Očito je Thompson na Hipodromu „veličanstveno i dostojanstveno“ bio otvorio Pandorinu kutiju i sada je ZDS, bez obzira na zakonsku zabranu, stekao pravo građanstva čak u najvišemu predstavničko-zakonodavnom tijelu u zemlji – Hrvatskom saboru.
Ono što se dešava oko skorašnjeg nastupa Marka Perkovića na zagrebačkom Hipodromu posljednji je čin predstave koja oslikava hrvatsku stvarnost kao kloaku u bespuću povijesne zbiljnosti, usmrđenu na pola puta između nacionalističko-plemenske zatucanosti i obrisa ozbiljnog demokratskog društva. Oporbena ljevica sa svojih vječnih pričuvnih položaja pritom sekundira desnici, praveći se da šutnja, čak i u slučaju veličanja ratnih zločinaca, znači otpor, a ne pristajanje.
Ako ne znaju što je bilo, 'navijači' Marka Perkovića Thompsona mogu do besvijesti slušati i gledati dokaze da on slavi ustaške koljače, prkosno tvrdi da je pjevao „Jasenovac i Stara, to je kuća Maksovih mesara“. Te u stilu 'i opet će ako bude sreće' potiče opasnu 'endehazijsku' nostalgiju. Čak i među balavurdijom koja još ne zna ni gdje joj je dupe, a gdje glava. I opet neće shvatiti ništa. Osim radosne činjenice da ti dupe može biti i na ramenima ako ti glava ničemu ne služi. Jer vide da je ta priča o dobru i zlu ionako tek dosadna zajebancija.
Kao alibi za normaliziranje veličanja fašizma uvijek je pri ruci grupacija kojoj se ne može reći "ne": u slučaju ustaškoga pozdrava "Za dom spremni" to su hrvatski branitelji, postrojeni pod zastavom HOS-a, a u slučaju proustaškog estradnog djelatnika Thompsona to su hrvatski reprezentativci
