Foto: Arhiv
Netom što je CRO premijer Andrej Plenković samomu sebi, ministrima, saborskim zastupnicima i (ukupno) 700-injak državnih dužnosnika bio pod hitno, već za kolovoz gotovo udvostručio plaće podebljanjem osnovice za 1500–2500 eura na mjesec – što će najesen još narasti po udvostručenom koeficijentu – na vladinoj je sjednici 22. kolovoza 2024. objavio kako od 1. listopada građanima poskupljuju hrana, ali i energenti (struja, plin, grijanje iz toplane, benzin etc.), jer se ukidaju državne subvencije. Šokantno u dramatičnim okolnostima životnog standarda u slobodnom padu, enormnih jesenskih troškova za start obiteljskih uzdanica u „besplatno“ obrazovanje, nužnu garderobu, barem minimalnu zimnicu… Plenkovića nije srâm pred više od 750.000 sugrađana na rubu ili ispod ruba siromaštva, dvoje od troje penzića više gladnih no sitih, 250.000 blokiranih tzv. običnih/malih ljudi, cca pola milijuna iseljenih trbuhom za kruhom jer im je domovinu učinio maćehom i sl., dakle, CRO premijera nije srâm udvostručiti si plaću na cca 6000 eura mjesečno već od kolovoza i pustiti skupoću s lanca. Nahuškati ju na svoje sugrađane kojih većina ionako jedva preživljava krivnjom njegove loše politike, ne zato što su, sic transit – „Rusi ničim izazvani napali Ukrajinu“.
Kao što su antički Rimljani puštali krvoločne zvijeri u areni na gladijaore i prve kršćane, CRO premijer je odlučio od listopada dodatno prepustiti još neiseljenih nešto manje od 3.9 milijuna žitelja Bijedne Naše na milost i nemilost „proeuropske“, kapitalističke pohlepe stranih mešetara/vlasnika, kojima je dopustio pljačkati hrvatske ljude u trgovačkim lancima (isti, a bitno lošiji artikli višestruko su skuplji no u Njemačkoj), pa bankama (milijarde eura profita godišnje iznose u matične zemlje, tzv. Bankama – majkama), teleoperaterima, stranim vlasnicima unosnih nekretnina (npr. u turizmu), privatiziranih proizvodnih pogona, etc. Na tzv. slobodnom tržištu po mjeri EU-a, na kojemu CRO premijer po nalogu iz Bruxellesa prilaže nacionalnu žrtvu na žrtvenik EU-a, nema mjesta državnoj pomoći građanima kako bi si priuštili potrebnu hranu i energente.
Kobne posljedice tzv. sankcija Rusiji
I Plenkoviću je, odgojenom u komunističkoj intelektualnoj obitelji, važnija kapitalistička pohlepa zapadnih vlasnika/koncesionara pod ekonomskom „svetinjom“ tržišne tzv. ponude i potražnje od „komunističkog“ modela državne intervencije u cijene proizvoda i usluga, što je u cijeloj Uniji bila od 2022. godine slamka spasa iz živog blata inflacije/recesije, posljedice SAD/EU/NATO-ovih tzv. sankcija Ruskoj Federaciji. Cijene su hrane i energenata preko noći sunule u egzosferu, a kvalitete života u Uniji i SAD-u se survala u neizvjesnost kakva nije zapamćena nakon Drugoga svjetskog rata. I još joj se ne vidi kraj. Bez državnih intervencija – je li: „Komunizam, upomooooć“?! – Europljani ne bi mogli preživjeti pa… Nije tu HDZ Plenkovićeva vlada bila kadra smisliti ništa učinkovito i svoje, već je plagijatorski cupkala slijedom bruxelleskih pokušaja i pogrešaka.
Izbori su prošli, tzv. neprincipijedna koalicija HDZ-a s proustaškim je Domovinskim pokretom (DP) sklepana i Plenković zadovoljno trlja ruke, jer se sada ne libi pokazati svoje pravo lice. Hrvatski nacionalni interes u skrbi za životni standard građana, kao ni dosad, uopće mu nije prioritet nad prioritetima, što bi morao biti, niti je točkica na trećemandatnomu političkom radaru. „Mogu što god hoću, itekako mogu“, svojedobno je u prolazu, odlazeći s presice, bahato odbrusio pokojnom novinaru Mislavu Bagi, a sada to ponovo dokazuje puštanjem poskupljenja s lanca, koja pak poskupljenja izravno ubijaju ionako jadan životni standard najvećeg dijela hrvatskih žitelja. Hrana i energenti nisu nešto bez čega se može i na čemu se, je li, može ozbiljno štedjeti, a da to nema kobne posljedice po kvalitetu života i zdravlje.
