Lutke i mamuti

Američki start up radi na ponovnom genetskom stvaranju mamuta, tasmanijskog tigra i ptice dodo, palestinski režiser planira interkontinentalnu lutkarsku predstavu o ugroženim životinjskim vrstama – koliko zabavna treba biti borba protiv klimatskih promjena?

foto: Pixsell

Samo dvije i pol godine nakon pokretanja, američki start up Colossal Biosciences vrijedi već preko milijardu dolara, a Time ga uvrštava na listu 100 najutjecajnijih svjetskih kompanija. Tajna uspjeha? Poslovni plan koji izgleda kao početak scenarija za “Jurski park” ili “Godzillu”. Genetski inženjeri u laboratorijima Colossal Biosciencesa rade na ponovnom stvaranju izumrlih životinjskih vrsta: za početak, kroz idućih pet godina rekreirali bi mamuta, a zatim se bacili na tasmanijskog tigra i pticu dodo. Odnosno, nešto vrlo slično tim vrstama, pošto se projekt svodi na manipulaciju genima njihovih najbližih preživjelih srodnika, kao što je – u slučaju mamuta – azijski slon.

Znanstvenici svoju misiju vide kao dio šire, zajedničke borbe čovječanstva protiv ubrzanog nestanka bioraznolikosti, izazvanog prvenstveno klimatskom krizom. Ili, kao što su lijepo sročili na službenoj stranici: “Ovo je nešto više od ponovnog buđenja prošlosti. Ovo je ponovna izgradnja prošlosti kako bismo se pripremili za budućnost.”

Nije, doduše, sasvim jasno što će nam odavno nestale vrste u trenutku u kojem je, prema dostupnim podacima, kritično ugroženo preko 40 hiljada postojećih, a već do 2050. moglo bi nestati više od trećine onih s kojima sada dijelimo planet. Ali tako to, valjda, ide kada borbu protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica prepustimo tržištu: atrakcije privlače investicije, a mamut i dodo daleko su atraktivniji od svih tih ugroženih insekata i kukaca za koje nitko nikada nije čuo, iako nestaju svakoga dana.

Što se nedavno i potvrdilo: Wired javlja da se Colossal Biosciences, paralelno sa znanstvenim radom, od sada posvećuje i industriji zabave, započevši snimanje doku-serije o velikom povratku mamuta. Zaposlili su zato i novu marketinšku direktoricu, Emily Castel, koja dolazi ravno iz Hollywooda, gdje radila na filmovima poput – iznenađenje – “Jurskog parka” i “Godzille”.

I dok uspješni start up skreće u smjeru sci-tainmenta, palestinski režiser i dramski pisac Amir Nizar Zuabi hvata se u koštac s klimatskom krizom i izumiranjem životinja iz drukčijeg, umjetničkog rakursa. Zuabi se prije tri godine proslavio internacionalnim projektom “Mala Amal”, u kojem je poslao pokretnu lutku fiktivne sirijske izbjeglice, djevojčice Amal, migrantskom rutom preko Turske, Grčke, Italije i tako dalje, sve do Velike Britanije. Mala Amal je izazvala veliko zanimanje i oprečne reakcije – u Grčkoj su je kamenovali ekstremno desni demonstranti, u Vatikanu ju je ugostio papa Franjo – pa Zuabi uskoro namjerava ponoviti stvar.

Ovoga puta sa životinjama: u proljeće iduće godine, javlja Guardian, iz zapadne Afrike na put kreću “Krda“, teatarsko-migrantska akcija u kojoj će tridesetak lutaka ugroženih životinja poći prema Evropi, a usput će im se pridruživati nove. “Krda” će tako rasti kroz Senegal, Maroko, Španjolsku, Francusku, sve do dalekog norveškog sjevera. “Klimatske promjene su najvažnija tema s kojom se danas suočavamo”, objašnjava Zuabi, “a najčešće je predstavljena preko emisija ugljičnog dioksida ili detalja sporazuma iz Kyota. Ljudi se muče da to shvate. Ono što je postigla Amal i što se nadamo da će postići ‘Krda’ jest organski angažman oko teme.”

Umjetnička vizija palestinskog režisera, ispada, neobično podsjeća na poslovni plan američkog start upa: dvije različite priče o ugroženim životinjskim vrstama koje su se ovih dana zavrtjele medijima neočekivano su slične. I njima i njemu jasno je da su ljudi odgovorni za klimatske promjene. I on i oni shvaćaju da samo mi možemo spasiti životinjske vrste. Ali ako ljude želimo pokrenuti, angažirati i aktivirati – čini se da poručuju – onda ih prethodno moramo zabaviti i zainteresirati.

Umjesto dosadnih podataka i birokratskih dokumenata, ponuditi im tigrove, mamute i interaktivne projekte. Umjesto moraliziranja i kritike, konkretne poteze. Umjesto apokaliptičnih predskazanja, kreativnost i nadu. I možda su u pravu. Možda je doista nužno da se ljude zabavi i razonodi kako bi počeli razmišljati o nešto ozbiljnijim pitanjima prirodnog opstanka. Pa ipak, ima u toj zabavi nečega pomalo depresivnog. Ako su, naime, ovo krajnji dometi eko-zabave – znanost prilagođena holivudskim blockbusterima, on the road lutkarska predstava – onda možda i nemamo posla s ljudima, nego s malom djecom.

portalnovosti

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Boris Postnikov

Boris Postnikov

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Kada se desila Černobilska katastrofa skoro cijela Evropa je trpila posljedice te havarije. Poplave donesu otpad i zagađenje s jednog mjesta na drugo. Požari u...
Sa sve višim temperaturama i nedostatkom padavina, smanjenje vodostaja u rekama i jezerima širom Grčke dobija dramatične razmjere. Sjever zemlje je posebno pogođen, sa mogućim...
Ako se zemlje u razvoju onda smatraju odgovornim za svoj udeo u godišnjim emisijama (tj. za svoj udeo u godišnjem „prilivu“ emisija) kao da odgovornost...
Priča koja dominira u zadnjih nekoliko desetljeća je ona o promjeni klime na Zemlji. Možda se u svemu tome daje prevelika uloga čovjeku i njegovim...