
Kako nacionalizovati Andrića?
„Bleštav i proziran dan, sav od sunčeva sjaja i nebeske modrine, trepti nad travničkom dolinom”. Ivo Andrić, Travnička hronika

„Bleštav i proziran dan, sav od sunčeva sjaja i nebeske modrine, trepti nad travničkom dolinom”. Ivo Andrić, Travnička hronika

U kakvom li će čemeru sve ovo završiti? Čak nijedna bezazlena i humana manifestacija, kakva je skup podrške postradalima u Japanu, nije uspela da prođe bez krvoprolića. Neko je lako mogao izgubiti glavu u postmanifestacionom stampedu zbog besplatnih sadnica japanske trešnje

Ono što Beograd i Zagreb, opsjednuti međusobnom antitezom, nisu znali, nisu mogli, ili nisu htjeli, pokušavao je Treći Grad, kao antiteza antiteze, kao Sinteza. Dvoje je dovoljno za sukob. Troje je dovoljno za Sumnju

Ivo Andrić nije ni bosanskohercegovački, ni srpski ni hrvatski pisac. Rasprava o tome “čiji je” zapravo je prepirka oko toga ko ima pravo na eksploataciju. Stoga tu nema ničeg “kulturnog” ili “uzvišenog”, to je tek pitanje moći, iste vrste kao i oružana rasprava oko toga ko će crpiti naftu koja leži

Rekao bih, nagađam naravno, da su mu Balkan i balkanski murdarluk ponekad i nedostajali, a da su mu Francuska, kao i francuski jezik, povremeno bili isuviše uređeni, uglađeni i - zašto da ne - dosadni. Jednom mu je, cenjeni publikume, Alber Kami rekao da bi bilo dobro da se „uključi u tokove ideja“.

'Nitko neće i ne smije odvojit' nas od Libije', da parafraziramo masovnu pjesmu koja se pjevala do 1948. kad je Rusija naglo izašla iz mode. Iz nekog razloga sada u Srbiji pukovnik Gadafi, odmila zvani Gašo, ima neočekivano mnogo pristaša

Nacija, s medijskim pogonom koji će je periodično nadraživati i držati u budnom stanju, naprosto uživa u tendencioznom cviljenju, kategoričnoj jednostranosti i lošim literarnim navikama svoje književne vedete, prepoznajući u toj manipulaciji traumom vlastite težnje

To je bio pogrešan pristup karakterističan za devedesete kada je krivac za sve bio Milošević. Zato Srbija danas tako liči na njega. Nesporazumi su još dublji, ne samo zbog gubitka iluzije da će sve biti bolje Miloševićevim odlaskom, već i zbog kontinuiteta pogrešne politike i sistema vrednosti koji

Najteži deo posla jeste da se slučaj Jovanke Broz dovede u pravni tok. Problem je i što ona ne otvara vrata nikome, dva puta je dolazio kurir da joj uruči poziv, nije je našao. Onda sam je zvao telefonom, pa smo se malo sukobili i oko toga. Morao sam da joj objasnim da njen problem mora da se reši p

Dakle, na raspolaganju su nam samo dva scenarija. Ako pobede Tadić & Bad company, imaćemo ovo što imamo, što će reći - ništa, duplo golo, šupalj nos do očiju plus diskretna reanimacija svih zala iz devedesetih. Koja je već u poodmakloj fazi. Mediji su već u mnogo gorem položaju nego za vreme Šešelje

Da li je tu cinizam uopšte potreban? Dva puta sam, pijuckajući kafu, pročitao Nukijev uradak i - izuzimajući preterivanje sa Popovićevim kriptohazarstvom - nisam naišao ni na jednu reč koju ne bi potpisali potpisnici, a naročito prvopotpisnik Ćosić. Štaviše, sad sam ja ciničan, rekao bih da Nuki art

Slovenija je već u EU i NATO, Hrvatska je u NATO i pred vratima EU, a Srbija je... pa, teško je reći, tu je negde. Valjda Vladimir Putin, daleko bilo, neće imati ništa protiv smederevskih zaključaka?