Hrvatska nije zemlja bez dovoljno resursa za pristojan život tzv. svojih na svomu, ali već tri desetljeća i kusur – dobro, odbijmo četiri ratne godine kada su se ljudi morali odricati koječega eda bi si održali živom nadu u bolju budućnost – ali jest država, gdje štafetne predaje vlasti nesavjesnih i nesposobnih „domoljuba“ sve nesavjesnijim i nesposobnijim saborskim tzv. stabilnim većinama srozavaju zemlju na razinu fenjerašice u Uniji. S prosjačkim šeširom pred ulazom u bruxelleski staklenjak, sic transit. Vrlo jadno i nedostojno Hrvatske koja je, je li, u tzv. socijalističkomu mraku – nesvrstani, neblokovski „socijalizam s ljudskim licem“, za razliku od svih drugih komunističkih država u Europi do 1990. godine – bila treća među industrijski srednjerazvijenim zemljama na Starom kontinentu. Izvozno potentna. Za razliku od RH, Hrvatska je tada prehrambeno i energetski samodostatna. Danas više nije niti će doskora biti. Životni je standard građana tada primjetno, mic po mic – rastao. Kvaliteta života također.
Je li potkraj prošle godine bilo pitanje za milijun eura to hoće li CRO premijer Andrej Plenković – osvoji li treći uzastopni mandat u Banskim dvorima, što je bilo predvidljivo s obzirom na činjenicu, je li, da je relativni parlamentarni pobjednik HDZ spreman sastaviti saborsku tzv. stabilnu većinu neprincipijelnom koalicijom makar i s crnim vragom – uzeti vrlo ozbiljno packu Europske komisije i ukinuti sve siromašnijim građanima državne subvencije na podivljale cijene hrane i energenata? Osobito podivljale zamjenom nacionalne kune „našom valutom“ eurom. Naravno da to nije bilo pitanje ni za pola pišljiva boba, jer je svatko s makar dva zrna soli u glavi mogao nepogrešivo pročitati CRO premijera: gdje Ursula Röschen/Ružica von der Leyen okom, Plenković – brzoskokom. Nema veze koliko će to stajati hrvatske građane i što će oni misliti o njemu, kojemu je vlast toliko udarila u glavu da više ne preže ni od čega, ako i samo pomisli da će mu to karijerno honorirati europučanski Bruxelles.
Četvrti vladin tzv. paket za zaštitu standarda građana – navodno zbog „ničim izazvane ruske agresije na Ukrajinu“ (sic transit) i, kolateralno, dvoznamenkaste inflacije, što je zapravo dimna zavjesa za upravljačku i političku neodgovornost na potezu od Washingtona do Bruxellesa (na objema belgijskim adresama), pa i u RH – imao je vrijediti zaključno s 31. ožujkom 2023, ali je vladinim petim tzv. paketom bio produžen za godinu dana. Ekonomsko stanje i politvojne tenzije u svijetu, kolateralno u RH, prijeteći su se pogoršavali, a 2024. je godina bila i izborna u Uniji, u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, ali i u Ruskoj Federaciji i SAD-u, pa rasipanje novca šakom i kapom radi kupnje ove ili one naklonosti biračke javnosti nije bilo u pitanju. Zadržati vlast, ne ispustiti upravljačko kormilo iz ruku i sl. bilo je pitanje života ili smrti. Podjednako u Uniji i u Bijednoj Našoj, baš kao što je sada u SAD-u, gdje demokrati (Kamala Devi Harris) i republikanci (Donald John Trump) idu na nož jedni protiv drugih. HDZ Plenkovićeva je vlada predizborno bila u rasipničkoj ekstazi i javni se novac arčio bez mjere i smisla. Rebalansom državnog proračuna sad, je li, poslijeizborno, valja zakrpati rupu od 1,56 milijardâ eura, što će se učiniti 10-postotnim smanjenjem proračuna svih ministarstava. Tko će platiti predizbornu HDZ Plenkovićevu rastrošnost u butizi s biračkim glasovima na rasprodaji? Pa građani, naravno. Drugi je kukavički potez, glede&unatoč, bio šesti vladin tzv. paket „zaštite“ od preskupe hrane i energenata, jer je u (pred)izborno, populističko vrijeme ograničen rok njegove primjene: od 1. travnja do 30. rujna 2024. godine.
Kom pita, kom tepsija
Zašto ne opet na godinu dana? Zato što ne dâ Ursula von der Leyen, stara/nova čelnica Europske komisije, a Plenković bi se radije zamjerio vlastitim roditeljima i cijeloj Hrvatskoj nego njoj, pa… Uostalom, kad je kreiran taj šesti vladin tzv. paket „zaštite“ građana od nepodnošljive skupoće puštanjem cijena sa subvencijskog lanca, računalo se da će izbori biti već završeni i onda – tko nam što može, udri po malom CRO čovjeku?! Od 1. listopada 2024. računi za električnu struju, plin, uskoro za grijanje, benzin, „zaštićene“ prehrambene artikle etc. podliježu tržištu i ekonomskoj logici tzv. ponude i potražnje, pa kom pita, kom tepsija.
