foto: AFP
Agresivna i histerična prijetnja da bi se masovna ubijanja djece, žena i bolesnih te razaranje bolnica, škola, bogomolja uz masovne progone i silovanja onih s kojima se “više ni vazduh ne želi deliti”, izaziva veliku strepnju homosapiens na samom početku 21. stoljeća.
Staništa drevnih civilizacija u kojem su nastajale i stoljećima se dodirivale i međusobno prožimale velike religije judaizma, hrišćanstva, islama, budizma i hinduizma, koje su stvarale drevne kulture nomada, ratnika, trgovaca, filozofa, mistika itd., povezanih semitskim, indoevropskim, sinotibetskim, altajskim, turkijskim i kavkaskiim jezicima i naravima, danas su u plamenu mržnje i razaranja.
Tamo gdje je nastao božanski Edenski vrt i bajkoviti Bag-i-Vafa (vrt vjernosti), tamo gdje su nekada bili kulturni centri “starog svijeta” drevni gradovi Harape, Mohendzo-Daro, Vavilon, Niniva, Uruk i Akad, Merv i Rej naslagani kao niska dragulja na sprudovima Sredozemnog i Crnog mora i na nazubljenim vrhovima planinskih vjenaca Zagrosa, Kavkaza i Himnalaja, duž čudesnih rijeka Eufrata, Tigra, Oksa, Dnjepra, Dona, kasnije su nicali novi veličanstveni gradovi Konstantinopolj, Damask, Isfahan, Samarkand, Balhu, Buhari, Kabul, Kijev, Kašgar, Odesa, kao veliki vojni i kulturni centri čovječanstva koji su se međusobno natjecali sa svojim veličanstvenim drevnim arhitekturama, spektakularnim spomenicima, hramovima, bibliotekama, crkvama ali i u ratobornosti i međusobnom kulturnom natjecanju. Putevi kojima su se kretali hodočasnici, trgovci, filozofi mistici, ratnici, nomadi i karavani roba i robova povezivali su taj “stari svijet” u svijet različitih filozofskih nazora, u kojima su vjerovanja i naklonosti različitim bogovima i vladarima donosili prosperitet i otvarali nove horizonte zajedničkog života i smrti. Stvorena je jedinstvena kulturna seizmološka karta ovog svijeta u kojoj je svaki duhovni i kulturni drhtaj uznemiravao i stavljao u novi pokret cijelo čovječanstvo. I tako sve do danas.
Danas, tamo gdje su nekad bili drevni gradovi puni raskoša i svjetlosti s ponosnim vladarima, tamo gdje su se razvijale i nestajale moćne civilizacije s hrabrim ratnicima, tamo gdje su se ukrštali putevi puni svile, zlata, srebra, na kojima su vibrirale teološke i filozofske ideje i rasprave izmedju velikih božanstva i kultova, danas su demokratski posrnule države kojim upravljaju korumpirani i pohlepni autokratski vladari, surovi i omrznuti diktatori sa svojim raskalašnim porodicama, bogati i podmitljivi oligarsi s veličanstvenim jahtama koje plove po svim merdijanima svijeta, prebogati beskrupulozni trgovci oružjem i moćni i grabežljivi vlasnici velikih naftnih polja i plinskih izvora te pohlepni i korumpirani crkveni staleži . To je sada zona stalnih sukoba, nestabilnosti i odsustva demokracije i ljudskih prava, u kojima caruju savezi surovi vladara i podmitljivih vjerskih velikodostojnika. Svaki dodir između autokratskih vladara, diktatora i crkve izaziva velike političke vibracije i teške i krvave sukobe u kojima pobjeda na bojnom polju ili za pregovaračkim stolom ide ruku pod ruku s moćnim vladarom i božijim blagoslovom, što mu daje moć unutarnje kontrole i osjećaj velike i okrutne političke vlasti. Taj božiji blagoslov, koji daje težinu moralne i političke ispravnosti i korektnosti, učinit će moćnog vladara spasiteljem koji određjuje budućnost i oblikuje svakodnevni život svojih podanika.
Kao u srednjevjekovno mračno doba kada su bogovi pozivali u ratne pohode protiv drugih “primitivnih i okrutnih plemena i njihovih bogova”, i danas na početku 21. stoljeća slušamo eho tih poziva s kojima se pozivaju svi, koji vjeruju u istog boga i koji su odani istom vladaru, u “sveti rat” protiv “dekadencije i izopačenosti” drugih u odbranu “prosvetiteljske misije” lokalnih okrutnih vladara i podmitljivih crkvenih moćnika. Stvara se nova kvazimistična, hipernacionalistička vizija “novog sveta”, po kojoj spas vladara i boga dobija “metafizički značaj”, a zapovijest vladara i boga za ubijanje i progon “onih s kojima se ni vazduh ne deli” postaje pitanje “vječnog spasa”. Opasnost od kulturnog i političkog liberalizma i njegovog zadiranja u kulturu autokratskog vladanja i dominacije nad čovjekom pretača se u novi kulturni i vjerski križarski pohod, čime se odbacuje svaki ekumenski odgovor na ratna razaranja i ubijanja.
