Žene poput Nataše drže pola neba, većinu svijeta i svaku uspješnu porodicu. Emotivna i otvorena, Mostarka do balčaka, po ko zna koji put, Nataša me onako blagonaklono i ljudski, kao da sam i ja s druge strane šaltera, moli da ne zaboravim spomenuti njene kolegice, koje su dobar tim u poganom vaktu.
I ne slučajno, Miro, Mirsada, Miran i Mirna – svi u svom imenu imaju tri početna slova MIR. Nažalost, sve to nije bilo dovoljno da u miru ostanu u Mostaru, dožive starost i odgajaju unuke. Ostaje im da sanjaju kako je ona američka Kalifornija samo kopija one čarobnije Hercegovačke, iznad koje se nadvio Stari osvijetljen svjetlošću i bojama nebeskog i zemaljskog porijekla. Jednom je Mirina noga, poslije 1992. godine, kročila na vrh Starog i nada se da će opet.
Na neobilježenoj lokaciji u Šarića haremu u Mostaru po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine(BiH) ekshumirani su posmrtni ostaci žrtve iz proteklog rata.
U Mostaru je 9. februara 2024 u 91. godini života preminula Mekrema Vukotić, mostarska i bosanskohercegovačka glumica.
Puno je toga doživljenog, zapamćenog, a ponešto i zapisanog. Prijatelji me više puta pitaju što ne napišem nešto od toga da se ne zaboravi. Nakon priče “Renda”, dobio sam nekoliko komentara. Moj prijatelj iz lijepe mostarske mladosti, Mišo Marić mi je u kratkoj viber poruci napisao: “Odlična ti je renda, čestitam i savjetujem piši.”
Sad su nadošla neka loša vremena u kojima se gube vrline i moral, skromnost i iskrenost; vremena u kojima caruje novac, pa Željko Šupljeglav i kao sudija i advokat želi i svakodnevno čini sve da opstanu i pravda i ljudska vjera u pravdu. A život protutnji pored nas.
Zar u četverogodišnjem mandatu nisu bili u stanju od dvije Prosvjete napraviti jednu ili su im podjele i unutar sebe samih glavna preokupacija. I tako sve u krug. Većina u svijetu okrutne stvarnosti, autetentični u markiranim odijelima, na proslavama i društvenim mrežama. Lajkaju i dodvoravaju se drugima i sebi samima. Dolazi li vrijeme kad će obični građanin, čovjek konačno shvatiti o kakvoj je zloupotrebi i manipulaciji riječ?
U politici je taman toliko koliko misli da se i kroz ovaj šareni mozaik, počesto sastavljen više od prljavštine nego li od čistote, može nešto i promijeniti. Čovjek se često pita, pa i doktor Rupar, koliko je potrebno hrabrosti i snage da se onaj krhki JA suprostavi onom nasilničkom MI. Miljan se opredijelio za srednji put, pa umjesto velikih riječi i obećanja, znanjem i obrazovanjem, pobjeđuje one što ih je vlast zapala ratnim i nacionalističkim pokličima.
Vlada Hercegovačko-neretvanske Županije na čelu s Nevenkom Hercegom i nadležnim ministarstvom gospodarstva kojeg je tada vodio Željko Laketić izdali su Hasi Pekušiću koncesiju za eksploataciju kamena na lokalitetu 'Bijela' na razdoblje od 21 godinu.
Bruce je možda već rastaljen i prodan, a nama ostaju tek otisci da nas podsjećaju zauvijek na tragove koje Mostar ostavlja u svima. Ponekad sjetne, ponekad teške, ponekad gorke. No, neizbrisive. Jer, svejedno je – kotlina ili planina, Sizif je svakako zaglavljen.
Pojednostavljeno govoreći, nestanak skulpture samo je simbolični kraj ideje da je moguće kako će super-heroj iz djetinjstva doći i rješiti stvari. Da je tako lako, znao bi to svatko.
„Nama ubice hodaju gradom. Čovjeka koji mi je ubio majku i oca ja svaki dan vidim na ulici. Rad policije i tužilaštva je sramotan i kriminalan jer ne znam šta oni očekuju. Jel’ da se ja osvetim, odem u zatvor i ostavim ženu i četvero djece. Dao sam im i previše informacija i previše vremena ali izgleda da svi u Mostaru čekaju da se nerješena ubistva jednostavno zaborave.“
