“Ako ljudi žele promijeniti svijet, moraju ga graditi na onome što je postao, a ne na onome što je možda nekada bio.” (Walter Scheidel)
21. stoljeće je stoljeće novih imperijalnih tendencija i kontrolisanih ratnih razaranja, sa novom nepodnošljivom mržnjom prema čovjeku i njegovim pravima i slobodama. 21. stoljeće je stoljeće novog globalnog saveza između kulture laži i nove strukture straha, koje izviru iz supersonične mržnje prema svemu što čini ili bi moglo učiniti čovjeka otpornijim i rezolutnijim prema njihovoj malignoj ideologiji i razarajućem političkom programu, u kojem bi čovjek bio gurnut na sam rub njegovog opstanka.
Pitanje koji participant manje ili više poštuje ili nepoštuje principe ljudske dobrobiti (Human Well-Being Principles (HWPs) je tehničko pitanje koje riješava međunarodna zajednica u ovisnosti od historijskih okolnosti i pravno-političke situacije u datom slučaju.
“Desničarske stranke koje su spremne da preuzmu vlast nisu populističke. One su nešto mnogo gore. Trump, Farage, Narendra Modi, Recep Tayyip Erdogan, Viktor Orban, Benjamin Netanyahu, Vladimir Putin, Marine Le Pen, Giorgia Meloni, Mahendra Rajapaksa, Min Aung Hlaing i Alice Weidel nisu populisti – oni su većinski nacionalisti. Svaki od njih ima isti cilj: uzeti nominalne većine u svojim zemljama (definirane rasom ili religijom) i pretvoriti ih u samosvjesne, suprematističke većine, odlučne da preprave svoje nacije po svojoj vlastitoj slici i da smanje vjerske i etničke manjine u red građana drugog reda ili još gore…
Nezainteresiranost ili nemoć vlada i vladajućih elita da definitivno pronađu izlaz iz depresivne ekonomske stvarnosti, da uspostave efektan mehanizam zaustavljanja kriminalne korupcije, koja sve više zahvata i najviše institucije vlasti, da smanji nezaposlenost, da zaustavi imgrantski talas i da onemogući dalji rast razlika između bogatih i siromašnih, učinit će glavno pogonsko gorivo za populističke grupe koje danas nošene idejama autoritarnog populizma kreiraju novu političku scenu u međunarodnim odnosima.
Za autoritarne populiste svaka ideja univerzalnog razvoja, globalnih tehničkih, poslovnih, moralnih ili pravnih standarda nije ništa drugo nego platforma tehnološkog imperijalizma koji nameće nejednakost i privilegije u korist internacionalnih sistema vrijednosti.
Ako se u današnjem svijetu pomjerimo korak bliže filozofskim raspravma između Hobsa (Hobbes), Loka (Lock), Monteskijea (Montesquieu), Rusoa (Rousseauu), vidimo da se prirodna prava čovjeka na život, slobodu i vlasništvo sve više utapaju u “duh zakona”, po kojem se svaki čovjek rađa slobodan, a svuda ostaje u okovima, u kojima se svako njegovo dostojanstvo i moral grubo brišu i nestaju u apsolutnoj moći vladara protiv koje niko nema moć pobune.
U toj potrazi za velikim “nacionalnim” podvizima osjeća se ludost i iščašenost u svakom činu predstave, gdje nepismene budale, pokvarenjaci i kriminalci postaju idealisti, romantičari, zanesenjaci, vitezovi, borci za pravdu, slobodu i čast njihovih izmaštanih “dama” (nacija), prema kojima su kao pubertirajući adolescenti grubi, cinični i bezosjećajni zavodnici. Oni agresivno ističu svoje erotično-seksualne potrebe, s čime se pojačava njihova patološka potrebu za mržnjom, vladanjem i moći, što čini tragiku ove pozorišne predstave još ogavnijom i mučnijom.
Javna manifestacija podržavanja zločina protiv čovjeka čini najveći moralni sunovrat homo sapiensa na samom početku 21 stoljeća.
Na samom početku ovog milenijuma opći haos koji je vidljiv na svim horizontima čovječanstva, dramatično će promjeniti duhovne i moralne vrijednosti čovjeka. Filozofija, religija, kultura, umjetnost i književnost zarobljene u spiritualističkoj reinkarnaciji i povratku misterijama srednjovjekovnih podjela, vjerskih ratova i emocionalnih rituala, promiče nasilje i potiče povratak mističnom savezu plemenskog identiteta i bogova.
Zajednica koja bude sposobna da obezbijedi inovativni prostor u područjima kvantnog računanja, vještačke inteligencije i kompjuterskih algoritama, da pravilno projecira sopstvene razvojne tehnološke interese i ciljeve te da otvori kreativne putove za njihovu realizaciju u interakciji s međunarodnom zajednicom, definirat će budućnost čovječanstva i odrediti sudbinu homo sapiensa u 21. stoljeću.
U triangularnom savezu poslušnosti duhovne praznine i cinizma stvara se prostor za stvaranje fanatičnog autoritarnog populizma (nacionalizma), što sve otvorenije gura ka stvaranju totalitarnog teokratskog režima što vodi apsolutnom trajnom potčinjavanju volje i slobode čovjeka vladaru i bogu (crkvi).