Šta se dogodi ljudima da postanu stranački botovi?
Njihovi profili postaju produžena ruka partijskih saopštenja, samo s više psovki i manje pravopisa. Sve što lider uradi proglašava se historijskim uspjehom, a ono što ne uradi nužnim kompromisom ili krivicom prethodnih vlasti, stranih zavjera i „unutrašnjih neprijatelja“.
Izgleda da je ponekad nama Bosancima i Hercegovcima najteže pronaći sredinu. Pogotovo u sjećanju. Pamtimo ono što je bilo juče i ono što je bilo unazad nekoliko decenija. A ono između smo zaboravili ili svjesno gurnuli u neki ambis sjećanja. Pa se pravimo kao da se nije ni dogodilo.
Ako Sarajevo danas ima problem, to nisu ulice koje smrde. Problem su ljudi koji su zaboravili šta znači braniti grad. I šta znači voljeti ga. Ponekad ljudi koji kažu ili napišu nešto ružno o Sarajevu, trebaju znati da šta je sve preživio ovaj grad i mi u njemu. Ako ne znaju, to je na njihovu sramotu.
I zato Armijo sretan ti rođendan. I veliko hvala. Ipak se nadam da će naša djeca biti pametnija. Da će se družiti po ljetovanjima i putovanjima a ne po kojekavim čukama i vukojebinama. I da nikada više niko neće morati da se brani od dojučerašnjih prijatelja. Jer rat nikome nije donio sreću. Svi smo ostali na gubitku. Svi osim onih koji su rat i započeli. Političara.
Neko će nekada možda i izračunati da li nas je više nastradalo od genetski modificirane hrane, koja samo imenom podsjeća na povrćem ili mesa bez porijekla, smoga, roba s isteklim rokom, sumnjivih lijekova i u konačnici kancerogenih političara, nego od cigareta.
Zvonimir Nikolić za Tačno.net piše o jednom od najznačajnijih Sarajlija u historiji grada - Emeriku Blumu. Zašto sada nema nikoga poput Emerika Bluma i hoće li ga grad ikada imati?
Većini kandidata glavni argument na prethodnim izborima bilo pretresanje prethodne administracije i objavljivanje podataka o pljačkama, mahinacijama i “ugrađivanjem”. Pa ne vidjeh baš nešto puno objavljenih nepravilnosti.Kao kad je sjajni Izudin Bajrović glumeći Mugdima u filmu “Gori vatra” obasnio suštinu talova u jednoj rečenici:– Pomogni ti meni, pomognuću ja tebi.Ili u našem trenutnom stanju: ne “kopaj” puno unazad, možda će i oni sljedeći “kopati”.
Prošlo je četiri mjeseca od smrti velikog pjesnika i književnika Abdulaha Sidrana. Njegove i svoje slike više niko ne objavljuje, a rijetko vidim da ga neko i spomene. Nije to ništa čudno, oduvijek smo više cijenili „tuđe“, nego svoje. Nekako je ovaj grad najmanje cijenio one koji su ga na neki način proslavili.
Jer srećom, nismo svi isti.
I nikada agresor i žrtva neće biti isti.
I pobijedio je Sarajlija, Bosanac, dijete ovoga grada. Pobijedilo je i Sarajevo, koje je i Draganovo.
Zato ponesi opet zastavu Dragane. Ovu borbu si sam pobijedio.
Danas se obilježava Olimpijski dan, koji je uspostavljen je 1948. u svrhu obilježavanja rođenja modernih Olimpijskih igara, a cilj je promocija i implementacija olimpijskih vrijednosti, prijateljstva, kao i ideje bavljenja sportom svih uzrasnih kategorija u užoj i široj zajednici. Podsjećamo na osvrt Zvonimira Nikolića o Olimpijadi u Sarajevu.
Negdje kod nekadašnjeg restorana Gurman, na uglu stare Titove, naišao je moj prijatelj. Nismo se vidjeli od početka rata…
Državo, mijenjaj zakone, uvedite osim mizerne novčane kazne drakonske kazne za nošenje oružja. Tako im neće idući put pasti na pamet ponijeti pištolj u grad. Tako će naša djeca biti sigurnija. Tako nećemo razmišljati šta bi bilo da je nekim slučajem naše dijete sjedilo na zadnjem sjedištu. Ili smo svi počeli razmišljati: “Dobro je nije moje”? Sve dok se nesreće dešavaju nekome drugom, dobro je?! Ili smo zaista postali kao gnjide koje su izmislile ovo poslovicu iz naslova – O SEBI, PRI SEBI? E pa, ja ne mogu. Jebite se i vi i vaša kvazidemokratija!