Što bi kazao socijalno neosjetljiv HDZ-ov guverner HNB-a Boris Vujčić: “Građani, kupujte tamo gdje je jeftinije“,pa… Ili „vječna“ šefica potrošačke udruge Ana Knežević: „Kad potrošači ne bi kupovali proizvode kojima se neopravdano, pohlepom, zidaju cijene do neba, trgovci ih ne bi imali komu prodavati i morali bi razmisliti o svojim postupcima“. E sad, tko je taj koji neće kupovati kruh, mlijeko, meso, higijenske i sanitarne artikle etc. ili će bojkotirati distributere električne struje, plina, benzina, isključiti radijatore… samo zato da nekoga privede pameti?! Sustavi poput, je li, kapitalizma, komunizma, socijalizma, autokracije, demokracije i sl. nisu, po definiciji, sami po sebi odgovorni za (ne)uredan životni standard tzv. običnih/malih ljudi, nego njihove državne strukture, upravljači, vlade i lideri. Skliska je popu savske mrene ta vrsta zapovjedne odgovornosti.
Jest da je Bijedna Naša – fenjerašica u Uniji po ključnim sastavnicama razvitka i samodostatnosti u svakom smislu, a među prvima po lošim i vrlo negativnim karakteristikama/trendovima – članica tzv. europske obitelji, NATO-a i globalnih demokratskih organizacija/asocijacija i da je, je li, dužna poštivati tzv. članska pravila, međutim, u svima tim pravilima postoji stavka svojevrsnog veta kada neko od općih rješenja nanosi štetu nacionalnim interesima zemlje članice. Mađarska i njezin premijer Viktor Orbán – poznati čak i po „pretjerivanju“ u tom smislu – nisu jedini u Uniji, koji će bez pardona i ustručavanja reću Bruxellesu u lice: „Nećemo to prihvatiti, nećemo tako postupiti, jer nije u našemu državnom interesu“. To CRO premijer Andrej Plenković ne bi Ursuli Röschen/Ružici von der Leyen izgovorio ni pred streljačkim strojem. Pa Hrvatska ima što ima?!
Portal SEEbiz je već lani u studenom objavio u izvještaju iz Bruxellesa da je Europska komisija pozvala RH da subvencionirane cijene energije, važeće do proljeća 2024. godine, uskladi s preporukama Vijeća Europe. Plenković ih je šestim vladinim tzv. paketom produžio za još pola godine, jer se nije usudio pustiti te cijene sa subvencijskog lanca u izborno doba i iskopati HDZ-u i sebi grobnu jamu. Ali sada, nakon izbora, to je sasvim druga priča: zadržali smo vlast sljedeće četiri godine i možemo odmah povući nepopularan potez. „Hrvatska je zemlja u kojoj smo otkrili da je rast neto nacionalno financiranih primarnih rashoda doista iznad onoga što je preporučeno i da ti rashodi rastu prilično brzo“, citirao je SEEbiz neimenovanog dužnosnika Europske komisije. Naime, Vijeće Europe je srpnja 2023. godine zatražilo od država euriopodručja da „vode opreznu fiskalnu politiku, ograničavanjem nominalnog rasta nacionalno financiranih neto primarnih rashoda u sljedećoj godini“.
HDZ Plenkovićeva se trećemandatna vlada pokazala pravovjernom u tom smislu i, makar padale sjekire s neba, nakon šestoga tzv. paketa „zaštite“ životnog standarda sugrađana, povlači subvencijske mjere zbog visokih cijena energenata. Europska je preporuka i „zadržati nacionalno financirane javne investicije te osigurati učinkovito povlačenje sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost te iz drugih europskih fondova“. Istodobno, „Europska je komisija preporučila državama članicama da poštuju maksimalnu stopu rasta neto primarnih rashoda u 2024. Smatra da postoji rizik da Belgija, Finska, Francuska i Hrvatska nisu u skladu s ovom preporukom, dok Italija, Luksemburg, Latvija, Nizozemska i Slovačka nisu u potpunosti u skladu s ovom preporukom“.
Europska komisija je izrazila sumnju u to da RH – uz Austriju, Belgiju, Italiju, Njemačku, Latviju, Luksemburg, Nizozemsku i Slovačku – riskira da ne bude skladu s preporukom Vijeća Europe „da se uštede koje nastaju odustajanjem od potpora (energetskih subvencija, op. a.) iskoriste za smanjenje proračunskog deficita“. Na mig iz Bruxellesa HDZ-Plenkovićeva vlada od listopada 2024. nakon dvije i pol godine krize (koja uopće nije prošla) više neće subvencionirati sugrađanima najvažnije stavke njihova životnog standarda. „Mjere će biti kalibrirane, prilagođene, vodit ćemo računa o najugroženijim skupinama, ali jednako ćemo tako uzeti u obzir širi kontekst politike i vlade te situaciju na tržištu, u gospodarstvu, ali i europski kontekst koji ide smanjenju mjera i paketa koji su do sada doneseni“, kazao je premijer na vladinoj sjednici, gdje nije bilo čuti ni glasa protiv ili bar blage sumnje u puštanje poskupljenja sa subvencijskog lanca.
