KORUPCIJA NA SLOBODI: Kada će nakon hapšenja kadrova SDA na red doći SNSD i HDZ, i zašto neće

Nedavna hapšenja trojice bošnjačkih zvaničnika, sadašnjih i bivših članova i funkcionera SDA, iako po svemu što se zna te prezentiranim dokazima opravdana, izazvala su lavinu oprečnih reakcija – dok je veći dio javnosti pozdravljao nešto što je ličilo na konačni početak rada domaćeg pravosuđa, drugi, oni nešto bliži SDA i DF politikama, nisu bili tog stava, smatrajući da se postupci provode selektivno, prema funkcionerima jednog naroda ili jedne stranke.

Prvo u nizu prošlomjesečnih hapšenja bilo je privođenje Ibrahima Hadžibajrića, dugogodišnjeg načelnika sarajevske opštine Stari grad, a potom Senaida Memića i Abdulaha Skake, ambasadora BiH u Maleziji i Kataru.

Djela za koja se terete ovi funkcioneri i “diplomate” ne bi se postidila ni neka zvučna imena “odranije poznata policiji”, jer su osumnjičeni za zloupotrebu položaja, nesavjesan rad u službi i davanje poklona, kao i za (pojedinci) organizovanje i rukovođenje kriminalnom grupom.

OBRAČUN S KRIMINALOM KAO “NAPAD NA BOŠNJAKE”

U procesuiranju SDA kadrova ne može se zaobići i slučaj bivšeg potpredsjednika te stranke Asima Sarajlića kojeg je Opštinski sud u Sarajevu u februaru nepravosnažno oslobodio za krivično djelo “davanje dara i drugih oblika koristi”. Sarajlić je takođe oslobođen prošle godine za djelo zloupotrebe položaja pri zapošljavanju u javnim preduzećima u BiH. Njegov partijski kolega, bivši generalni sekretar SDA Amir Zukić, u istom postupku proglašen je krivim.

Ogroman odjek u javnosti imala je i prvostepena osuđujuća presuda bivšem premijeru Federacije BiH Fadilu Novaliću koji je osuđen na četiri godine zatvora za zloupotrebu položaja prilikom nabavke kineskih respiratora u vrijeme pandemije Covid 19.

Da je nedodirljivih sve manje, a naročito nakon što je SDA izašla (izbačena) iz vlasti, posvjedočio je i slučaj jedne od najmoćnijih žena u bh. politici, Izetbegovićeve supruge Sebije Izetbegović, kojoj je poništen magisterij i oduzeto zvanje doktora medicinskih nauka.

Ovaj značajan broj procesuiranih, uhapšenih ili sankcionisanih kadrova SDA rezultat je svakako njihove trodecenijske vladavine na krilima kriminala i korupcije – a što je došlo na naplatu uglavnom kada se politička klima u Federaciji BiH počela mijenjati i kada je drastično opao uticajove partije na pravosudne institucije.

Očekivano, SDA je branila svoje kadrove na već viđeni način pa su hapšenja tumačena kao „napad na Bošnjake i samu SDA“.

“Bošnjaci se pretvaraju u građane drugog reda… Ako pripadate SDA-u, DF-u, SBiH-u, NES-u, onda vam je šansa da uđete u vlast nikakva, a da vam naprave hapšenje ili istragu prilična”, rekao je krajem maja lider SDA Bakir Izetbegović na FTV-u, dodajući da se čini sve ”da se Bošnjaci radikaliziraju”, te da je oni “pretvaraju u građane drugog reda u državi koju su branili”.

Hapšenja zvaničnika SDA za koruptivna djela iz prošlosti svakako su pozitivan iskorak jer se u BiH na to dugo čekalo. Ali bez sveobuhvatnog procesuiranja korumpiranih političara druge dvije etnonacionalne stranke, koje su također dvije ili više decenije u vlasti a pojedinci do grla u korupciji i kriminalu, ostavlja prostor za opravdane sumnje – da su funkcioneri SNSD-a i HDZ-a i dalje zaštićeni od zakona, te da je pravosuđe ostalo pod njihovim uticajem.

Afere koje se dovode u vezu s liderima navedenih partija, Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, kao i njihovim stranačkim kolegama, decenijama su predmet medijskih izvještaja i analiza, od kojih domaće pravosuđe uporno okreće glavu.

