritarnog režima ka naličju fasadne demokratije. To neizostavno pitanje mnogih diskusionih kružoka način je da se posveti pažnja raspravi o transformacijama režima u pravcu sofisticiranih ažuriranja i potencijalnih liberalizacija prohibicije do kojih može dovesti djelovanje „međunarodne zajednice“.
Shvaćate sada tko sam ja? Ja sam Ivo Anić. Čovjek koji samo hoće pisati. I pisao sam proteklih deset godina, i sve što znam jeste to da mi je duša puna ovakvih toplih priča, i da bih vam ih mogao pričati u nedogled. Rekao mi je prijatelj pisac koliko se muči s pisanjem. Kako prekraja, reže, piše otpočetka. Sve što sam ikada napisao, bilo je na prvu. Bez vraćanja da prepravim. Beskrajno sam tim užasavao moje uzore i ovim im se putem ispričavam na tome.
Na ideološkom i praktično-represivnom planu, pak, „demokracija“ se štiti od radikalno postavljenog zahtjeva da se demokratizira. I to čini na drastično nedemokratski način. Slično spaljivanju vještica, progoni Assangea, Snowdena i Manning predstavljaju egzemplarna kažnjavanja: okrutnost sankcija ne proizlazi iz težine „zločina“, nego iz potrebe da se upozori na sudbinu koja čeka one koji se ne podvrgavaju vladanju i koji destabiliziraju politički poredak.
Ante Nazor povjesničar je s profesorskom titulom i doktoratom te ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Niie mu strano zloupotrebljavati svoju poziciju manipulativnm tumačenjem povijesnih činjenica. U najnovijem istupu na portalu Narod.hr zbog jedne rečenice o kardinalnu Alojziju Stepincu optužio je autore gimnazijskog udžbenika iz povijesti za čak tri grijeha: da sugeriraju kako je Stepinac bio zločinac, da vrijeđaju vjerske osjećaje učenika i da vrijeđaju čitavu Katoličku crkvu. Sporna rečenica je nedopustivo loše formulirana, ali nije faktografski netočna. No očito je svaki povod dobar za provođenje državnog projekta pretvaranja Stepinca u ono što nije bio. Kao i za očuvanje ideološkog-vjersko-nacionalističkog narativa kao dogme.
Ko god je zastupao tezu o Velikoj Srbiji, Srpskom svetu, specijalnim vezama sa Srbima u regionu i sličnim hegemonističkim snovima, sad nema pravo da se buni. U taj paket spadaju i ideje o jedinstvenom kulturnom i duhovnom prostoru, srpskom stanovištu i sličnim tlapnjama nesmirenog velikosrpskog zloduha. Tražili ste – gledajte!
