Oznaka Božica Jelušić

Domahivanje Svetlani koja svijetli daleko

Ljeto u kome sam upoznala SVETLANU BROZ, ženu vrijednu svoga imena, u meni živi u svim detaljima: razgovor koji pršti kao voda iz česme, zagrljaj prostran, iskren i topao; različci u njenim očima, tirkizno titranje duha. Teme, nailazeće u slapu, njena dobrota prema Gojeru, Štefici, Ameru, svima nama. U meni samo ushićenje i neka mala ljubomora na okolnosti: zašto su je drugi sretali umjesto mene, zašto se nismo igrale školice i čitale moju najdražu knjigu iz djetinjstva: Patuljak iz Zaboravljene zemlje? Slavile bismo Novu godinu u vlaku, slušale Dylana, pisale jedna drugoj razglednice i povjeravale se o svojim tajnim ljubavima. Ona je bila osoba od povjerenja, čuvala bi moje jednako kao svoje.

Božica Jelušić: Književnica zahvaljuje knjigovođi

Ponekad mi se činilo da me bavljenje književnošću baca u očaj zbog nedostatka hijerarhije, pravde, obazrivosti te zbog naglašenog arivizma i „ukopavanja“ u klanove i interesne krugove, pri čemu ljudi s obodnice, daleko od centra, plaćaju ceh i bivaju obeshrabrivani na sto načina, da od literarnog posla naprosto odustanu.

Božica Jelušić: Svemir glave pod pletenom kapicom M. Tourniera

Ne znam točno, je li Michael Tournier, o kome sam višekratno pisala, bio "sav vražji" ili "sav blažen", no kad slušam isprazne, neinteligentne i nenačitane razgovore u lokalima, na ulici, u javnim ustanovama i u medijima, poželim podijeliti "domaće zadaće": po jednu temu iz njegova Dnevnika, o kojoj bi se toga dana izražavalo vlastito mišljenje i davali komentari, na temelju vlastita iskustva.

Božica Jelušić: Što je kanta za jednog Kanta?

Nemaju stila, nemaju vokabular, ne služe se ispravno vlastitim jezikom (hrvatskim), na snalaze se u sintaksi, ne znaju što je prosto proširena rečenica, loši su u slaganju vremena, povijesne paralele su im nakaradne, skarednosti s ulice tako loše uporabljene, da izazivaju uzdignute obrve i čuđenje. Dakle, nešto o "kanti govana", nekakvo likovanje nad poniženjem etabliranog novinara, huškanje na slične "smione akcije" i bildanje ega u društvu sličnih govnovalja, koji sve što je načitano, pismeno, literarno darovito, doživljavaju kao osobnu uvredu, od kolijevke pa do groba.

Božica Jelušić: Uzlet kilavih netopira

Virus koji je preživio više od pola stoljeća, ponovo se uvlači u naše živote. Odvratni, netalentirani manipulator, "pjeva" o ubojicama i slugama, slavi poraze, pali vatre na brdima, dok se križ njiše iznad pupka i "svjedoči" njegovu vjeru i viteštvo.

Božica Jelušić: Teatralnost unutar rezervata je dosadna

„Čitanje je najčvršći temelj obrazovanja, bez njega nema sustavnoga mišljenja, svjetonazora, dobre pismenosti, estetike i ćudoredne određenosti prema svijetu. Stoga me fenomen nenačitanosti u svim društvenim slojevima danas brine i sablažnjava. I nije to danajski dar informatičke ere, već nešto dublje i poraznije za cijelu naciju…“ poručuje nam Božica Jelušić, istaknuta hrvatska književnica, prevoditeljica, ekologinja i svestrana umjetnica. Rođena je 1951. godine, studirala hrvatski i engleski jezik. Do sada je objavila šesdeset pet knjiga, dobitnica je bezbroj nagrada, zastupljena u mnogim antologijama, prevođena na više europskih jezika…Iako u mirovini, neumorna je u svom stvaralačkom radu, projektima širenja kulture u širem smislu, ekologiji, obrazovanju, liberalizmu, multikulturalnosti…. Ukratko, njen stvaralački doprinos danas predstavlja antologijska mjesta i vrijednosti suvreme hrvatske književnosti. U razgovoru za tacno.net govori o poeziji, književnim susretima, nagradama, književnoj sceni danas…

Božica Jelušić: Baccho, Bachoo, sjediš naopako

U konformizmu umjetnost debelo gubi, pobuna je njeno pogonsko gorivo, hereza prirodno stanje, eksperiment način opstanka. Mene više plaši "rat za očuvanje starih vrijednosti" nego bilo kakav umjetnički iskorak. Naročito kad u pozadini dimi tamjan i škropi "sveta vodica". No, naravno da prosječnjaci (naročito "instalirani prosječnjaci") neće razumjeti ni jednu riječ od ovoga i s gnušanjem će je odbiti.

Božica Jelušić: A što se mene tiče

Često mi govore da sam "hrabra", jer ne držim stvari pod stolnjakom, tepihom i u talonu. Svi znaju kako je sa mnom i što je, jer drugoga štofa osim vlastita života nemam i ne tražim. Težim živjeti slobodno, izvan okvira, ne marim za malograđansku "svidljivost", niti svoje neuspjehe i mane na drugim područjima želim kompenzirati bljeskom u poeziji.

Bukvin rod bez bukvara i s podosta kvara & lakih para

Neću ni razmišljati o tome. Moj glas neće dobiti. Vidim ih jasno, do kostiju, do bubrega. Žalosna sam zbog onih prvih, koje sam davno poznavala i koji svoju šansu zbog takvih nisu dobili. Naime, priroda je takva: gdje zakine u sposobnostima, obilato dade u ambiciji, drskosti, beskrupuloznosti, besramlju.

Božica Jelušić: Bosanke, od kojih nema boljih

Veoma volim njihova imena i za svako znam što znači i koji im je ekvivalent u jezicima koje poznajem. I da znate: sva zla koja su Bosni i njenim dušama učinjena, učinili ste i meni osobno. Ne zaboravljam.
Ne mogu ispričati o složenosti naših odnosa, ali zahvaljujem životu što je u moj život doveo Azru, Berku, Memnunu, Seku, Miladu, Vildanu, Erminu, Ivanu, Medihu, Brankicu, Zoricu, Gabrijelu, Daru, Šteficu, Almu, Feridu, Hasiju, Razu, Refiku, Ljubicu, Vesnu, Dinu.

Božica Jelušić: O nedostajanju i divnom daru ludosti

Govorim u osobno ime: što me je , dovraga, briga kome ću jednom nedostajati? Ima dana kad urlam od usamljenosti, dana kad se skupljam među češerima na šumskoj stazi, prelistavam prokleti imenik i nemam koga nazvati... Dana kad mi nitko ne shvati pjesmu, kad me opanjkavaju za neučinjene grijehe, umjesto za kukavičluk što si ih nisam priuštila. Barem bi neka originalna i "drugačija" pjesma nastala, živo se nadam!

SADRŽAJ
INFORMACIJE
DRUŠTVENE MREŽE
Facebook Twitter Instagram Youtube

© Copyright 2010-2023 tacno.net. Sva prava zadržana.