Mislili smo, eto, da niko nema šta Srbin imade, a sad ispalo da ima i Australija. Sa tom razlikom što u Australiji SNS živi na dnu okeana i parazitira na morskom sunđeru, a u Srbiji živi na dnu društva i parazitira na državnom budžetu
Naravno onda da je i one prosinačke noći, kad je Igor Mikola vozio Aleksandru Zec i njenu majku u smrt, sasvim slučajno na mjestu suvozača bila Igorova djevojka Snježana. I naravno da je te ponoći, dok je Aleksandrine ubojice vodila da im pokaže smetlište na kojemu će joj iskopati grob, Snježana sasvim slučajno bila – trudna.
Posle Prvog svesrpskog sabora u susedstvu Srbije označena je uzbuna: šta sad sledi, pitaju se najumniji komentatori i analitičari, da li je ovo Vučićev Gazimestan, kako će sve završiti, kako će izgledati to Vučićevo "naše sutra"? Rado sam se odazvao pozivu Novosti da rekonstruišem mogući razvoj situacije
I danas, kao nekad, opet Šerpe za par dolara dnevno zapadnim ljudima tegle tone opreme i hrane, samo što ovaj put svoje teške rance umjesto klancima Himalaja nose betonskim klancima naših gradova, a umjesto smrtonosnim okomicama okovanim ledom penju se liftovima naših nebodera
Obustavit će se svi postupci naplate potraživanja prema pravomoćno osuđenim hrvatskim ratnim zločincima za naknadu šteta koje je Država tijekom godina isplatila njihovim žrtvama: štoviše, i onima od kojih se uspjela naplatiti Država će vratiti uzeti novac. Ili, ukratko: Država je konačno preuzela odgovornost za zločine
I dok u ostatku blaženopočivše Jugoslavije uvek iste one dosadne partije iz devedesetih na izbore danas izlaze kao na kafu, dotle u uzbudljivoj novoj Srbiji uvek nove partije i uvek nova lica izlaze na uvek iste istorijske izbore decembra 1990. godine i svađaju se ko će kao veći hrišćanin i Srbin pre na Kosovo
Vladimir Matijanić u Splitu nije dobio ni hospitalizaciju, ni pregled, ni lijek, ni intervenciju Hitne pomoći. "Naši nestašni dečki" u Grčkoj su dobili i inzulin, i senzore za glukozu, i jamčevine, i putne listove, i troškove za povratak u Hrvatsku. Sve po zakonu, propisu, protokolu i etici
Cijela nacija do posljednjeg Hrvata znala je o kojoj koli je riječ, baš svi osim tragično neobaviještenih hrvatskih novinara, koji su se siroti živi polomili javljati kako se osnovano sumnja na proizvode "jedne renomirane kompanije", ili preciznije napitke iz asortimana "stanovite multinacionalne korporacije"
Više se slova napisalo o nevinim žrtvama oko Pojasa Gaze, više se zbog njih suza prolilo i kletvi bacilo, više se u Hrvatskoj za ova tri tjedna bogova opsovalo i prijateljstava razvrglo zbog zločina Hamasa i izraelske vojske nego zbog stravično jednakih zločina Hrvatske vojske u svih dvadeset osam godina od Oluje do danas
Što ako će navijači pjevanjem ustaških koračnica stvarno pomoći? Što ako će reprezentacija zbog toga zaista dati gol? Što dakle ako se ipak ima zbog čega pjevati ustaške pjesme na javnom mjestu? Što ako ih se ima zbog čega pjevati "pogotovo" na utakmici hrvatske nogometne reprezentacije?
Ako je i vama u računici ispalo da Vučićeva Srbija zvanično tuguje za četvoricom ubica i terorista, to je zato što u matematici nema metafora, hiperbola i prenesenih značenja. Zgodno se tako udesila i usporedba sa poslednjim danom žalosti u Srbiji, 5. maja, kad je ista Vučićeva privatna Vlada proglasila trodnevnu žalost zbog dva masovna ubistva
Srbi i Hrvati prosto ne umeju da podnesu pobedu. Ima naroda i sportista, svi znamo, koji ne umeju da podnesu poraz, ali Srbima i Hrvatima on je prirodno stanje, oni samo poraženi imaju sportskog i istorijskog smisla, svaki njihov poraz u finalu nekog šampionata sveta njima je tek podsećanje na slavne istorijske poraze kojima su definisani