ZGRADA VLADE, VILA NA DEDINJU, IKONA… 

Pa podsjetimo na neke. Još davne 2011. Specijalno tužilaštvo RS obustavilo je istragu protiv predsjednika RS Milorada Dodika i još šest osoba koje su bile osumnjičene za zloupotrebu službenog položaja prilikom izgradnje autoputa Banjaluka – Gradiška, zgrade Vlade RS, RTV doma i kupovine stambeno-poslovnog objekta u Banjaluci. Entitetsko Specijalno tužilaštvo smatralo je da nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni učinili krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja te preduzeću Integral Inženjering omogućili povlašen položaj i višemilionsku zaradu. Istraga je pokrenuta na osnovu izvještaja SIPA-e prema kojem je budžet RS bio oštećen za 115 miliona KM.

U godinama Dodikove vladavine, afere su se samo nizale – naravno, bez epiloga. Jedan od takvih slučajeva je kupovina vile na Dedinju koju je lider SNSD-a platio 750.000 eura u maju 2007. Dodik je tvrdio da je vilu platio novcem od kredita, da bi se saznalo kako je kredit u Pavlović banci podigao tek godinu kasnije. Jedina javnosti poznata akcija koju je Tužilaštvo BiH poduzelo po ovom pitanju je da je Dodika pozvalo da odgovori na koji je način kupio vilu. Ni nakon toga nije bilo informacija o sudbini ovog predmeta, osim da pravosudne institucije Srbije uskraćuju informacije Tužilaštvu BiH o ovom slučaju.

Bez pravosudnog ishoda ostala je i afera ikona koja je izazvala diplomatski skandal – krajem 2020. Milorad Dodik (tada član Predsjedništva BiH) poklonio je ruskom ministru spoljnih poslova Sergeju Lavrovu 300 godina staru, pozlaćenu ikonu. Za nju su ukrajinske vlasti saopštile da je riječ o kulturnom blagu te da je ukradena iz Luganska, a Rusija je Dodiku vratila poklon.

Da ne govorimo o desetinama afera o koje su (bili) umiješani visoki funkcioneri ove stranke.

Izvršna direktorica Transparency International BiH (TI BiH) Ivana Korajlić podsjeća da nikad nije istražena Dodikova uloga u privatizaciji Rafinerije i drugih ključnih projekata sa stranim investitorima. I u slučaju Balkan investment banke, kaže Korajlić, samo jedan dio ljudi je procesuiran, a uloga aktera iz Vlade RS nije preispitana.

„Bilo je i drugih afera, kao npr. pogodovanje porodičnim firmama Dodika i trgovina uticajem. Takođe, mi smo podnosili neke krivične prijave i za prijetnje opoziciji u okviru izbora i prisluškivanje opozicije – što takođe nikad neće biti procesuirano. Još neka imena iz tog SNSD kluba nikad nisu procesuirana kao npr. bivši predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija (afera „potkivanje“ op.a.) te neki ministri koji su imali svoju ulogu u ključnim aferama“, zaključuje izvršna direktorica TI BiH.

Nesrazmjer afera o kojima su brujali mediji i pravosudnih epiloga potvrda je da u BiH nema volje za procesuiranje visokih političkih zvaničnika, ali i da je domaće pravosuđe i dalje snažno pritisnutopolitičkim uticajem. Kada se tome doda većinski katatonično biračko tijelo koje se decenijama indoktirinira nacionalizmom, dok ga se istovremeno bezočno pljačka – jasno je zašto je Bosna i Hercegovina zaključana u okove korupcije.

Znaju to dobro i u hrvatskom nacionalnom korpusu gdje jedan čovjek decenijama vodi politiku ucjene trećim entitetom, a čije afere takođe nemaju pravosudne epiloge. Kao što nemaju ni u slučaju većine kadrova HDZ-a BiH osumnjičenih za korupciju.

PROCESI PROTIV ČOVIĆA I DOKAZI KOJI NESTAJU

„Dragan Čović je dva puta je bio procesuiran i oslobađan – što zbog nestanka dokaza, procesnih nedostataka i slično – što je bila direktna opstrukcija procesuiranja, dok je u isto vrijeme njegova opozicija vrlo efikasno procesuirana – mislim na Lijanoviće i ostale“, podsjeća Korajlić.

O nedodirljivosti kadrova HDZ-a blisko uvezanih s liderom te stranke svjedoči i novinar portala tacno.net Predrag Blagovčanin.

