Polemike su započele 13. siječnja kada je Renault podnio kaznenu tužbu protiv nepoznatih osoba za djelo organizirane industrijske špijunaže nakon što je otkrio štetne radnje na svojoj “strateškoj, tehnološkoj i intelektualnoj imovini.”
Carlos Ghosn, predsjednik i izvršni direktor Renaulta, poznatiji kao prvi nejapanski menadžer na čelu jednog japanskog autoproizvođača, izašao je iz afere Renault okaljanog ugleda i nešto siromašniji, pritom ipak zadržavši poziciju izvršnog direktora Renaulta zahvaljujući Renaultovom odboru koji je odlučio krivnju potražiti negdje drugdje.
“To je iscrpljujuća situacija za osobu i pritisak na tvrtke”, rekao je Tom Stallkamp, bivši predsjednik Chryslera, a sada čelnik konzultantske tvrtke koja se dobavljačima, “posebno u trenucima krize u Nissanu uzrokovane potresima i ne znam koliko će dugo Ghosn to moći izdržati”. Za Ghosnov opstanak djelomično je zaslužna činjenica da se nalazi na čelu dva velika autoproizvođača sa sjedištem na dva različita kontinenta koja zajedno drže treće mjesto u svijetu odmah iza Toyote i General Motorsa.
Ghosn inzistira na tvrdnji kako kompanija ima više dokaza o špijunaži, a u međuvremenu dok se čeka rasplet događaja, izjavio je kako bi rado žrtvovao svoj prošlogodišnji, 1,6 milijuna težak bonus iz Renaulta. Činjenica je da Ghosnov ugled u Francuskoj nikada nije bio toliko velik kao u Japanu. Pierre Alanche, član Renaultova odbora prije nego što je Ghosn preuzeo Renault 2005. godine, rekao je da je velika promjena koje je Ghosn uveo detaljni, brojkama izraženi ciljevi za zaposlenike. Osim toga, kazao je Alanche, čini se da je direktor uveo strahopoštovanje na način koji obeshrabruje raspravu. “Top menadžment nije si mogao dopustiti da kritizira gospodina Ghosna, a neophodno je da se ljudi usude reći ono što misle.”
U Japanu Ghosn je doživljavan kao spasitelj Nissana čija je globalna prodaja rasla zahvaljujući prisutnosti na kineskom i američkom tržištu nakon što je 1999. godine izvukao kompaniju iz sigurnog bankrota pritom zaradivši nadimak “Ubojica troškova”.
Ghosnovo najveće postignuće, potpun zaokret u Nissanovu poslovanju, pokazuje određeni uzorak. Prošle je godine Ghosn većinu svog vremena potrošio na promicanje električnih vozila. Početak prodaje Nissan Leafana na američkom tržištu bio je sporiji nego što se očekivalo, a nedavne pritužbe kupaca na greške na sustavu za paljenje ukazivale su na loš senzor koji se provukao kroz kontrolu kvalitete. Nissan je koristio većinu svojih proizvodnih kapaciteta za proizvodnju vozila za Japan kako bi iskoristio prednost poreznih olakšica, što je usporilo prodaju na američkom tržištu, kao i cijene goriva koje su dignute u visine. Proizvodnja je tako obustavljena na nekoliko tjedana i sada se nastavlja smanjenim kapacitetom.
S druge strane Renaultov brend potonuo je u proteklih nešto više od deset godina, ostavljajući suparnički PSA Peugeot Citroën kao najveći francuski brend. Prodaja jeftine Renaultove Dacie snažno je porasla, ali taj je model uglavnom izrađivan u Rumunjskoj. To je dovelo do optužbi da je Ghosn stavljao premalo naglaska na francusku proizvodnju.
U siječnju 2010. predsjednik Nicolas Sarkozy pozvao je Ghosna i glavnog operativnog direktora Patricka Pélata u svoju rezidenciju kako bi im rekao da ne premještaju svu proizvodnju Clio subkompakta izvan Francuske. Obojica su izjavila da će se povinovati njegovoj želji. Događaji iz siječnja ove godine stavljaju pred Renault nove probleme koji će se definitivno rješavati unutar granica Francuske.
