Podsjetimo da su o poeziji pjesnikinje, objavljenoj na francuskom jeziku na kojem je i pisala svoje stihove, najveće hvale uputili kritičari i pjesnici iz te zemlje, od kojih je najduži tekst – esej – napisao Thomas Demoulin u časopisu Les Hommes sans Épaules, dvadesetak stranica.
Skoro 500 romana samo ove jeseni, tačnije samo u septembru, objavljeno je u Francuskoj, još tačnije: u Parizu, i to samo u nekoliko velikih izdavačkih kuća. Ostale izdavačke kuće se i ne broje, ne broje se ni romani koji će izaći malo kasnije ili su štampani početkom godine i proljetos. Da, ne brinite, kritičari su baš sve pročitali!!! Hahaha! Ali su nahvalili ono što se u ovom času mora nahvaliti. I drugi će se bukvalno prosternirati pred tim hvalospjevima. Nigdje kritičkog mišljenja, a svaka primjedba smatra se, naravno, zlobom. Nemamo više pravo ni na vlastiti ukus ni na ono što se nekada zvalo univerzalne vrijednosti. Nekad se govorilo: samo će vrijeme pokazati šta zaista valja i šta će ostati od literarnog škarta. Ali više nije tako. Ako te mašina sada ne uhvati, neće nikad. Literatura, to jest knjiga, postala je prodajni artikl kao krompir, i gore od toga: poželjno je uz to da početnik bude mlad i već ovjenčan svim nagradama.
Odmah se mora naglasiti, jer se to rijetko spominje, da nije dovoljno biti rođen kao pripadnik neke „božije“ nacije ili naroda, da ne kažem plemena – budući da svi nacionalizmi naliče najviše na to – pa znati istoriju i svoje zemlje i svoga naroda, iliti svog obožavanog plemena i njegovog poglavice.
PEN klub Francuske već duže vrijeme organizuje različite poetske događaje, među kojima i onaj pod nazivom Parloir des poètes — mjesto susreta i razmjene misli i stihova pjesnika. Ovu sintagmu možemo prevesti i kao Pjesnička galerija, Susret pjesnika, itd. Nedavno je takav susret održan u Kući Poezije u Parizu.
Je li utorak svima nesretan dan kao što je meni? Ne, naravno da nije. Ne znam zašto ga nikada nisam voljela. Kod nas je petak 13. dan koji treba izbjegavati. Poklade utorkom? Mardi gras. To ne postoji na Balkanu. Porijeklo tog utorka potječe iz rimskog doba:
Odgovarao je paganskom prazniku koji je slavio kraj zime i dolazak proljeća.
Sjećaš li se da si napisala knjigu, nastavlja Glas, dok je rat bjesnio na Balkanu, knjigu pod nazivom Pariški ratni dnevnik?
Bila je to moja druga nedjelja kod Yvesa u posljednjih nekoliko mjeseci, gdje sam učestvovala u njegovom literarnom i kulturnom salonu.
Yves Krief! Upoznala sam ga osamdesetih godina, kada sam po drugi put došla u Pariz kao stipendista Francuske vlade, istražujući sufizam i kulturnu istoriju Balkana u sklopu svog doktorata. Bila sam spremna raditi bilo šta kako bih sebi omogućila bolji život u Gradu svjetlosti. Čak i ono što nisam voljela – povremeno. Iako Pariz u to vrijeme nije bio skup. Bio je to istinski centar kulture, grad slobode i libertinagea. Dobro su živjeli i pjesnici, i slikari, i romanopisci, pa čak i strani studenti poput mene. Sve se odavno promijenilo. Da ne kažem sunovratilo.
C'était mon deuxième dimanche chez Yves ces derniers mois, lors duquel j'ai participé à son salon littéraire et culturel.
Foto: dijasporabih.com BOËL Jean je francuski pisac, rođen 1948, voditelj izdavačke kuće Henry. Osnivač je i glavni urednik časopisa Écrit(s) du Nord, generalni sekretar Maison de Poésie – Fondation Émile Blémont u Parizu. Objavio je desetak romana i pripovijedaka, dva eseja i još desetak knjiga poezije. Sarađivao je s mnogim časopisima i zbirkama. Dobitnik je Poetske nagrade Poncetton SGDL za knjigu Le Paysage immobile 2009. i Nagrade Mallarmé 2020. za knjigu Jusqu’au jour. *** là où leur chair s’est usée le manche de l’outil et ce…
Odsustvo Boga porodilo je carstvo ljudskog zla i pakla na Zemlji, a sve se to u gornjim stihovima povezuje s vječnim pitanjem o moralu, vjerovanju, o Njegovom i čovjekovom postojanju. Stihovi se odlično uklapaju u ton apokaliptične i refleksivne prirode.
Jasna Samic tisse une intrigue qui envoûte le lecteur, le faisant voyager de Moscou à Paris, de Samarcande à Istanbul, à travers les destins de personnages inoubliables. Cette saga, à la fois intime et universelle, est un chef-d’œuvre littéraire.
Na momente se knjiga doima kao pravi triler. O tome u stvari neka zaključi čitalac kome preporučujem svakako ovaj roman, u kojem će prepoznati i Balkan i uopšte aktuelnost u svijetu.
