Vlasti bi morale aktivno obilježavati ovaj datum te civilnim žrtvama ubijenim u naše ime na teritoriju BiH odati pijetet na isti način kao što odaju žrtvama hrvatskog etniciteta, istaknuto je na akciji nevladinih organizacija "Ahmići 32 godine kasnije: ne u naše ime" u Zagrebu.
Bez obzira na privatne motive, Kordićevo “sve bih ponovio”, odnosno “nije mi žao”, predstavlja najsažetiju artikulaciju hrvatske državne politike u 30-godišnjem kontinuitetu. Jedan od gadnijih elemenata te politike je cinično previđanje hrvatskoga mi u Kordićevu ja
Ostaje nam pitanje do kad ćemo ratne zločince nazivati herojima? Suočavanje s istinom o zločinima koje je „naša strana” počinila u ratu temelj je bez kojeg nema zdravog društva, a ne može doći ni do uspostave mira, stabilnosti i pomirenja s građanima susjednih država. Mostar je i 28 godina nakon rata ostao podijeljen grad čijim ulicama se i dan danas vijore zastave osuđene zločinačke tvorevine Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Bradara, Kordić, Čović i Krišto – foto: Srecko Stipovic/RFE/RL – kontaminator međunacionalnoga straha i postratnog pomirenja – Dođu takva vremena kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati. (Ivo Andrić) Teško je, ali nije nemoguće navesti ljude da se…
