Netransparentno poslovanje, neadekvatan menadžment, evidentan politički uticaj na uređivačku politiku, stranačko postavljanje kadrova kao i ignorisanje Zakona kojim je regulisano finansiranje javnih emitera u BiH sastavni je dio poslovanja BHRT-a, FTV-a i RTRS-a. U takvom ambijentu postavlja se pitanje: Kome u ovoj državi trebaju javni emiteri?
Zbog poslovnih interesa, rad se svodi na političke instrukcije, umjesto na istraživačko i objektivno novinarstvo što dovodi do opadanja standarda u javnim servisima, ali i do smanjenja cijene rada i plate novinara, te zapošljavanju osoba bez iskustva što vodi ka još jačoj političkoj manipulaciji i kontroli ovih servisa.
Kako je u ratu RTV Dom bio jedna od najfrekvetnijih i najvažnijih kuća, tako se dogodilo da je poslije cijela ta stvar nekako tonula u zaborav. Povijest tranzicije nas uči da se najviše uzima na ničijoj zemlji, a da se najbolje nekažnjeno potkrada kad su stvari – „zajedničke“. Od teške uspostave sistema naplate rtv takse, preko tanjenja arhiva i fizičkog smanjivanja materijalnih resursa, stvaranja viškova zaposlenih i opake zlovolje koja se trajno uselila u hodnike i studije nije se moglo naprijed.