„Uspjeli smo u onom što je bilo najvažnije prošlih godina, a to je da smo očuvali socijalnu koheziju u doba najveće energetske krize kombinacijom mjera koje su išle za potporom građanima, najugroženijim skupinama, umirovljenicima, a jednako i prema malim, srednjim i mikropoduzetnicima i svim institucijama od općina, gradova i županija do dječjih vrtića, škola, fakulteta, domova za starije i bolnica. Nakon konzultacija po resorima, dovoljno ćemo rano objaviti novi paket mjera. Nastavit ćemo smanjivati inflatorne pritiske i razgovarati sa socijalnim partnerima.“ Vladin šesti tzv. paket mjera, čije važenje prestaje 30. rujna 2024, bio je vrijedan 503 milijuna eura, kojim su javnim novcem ciljano zadržane puno niže cijene energenata (struje, plina, toplinske energije, benzina), navodno se štitili građani od inflacije, ali i ograničilo cijene 30 osnovnih proizvoda bez kojih dnevni život obitelji nije moguć.
Plenković pilatski pere ruke
U Bijednoj se Našoj nezadrživo širi strah od 1. listopada 2024, kada će HDZ Plenkovićeva vlada pustiti sa subvencijskog lanca nahuškane na sirotinju cijene temeljnih troškova životnog standarda. Nikomu, dakako, neće zamazati oči podebljanje mirovina za 7.46% (od srpnja 2024, s isplatom 8. rujna) u uvjetima kada Plenković i dužnosnička družba sebi povećavaju ionako već nabildane plaće za 73-84% na ime osnovice (plus uskoro udvostručenjem koeficijenta, sic transit), jer veća mirovinska crkavica neće biti dovoljna ni za anulirati poskupljenje samo struje i plina. Plenkovićevih 2500 eura mjesečno više na plaću cca 3500 eura vrijedi kao polugodišnja mirovina najvećeg broja CRO penzića, pa…
À propos mrtvačke ekonomske cijene energenata udarene Europi zbog navodno „ničim izazvane ruske agresije na Ukrajinu“, što su ih državne subvencije u RH dvije i pol godine držale na lancu, a od listopada više neće, posljedica su više godina ranije pripremanog u SAD-u – u kompi s EU-om, Velikom Britnijom i inim proameričkim tzv. kolektivnim Zapadom – izbacivanja jeftinije ruske konkurencije s europskoga energetskog tržišta eda bi „nepoželjne“ energente zamijenili američki i američkih saveznika, odnosno energetski bogatih zemalja u kojima je SAD silom instalirao sebi pokorne režime. Ruska nafta, plin, ugljen… od 24. veljače 2022. i službeno su u energetski gladnoj Uniji – no pasaran!
CRO premijer Plenković je na sva zvona dao urbi et orbi znati da je RH u 2023. godini sasvim – „radi diversifikcije dobavnih pravaca i raskida s ovisnošću o samo jednom dobavljaču“, sic transit – prestao kupovati rusku naftu i plin „zato što je Rusija napala Ukrajinu“. Hrvatski uvoz roba iz SAD-a porastao je osam puta, a nešto više od 91% tog uvoza je ukapljeni prirodni plin (LNG) iz škriljevaca kojega Ameri imaju u izobilju. I prodaju ga Bijednoj Našoj preko LNG terminala u akvatoriju otoka Krka četiri puta skuplje no vlastitim građanima, odnosno 10 puta skuplje no što je RH plaćao puno bliži ruski prirodni plin. Njemački vicekancelar i ministar Robert Habeck znao je reći poraznu činjenicu kako nam „prijatelji naplaćuju energente po neprijateljskim cijenama“.
Netko sada i u RH mora platiti ceh za dvoipolgodišnju razliku između „neprijateljskih“, je li, ekonomskih cijena energenata i subvencioniranih, ali i nadalje plaćati – tzv. tržišnu cijenu. Tko? Građani, naravno. Kao i uvijek do sada, svaku političku brljotinu vladajućih plaćaju tzv. obični/mali ljudi koji nisu politikantski luk ni jeli niti ga mirisali. Plenković pilatski pere ruke i svaki drugi dan hodočasti u Bruxelles po novu porciju tapšanja po ramenu. Da se čovjeku okrene u želucu.
