SIROTICA NADA
Ottu Tolnaiju
Vozeći se kroz pitome gradove
Polegle u moru pšenice i tame
Što zovu se Györ, Szombathely,
Szabadszallas, Szekesfehervar
Sa vertikalama vodotornjeva
I raspetim čovjekom kraj glavne kapije.
Pomišljam na tebe Otto,
Na jedan naš davni susret
U Novom Sadu kad tumačio si mi
Da poezija nema smisla ako njen jezik
Ne otvara put prema konačnoj istini.
Ne znam gdje si sad i što pišeš
Ne znam je li ti poznato da sam i ja
U međuvremenu upoznao šumor
Mađarskog mora. Nisam siguran
Da sam našao put o kome si govorio.
Ali sam, tražeći ga, upoznao
Sjaj potopljenih gradova
Estetiku skršenih jarbola
Očaravajući eros izdaje
Siroticu nadu o kojoj govori
Strašna tvoja besjeda
Vilagpor.
