U svakom stoljeću postoji po jedan čovjek čija prisutnost nije stvar uticaja već metafizike. Čovjek koji ne reaguje na svijet, nego ga prethodi. U kasnom XX stoljeću, kada je Evropa izgledala kao prostor razočaranja stvoren za birokratije i interese, pojavio se jedan tihi Austrijanac s pogledom koji nije pripadao ni politici ni geografiji, nego onom što Bernard zove “unutrašnjom boli koja ne traži lijek”.
Posljednjih je dana u medijima odjeknula vijest o otkazivanju koncerta u Sisku poznatog srpskog frontmena i autora Momčila Bajagića Bajage. Temeljni razlog otkazivanja, prema riječima gradonačelnika Siska iz redova HDZ-a, vezan je za ograničen budžet i nepostojanje financijskih sredstava.
Gotovo je nemoguće odrediti geografske i povijesne granice Europe, kao što je neodrediv početak i kraj srednje Europe ili kartografski okvir Balkana. Važna je dimenzija unutrašnjosti, poistovjećivanje s mjestom – u tom smislu postoji ideja o Europi, kao i, naprimjer, o Balkanu, kaže pjesnik i urednik temata o Balkanu u časopisu Verseville.
Sve što čovjek pod vedrim nebom umom, osjećanjima i intuicijom stvara, stvara kroz ilham, nadahnuće (i)racionalnim zanosom za voljenim, strahopoštovanim, tajanstvenim Bogom – (ra)stvaratelja svijeta i života.
Na primjeru života i djela Petra Preradovića učinili smo sve ne bismo li ga desrbizirali i raspravoslavizirali, injektiravši ga istodobno i u povijest hrvatskih vojnika i u registar domaće nam književnosti. Nije nas pritom spriječila njegova snažna pripadnost jugoslavenstvu i protežiranost jugo(pan)slavizma u njegovom pjesništvu i jezičnim raspravama.
Neko, gledajući ovu Klepinu postavku, bez imalo zle namjere, može sasvim mirno da kaže: Neki kvadrati i krpe – pa šta? I nije da ne bio u pravu. S tim istim pravom, ja ću da govorim ovako kako ću govoriti. A govoriću jezikom oka, koje na neki svoj način vidi to što vidi u izloženim slikama.
Petak je, bježi noć studna od nenadne kiše, godina je dvijehiljadedvadeseta. U moj poljuljan san ulijeće Sandro Galeb, stari znanac, uzvrnuta slika, lik u ogledalu: lelujav odraz u oknima u koja biju slapovi vode. Odavno ga nije bilo; bijah ga ostavio, gotovo zaboravio, zabavljen vrćenjem u krug koga su obaveze nametale mojoj prirodi melanhokolerika. Sad je tu da me kinji svojim neizlječivim osamama, svojim promašenim životom, ne više stidljiv i uviđavan, već nametljiv, nepristojan.
(Viđe li neko Radu?)
Ja sam se rodio u onoj Titinoj državi što je na svojoj plavo-bijelo-crvenoj trobojki imala i veliku zvijezdu petokraku. I koja je nerazdvojna bila sa jednom crvenom zastavom na kojoj je, uz žuto oivičenu petokraku, isto takvim žutim slovima pisalo PROLETERI SVIH ZEMALJA, UJEDINITE SE!
Pričajući o Blumu, pričali smo o Energoinvestu, pričajući o Energoinvestu, pričali smo o samoupravljanju, pričajući o samoupravljanju, pričali smo o Jugoslaviji i jugoslovenskom socijalizmu, a pričajući o tome, pričamo i priču o vremenu u kojem živimo danas, o mogućim alternativama kapitalizmu, kaže autorica dokumentarnog filma "Blum – Gospodari svoje budućnosti".
Uoči Prvog maja, o prvim koracima organiziranja umjetnika i umjetnica, kulturnjakinja i kulturnjaka u regiji govore Ivana Vuković iz udruge SPID, Karla Crnčević iz sindikalne podružnice audiovizualnih radnika i Deja Crnović iz slovenskog ZASUK-a
Mirjana Miočinović, istaknuta istoričarka i teoretičarka pozorišta, jedna je od ličnosti našeg kulturnog života koje su u toku protekle decenije s najviše hrabrosti, odlučnosti i upornosti ustajale protiv nacionalističke politike izolacije, mržnje i rata.
U nastavku obilaska ilirskih gradina oko Sarajeva, Fondacija “Čuvari baštine – Bassania” s ponosom predstavlja novu, dosad neevidentiranu ilirsku Gradinu u Petrovićima, zaselak Bogdanovići, Istočno Sarajevo.