Ženska sekcija nije imala volje da se bavi temom kognitivnog kapitalizma u kojem dominantni oblik rada postaje nematerijalni rad, koji stvara novu paradigmu rada, i koju je neko pokušao da nametne, i na sve što je rečeno uzvikivale su da to nije tema. Na cinično pitanje većine: „Drugarice, šta nam je onda tema?“, Nancy Fraser. neisprovocirana, reče da je tema radna teorija vrijednosti odnosno, za neupućene, teorija socijalne reprodukcije.
Tko je uspio pobjeći, pobjegao je. Ostala je nezaštićena sirotinja. Najugroženija skupina među njima su siromašne i, iz dana u dan sve manje obrazovane žene. Imaju li one dovoljno snage da bi se suprotstavile talibanima? Čini se da su prepuštene sebi, svjetska pažnja sad je fokusirana na dva velika žarišta, koja oba imaju potencijal prerasti u velike pa čak i svjetske ratove – Ukrajinu i Palestinu. Nakon svih igara moći velikih svjetskih sila, afganistanske djevojčice i žene ostavljene su i zaboravljene zajedno s talibanskim zaboravom obećanja koja su dali prigrabivši vlast. Je li i njima 8. mart Dan žena?
Tražiti pravdu u takvoj, pravosudno posrnuloj, državi, i još biti žena, majka, znači mukotrpno i uzaludno gubljenje zdravlja, novca, vremena, sve u očekivanju konačne presude, u pravilu u korist muškarca, bilo šefa koji mobingira suradnice, bilo oca koji majci – zbog bolesne mržnje – oduzima dijete.
Iran je izbrisao rodnu ravnopravnost iz najnovijeg razvojnog programa zemlje, što je izazvalo negodovanje među aktivistima koji kažu da teokratski režim nastavlja da marginalozuje prava žena čak i dok nemiri zbog njihovog potiskivanja potresaju zemlju.
