Sarajevo je opstalo zato što ima sposobnost da se pogleda u ogledalo i ne slaže se s onim što vidi. A Sejo Sexon je korektiv, svjedok je možda bolja riječ, koji je, kao u njegovoj pjesmi, “mala brana vel’koj rijeci ludila”... Sejo nema crni plašt poput Batmana, nego onaj pod kojim Sarajevo ne pripada samo jednima nego svima.
Njihove duhovite parodije o životu u olimpijskom gradu, uz spoj ozbiljnog rocka i uticaja funka, pub-rocka ali i pjevano u jalijaško-sarajevskom maniru u vidu pojave Neleta Karajlića, nešto što je Ian Dury radio s njegovim izrazitim cockney – londonskim naglaskom, od Zabranjenog pušenja je napravilo ime koje je u popularnoj kulturi nadraslo granice njihovog rođenog grada.
Na dva kilometra od kultne sarajevske knjižare Buybook gdje smo snimali podkast, u nekadašnjoj ulici Fuada Midžića, prije 40 i nešto godina krenula je magija. Ne samo ona muzička, nego i životna, pa ako hoćete i proročanska – ona koja je na duhoviti način oblikovala generacije. Ni rat tu priču nije mogao zaustaviti, a u njenom centru bilo je i ostalo Sarajevo, ako ćemo pošteno vjerovatno jedini grad koji je na ovim prostorima uspio sažvakati historiju koja mu se natovarila na leđa i tako je barem taj grad demantirao Winstona Churchilla koji je tvrdio da Balkan proizvodi više historije nego što je može podnijeti.
