U vremenima kada je šutnja često unosnija od istine, a kompromis udobniji od savjesti, rijetki su oni koji izaberu hod po rubu – bez zaštitne mreže, bez unaprijed zagarantiranog aplauza. Hrvoje Zovko je jedan od takvih ljudi. Njegov put nije bio karijera – bio je to hod po staklu u ime dostojanstva.
Ako postoji jedna rečenica koja može opisati mojih trideset godina u novinarstvu, onda je to da sam izabrao hod po rubu. To nije bila karijera u klasičnom smislu, već neprestana borba, hod po staklu u ime dostojanstva i javnog interesa. Ja sam Hrvoje Zovko, i kada mi se obrati javnost, govorim kao čovjek koji je izgubio ono što se na javnom servisu može izgubiti – posao, položaj, sigurnost – ali sam sačuvao ono što se ne može kupiti: obraz i mirnu savjest. U vremenima kada je šutnja unosnija od istine, a kompromis udobniji od savjesti, moj put je bio definiran odbijanjem da se proda ono jedino što imam: moju riječ.
U vremenu kad je novinarstvo sve češće saučesnik zaborava, a književnost povlašteni bijeg iz stvarnosti, Drago Hedl ostaje kao rijedak, gotovo usamljeni primjer onih koji su birali istinu, pa makar bila gadna, krvava, nesnošljiva. U njegovoj prozi, baš kao i u njegovim novinskim tekstovima, nećete naći utjehu ni bijeg – pronaći ćete ogledalo. I to ono koje ne iskrivljuje, već nemilosrdno pokazuje lice zemlje koja je, umjesto katarze, odabrala poricanje.
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu ugostit će Hrvoja Zovka, iskusnog novinara i predsjednika Hrvatskog novinarskog društva, koji će 20. maja 2025. godine s početkom u 11.00 sati održati predavanje na temu “Novinarstvo između cenzure, prijetnji i javnog interesa”.
Potpuno je jasno da je ovaj prijedlog upućen ne zato što se želi nešto unaprijediti u kaznenom postupku, već zato što HDZ želi da mediji u Hrvatskoj prestanu pisati o njihovim aferama, da prestanu raditi svoj posao i da javnost ne zna koliko se u Hrvatskoj krade