To je političar koji ne zna ništa drugo da radi doli da ponižava, zlostavlja, uništava, otima, razara, prisiljava, maltretira, izaziva zlu krv, pravi raskole i sukobe, kako u Srbiji tako i u susedstvu. Njemu je mir duboko stran, a agresija jedini oblik komunikacije sa svetom. Zato je Vučić najveće zlo za Srbiju i region. Dok je on na vlasti, nema stabilnosti na Balkanu.
Tačno.net donosi ličnosti i događaje, i one najbolje i one najgore, u godini kojoj brojimo zadnje dane. Ko su ljudi i događaji o kojima smo pričali, radovali se i tugovali u 2023, zašto su to djeca Gaze, osobe poput pape Franje, pa do Oppenheimera i Milorada Dodika, Džanana Muse i Lane Pudar, Branimira Nestorovića i Semira Osmanagića, Javiera Mileia, Slavoja Žižeka, Marka Vešovića i Nedima Sladića, zašto je serija ''Znam kako dišeš'' priča godine i zašto je folk igrala cijela Jugoslavija – čitajte u analizi Amera Obradovića.
Bogić Bogićević jeste putokaz kako sačuvati sebe sama, svoju dušu, ljude koje znaš ili ne znaš, jer su ljudi i treba ih čuvati i od sebe i drugih, od tuđe moći i njihove bespomoći, bez obzira kome narodu, vjeri ili naciji pripadali. “Svako ima pravo na dobro ili bolje i niko ne zaslužuje zlo”, rekao bi Bogićević. U vrijeme zla, u najtežim trenucima za opstanak jednog društva ili samo jednog čovjeka Bogićević je uvijek nalazio pravi odgovor, istina – često nepopularan i pojedincima i masama zavadenim ostrašćenim predvodnicima koji baš ovakve zle situacije koriste za svoje, a ne interese čovjeka i naroda koji bi da predstavljaju.
Prikazujući RS kao nekakav bedem hrišćanstva, Dodik je pokušao da osigura podršku zapadnih desničara u svrhu ostvarivanja vlastitih političkih ciljeva. Iako u tome nije imao naročitog uspjeha i njegovi dobri odnosi s evropskom desnicom ponekad djeluju više kao PR potez nego ozbiljna politika, postavlja se pitanje da li će globalna promjena ravnoteže u EU ali i USA (eventualni povratak Donalda Trampa na vlast) moći da mu pomogne da ostvari svoje političke ciljeve.
Najveće ime našeg ženskog sporta je Razija Mujanović. A koliko smo danas poraženi kao društvo, pokazat će jednostavno pitanje u nekom srednjoškolskom razredu koje glasi – koliko djece zna ko je Raza Mujanović... Rezultat će stati na prste jedne ruke, a nerijetko niko od te djece neće znati ko je žena koja nas je proslavila. I nisu kriva djeca, naravno. Protiv tog patuljastog stava i brojnih predrasuda prema ljudima koji zaslužuju poštovanje, valja se boriti obrazovanjem, ali i nekom opštom kulturom koja nažalost iščezava. I srcem. A to srce, i sportsko i ljudsko ima naša Raza sa kojom smo razgovarali u prednovogodišnjoj Mikrofoniji sa Amerom. Najveća, sa srcem žene koje zna kako pobijediti patuljke i predrasude kojima smo okruženi.
Kako su iz ponude banjalučkih štandova nestale majice s likovima Radovana Karadžića i Ratka Mladića, presuđenih ratnih zločinaca?
Sisački biskup, Vlado Košić, neka je vrsta Crkvinog Ivana Pernara, s razlikom u tome što su Košićeve javne predstave mnogo opasnije jer nastupa u ime moćne institucije. Kao kad je u ovogodišnjoj božićnoj čestitki vjernicima zavapio da je iz Adventa Djed Mraz izbacio Isusa. To je nepojmljiva drskost duhovnika koji svojim istupima krši temeljne vrline koje Crkva Isusu pripisuje. Istovremeno Košić podupire one što vjeru zloupotrebljavaju da bi od ljudske intime pravili javne cirkuse.
Sve dosadašnje inicijative da se istaknutim suradnicima ustaškog režima u Sarajevu oduzmu ulice propale su, iako se u javnom diskursu koji dolazi baš iz Sarajeva često rado isticala činjenica da u Mostaru nekoliko ulica također nose imena dokazanih fašista i ustaša, poput Jure Francetića ili Mile Budaka
U tom progonstvu Nele je gledao kako gori njegov rodni grad: ‘Sve mi je bilo odvratno. I to kako Srbi rokaju po Sarajevu, i to kako Sarajlije vrište, kukumavče i lažu’. (Nele ne kaže o čemu su Sarajlije – odrednica ‘Sarajlije’ itekako je važna – tad lagale.) Odvratan je Neletu bio i licemjerni Zapad i Rusi koji, usljed svojih belaja, ne pomažu Srbe… Nele namjerno zaboravlja mnogo toga. Ne objašnjava kako to da je on morao pobjeći da ne bi bio zaklan prvi dan, a njegov otac ostaje tokom nekoliko prvih mjeseci ‘rokanja’.
Težak je to posao. Pretežak. Opak i surov. Ni crnjeg posla, ni gorčijeg hljeba od rudarskog. A životna nužda, tome uprkos, tjera da se kopa i radi. I ne samo radi. Nego i misli.
Ko god je zastupao tezu o Velikoj Srbiji, Srpskom svetu, specijalnim vezama sa Srbima u regionu i sličnim hegemonističkim snovima, sad nema pravo da se buni. U taj paket spadaju i ideje o jedinstvenom kulturnom i duhovnom prostoru, srpskom stanovištu i sličnim tlapnjama nesmirenog velikosrpskog zloduha. Tražili ste – gledajte!
“Hugo Pratt – o želji da se bude beskoristan” prava je poslastica, nezaobilazan svezak za svaku samosvjesnu kuću biblioteku. Ali ona nije samo to: ovdje u nas, gdje je ime Duje Bratta al pari s gospodstvom Corta Maltesea, ona je primjeren uvod u “ples slobode” što su ga na onoj plaži finim koracima poveli Duje, Corto, Alem, Hugo, i svi ostali iz boljeg svijeta ironije, sumnje, ljepote i intelektualne elegancije