„Uticaj HDZ-a na lokalna pravosuđa, a koja se nalaze u njihovoj ‘ingerenciji’, možda najbolje ilustrira primjer istraga Tužilaštva HNK, a koje se tiču poslovanja većinski državne kompanije Aluminij Mostar. Bez obzira na činjenicu da je finansijska policija utvrdila brojne neregularnosti, tužilaštvo je obustavilo istragu protiv nekadašnjeg direktora Mije Brajkovića, jednog od najbližih saradnika Dragana Čovića. Također, ni u drugim predmetima, zvanično otvorenim, vezano za Aluminij, do sad nema epiloga“, kaže Blagovčanin.

Dodaje da je slična situacija i s drugim kadrovima HDZ-a, poput nekadašnjeg direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Rade Bošnjaka, ili danas uspješnog mostarskog biznismena Dinka Dike Slezaka, čije kompanije još uvijek duguju državi desetine miliona maraka na ime poreza.

Organizacija TI BiH napravila je i interaktivnu mapu procesuiranja korupcije u Bosni i Hercegovini.

Iz nje se vidi da je Tužilaštvo BiH prošle godine imalo 11 prijavljenih slučajeva visoke korupcije od čega ih je šest riješeno. Takođe, ovo tužilaštvo imalo je ukupno 252 predmeta korupcije u radu, od čega riješenih 78. Od toga je podignutih 13, a potvrđenih tek sedam optužnica.

Teško je bilo pretpostaviti kakva će biti efikasnost državnog Tužilaštva nakon smjene bivše glavne tužiteljice Gordane Tadić, kojoj se pripisivala bliskost sa HDZ-om, no brojevi i efikasnost nikako ne idu u prilog ni njenom nasljedniku Milanku Kajganiću, inače bliskom SNSD-u, kojem je, vrijedi podsjetiti, rođeni brat nedavno uhapšen zbog krađe auta i iznude.

Što se tiče predmeta visoke korupcije, u 2022. godini podignute su svega tri optužnice od koji je potvrđena – nijedna.

Ove optužnice, kako je za Valter potvrdio portparol državnog tužilaštva Boris Grubešić, odnose se na direktora Službe za zajedničke poslove BiH Dragana Šojića (zloupotreba položaja i ovlaštenja), Rejhana Rakovića i drugih (korupcija prilikom konkursa i zapošljavanja u Graničnoj policiji BiH) i generalnog direktora Elektroprenosa BiH Matana Žarića i drugih (zloupotreba položaja).

Grubešić kaže da su pokrenute aktivnosti u više predmeta u kojima se u ovoj godini očekuju tužiteljske odluke.

„Kao što je predmet za istragu korupcije dužnosnika UIO BiH, uhićenje i istraga koja je obuhvatila nekadašnjeg ministra u Vijeću ministara BiH, Miloša Lučića, a početkom ove godine, pokrenute su opsežne aktivnosti u oba bh. entiteta i Brčko Distriktu u akciji ‘Klaster’, koja se odnosi na korupciju u visokoškolskim institucijama. Nadalje, tu je i predmet u kojem je zbog koruptivnog ponašanja lišen slobode i uposlenik Tužiteljstva BiH“, rekao je portparol Tužilaštva BiH.

Iako nije riječ o slučajevima visoke koprupcije, Grubešić podsjeća da se u predmetima u kojima su obuhvaćeni i dokazi prikupljeni putem Sky i Anom aplikacija nalazi dosta koruptivnih elemenata i kaznenih djela kojima su „obuhvaćeni dužnosnici više policijskih i sigurnosnih agencija, odvjetnici, pa čak i jedan sudac“.

Međutim suštinski problem, upozorava Ivana Korajlić, je taj što Tužilaštvo BiH bira predmete tako što dobije instrukciju koga se može goniti u određenom trenutku.

„Pa su se pokretali predmeti koji su se dogodili prije deset godina zato što je baš sada nekome odgovaralo da se to pokrene. Ovo što sada vidimo, procesuiranje SDA kadra, je samo zato što se promijenila vlast, pa hajmo sada da se osvetimo bivšoj vlasti. A isto tako ta nova vlast drži kontrolu nad pravosuđem i neće sigurno biti procesuirano ništa gdje su njihovi kadrovi imali bilo kakav upliv – to se vidi i sada po izboru predmeta koji se procesuiraju“, kaže izvršna direktorica TI BiH. Dodaje da je ta raspodjela vidljiva ne samo između nacionalnih grupa, već i na stranačkoj osnovi.

„Imate recimo pojedine ljude iz NIP-a koji su imali mnogo veću kontrolu nad pravosuđem u ovom prethodnom periodu. Zbog toga je i došlo do procesuiranja SDA kadra, a ne onih predmeta gdje je bilo ko ko je sada u NIP-u mogao biti doveden u vezu“, zaključuje Korajlić.