Oznaka josip pejaković

Vraćam se Bosni

Kada sam otišao iz Bosne, nisam mislio poslije svih strahota koje sam u njoj doživio u ratu da ću se ikad više u nju vratiti. Ružne uspomene na to vrijeme meni i cijeloj mojoj porodici zauvijek su ostale, a najviše kod mene nikad zarasle rane! Taj okrutni i nikome potrebni rat ubio mi je dva brata, približio smrti roditeljima koji su otišli s ovoga svijeta a da nikada nisu saznali gdje im je i kako skončao svoj mladi život jedan od njihovih sinova koji je nestao u Prijedoru, za čijim kostima i danas tragamo. Drugi je svoj život završio u Travniku!

Tito

Evo prođe još jedan 25. maj, koji smo nekada slavili kao Dan mladosti povodom Titovog rođendana! Četrdeset i pet godina na taj način to više ne činimo jer nemamo više ni zemlje u kojoj bi to trebali raditi! Ipak, neki odvažni i ponosni ljudi na to vrijeme koje su proveli s Titom to diskretno, kulturno i civilizacijski obilježavaju na svim mjestima gdje im je on ostavio neki trag.

Josip Pejaković – glas naroda, duh Bosne

Postoje ljudi koji svojim glasom ne samo da izgovaraju riječi već ih pretvaraju u vrijeme, prostor, sudbinu. Ljudi čija biografija nije ispisana samo datumima i ulogama, nego širinom svijesti, dubinom empatije i nemilosrdnom preciznošću u tumačenju našeg kolektivnog bola i smijeha. Josip Pejaković jedan je od njih – čovjek koji je u teatru, na filmu, na pozornici, ali i na javnoj sceni ostavio neizbrisiv trag oblikujući ulogu umjetnika kao svjedoka i savjesti vremena.

Ramiz Salkić – simbol trpnje i bosanskog ljudskog ponosa

Pratim ga dugo na političkoj sceni i u izvršnoj vlasti. Nikada u njegovom nastupu nisam mogao naslutiti ništa od velike tragedije koja je zadesila i njega i njegovu porodicu u minulom ratu u Bratuncu. Svaka njegova izgovorena riječ bila je upućena onima koji trebaju da učine nešto da se zlo koje se njemu i mnogima kao on više nikada ne dogodi.

Mali Avdo i njegova velika Bosna

Bosna je na svijet podarila puno vrijednih i poznatih ljudi, ali manjeg rastom a većeg djelom kao što je bio Avdo Sidran sigurno nije! Tek kad čovjek umre, u Bosni se, nažalost, uzimaju mjere! Toj praksi neće moći uteći ni naš mudri Avdo! Za života mu niko mjere nije uspio uzeti, pa ni krojači. Sve što je nosio na sebi bilo je nekoliko brojeva veće jer se cijeloga života nadao da će možda porasti. Zlu ne trebalo. Tek kad bi katkada stao pored mene, vidio sam njegovu stvarnu, prirodnu visinu. Pa ipak, ni meni ni nikome drugome ni u jednoj prilici nije dozvoljavao da ga gledamo odozgo, nego obrnuto, on je sve nas gledao odozgo!

Titove poruke

Malo ko danas spominje šta nam je sve govorio Josip Broz Tito od svog prvog velikog govora u Beogradu 9. maja 1945. do posljednjeg, koji je održao pred oficirima JNA 21. 12. 1979. u Karađorđevu.

Jusuf Arifagić Kozarac

Jusuf je imao mogućnost ostati u Norveškoj sa svojom porodicom i biti poštovan od te države. On se odlučio za svoj kraj misleći da će tu uspjeti. Nevolje ga i dalje gone da ne odustaje. Odustati za njega znači biti poražen! To im nije dozvolio ni u ratu u logoru kada je svakoga dana gledao hrabro smrti pravo u oči!

Bezdan budućnosti za Bosnu i Hercegovinu

Nakon raspada Jugoslavije sve od nje nastale državice postavljaju sebi isto pitanje o vlastitom identitetu. Sve uglavnom žele za sebe zadržati samo ono što im odgovara, a ono što im može dovesti u pitanje taj identitet uglavnom stavljaju postrani, misleći da im to može zafaliti za crne dane!

Bosna

Niko o Bosni tako snažno i nježno ne napisa kao moj uzor Branko Ćopić. Mada su poslije njega mnogi literarni patetični marginalci zatrpali ovaj prostor svojim ispljuvcima i hrakotinama. Branko odredi poetski intelektualni standard kratko i jasno, i ode u vječnost

SADRŽAJ
INFORMACIJE
DRUŠTVENE MREŽE
Facebook Twitter Instagram Youtube

© Copyright 2010-2023 tacno.net. Sva prava zadržana.