Oznaka Velež

Roko Markovina: Mostarci, ako ne pomognemo Veležu i Admiru Rahimiću izdali smo prošlost i budućnost

Mostarci, gdje god da ste u Fejićevoj i na Brijegu, u Cernici i na Pijesku, u Zagrebu, Oslu, Melburnu, Stocu i Zaliku – došlo je vrijeme da se ne krijete iza riječi, da ne okrećete glavu od svetinje koja nas je sve napravila ljudima. Velež.

Ovo je poziv. Ne molba.
Poziv svima koji su u ovom gradu nešto stvorili, bilo rukama, bilo pameću – vlasnicima velikih i malih firmi, gazdama restorana i kafića, ćevabdžinica i slastičarni, butikima i zlatarama, pravnicima, notarima, obrtnicima, turističkim radnicima, prodavačima i programerima, zidarima i advokatima.

Svi koji radite i zarađujete pod mostarskim suncem, pomozite Veležu. Ne zbog reklame, niti zbog interesa. Nego da vas djeca i unuci sutra ne gledaju s prezirom. Da vas raja ne pamti kao škrte izdajice, već kao ljude.

Jer danas Velež simbolizuju Meho Kodro i Admir Rahimić. Meho – koji je ime donio iz svijeta nazad u Mostar. Admir – koji je dao sve što ima i što jeste, i koji staje rame uz rame s velikanima poput Jole Muse, Ismeta Salahovića i Sude Hasića. On ne traži ništa za sebe sve daje klubu. I to nas obavezuje.

Nemojmo dopustiti da se zbog naše škrtosti ugasi ono što je davalo smisao ovom gradu.

Velež nije samo klub. On je most između prošlosti i budućnosti. On je duša grada. A bez Veleža, Mostar je samo riječ na karti. Zemlja bez lica. Grad bez glasa.

Pomozite Veležu jer tako pomažete sebi.

Crvena revolucija

Sve što se dešava u Mostaru, posebno u njegovim simbolima kao što je FK Velež, ima značaj veći od sporta.
Ako se u Mostaru uspostavi sistem, ako u Mostaru zavlada znanje, ako se u Mostaru ispoštuje porez, to je signal za čitavu Bosnu i Hercegovinu. Jer ako može ovdje, može svugdje.

Sportski moral na sarajevski način

Nakon što je sudija iz Sanskog Mosta Haris Halkić odsvirao kraj susreta 31. kola nogometnog prvenstva Bosne i Hercegovine između Veleža i Sarajeva, ne prestaju komentari i čitava lavina kritika na arbitražu sudije koji se, ruku na srce, nije proslavio na jučerašnjoj utakmici koja je završena podjelom bodova 2-2. Halkić je jedan od sudija koji je poznat po lakrdijama i suđenju po zadatku, a upravo je mostarski Velež u nekoliko navrata osjetio „pravdu“ ovog arbitra. Sarajevo je meč završilo s ukupno pet crvenih kartona, od čega su dva dobili igrači u polju, a ostala tri osoblje na klupi bordo tima, uz dosuđeni jedanaesterac za Velež iz kojeg je domaći tim pogotkom Mlinarića i došao do izjednačenja. Oko 20 minuta domaći tim je imao dva igrača više u polju, ali je ostalo neriješeno. Bod koji, realno govoreći, ne znači puno nijednoj ekipi.

Pjev Kuljinih štiglića

Svaki pravi grad ili generacija imaju svoje fore, legende s ulice, ljude sa margine, svoj šmek, miris, pa i zvuk. U Mostaru je ljubav prema štiglićima bila fora, a valjda ih niko nije volio niti voli kao Franjo Kulje Vladić. Njegova ljubav prema štiglićima vrijedna je kakvog dokumentarca legendarnog Davida Attenborougha koji je nedavno preminuo. U jednom od rijetkih intervjua kojeg je Kulje dao rekao je da se ni u penziji ne odmiče od njegove životne ljubavi – štiglića. ”Uzmem jednog koji najbolje pjeva, s njim odem u prirodu i čekam prigodu da uhvatim nekog novog. One koji propjevaju po mom ukusu ostavim ili nekom darujem, a one koji zašute, pustim i vratim majci prirodi. To su moje pjesme i moji dječački snovi koji još uvijek traju”, kazao je Vladić.