Žalosna će izgledati ova zemlja u spoju dvije stranke domaćih izdajnika, no srećom nije puno ostalo za izdati. Prodali su sve što smo stoljećima gradili, potjerali svu mladost koja ne misli kao i oni, opljačkali sve da se više i nema bog zna što opljačkati. Hrvatska će konačno pravno i službeno biti ono što su zacrtali. Mala homofobna mahala na rubu civilizacije, zatvorena i sjebana. Zemlja koja više nikada neće dalje od 1941, zemlja u kojoj će se bjesomučno i manijakalno živjeti u Domovinskom ratu, zemlja u kojoj će domaći izdajnici konačno doći na svoje.
Glas ljevice glas je radnika u trgovini, konobara, kuhara, čistačice. Sramotnom revizijom povijesti i sustavnim marginaliziranjem ljevica se polako ali sigurno uklanjala iz društvenog i političkog prostora da bi joj konačni udarac zadali upravo oni koji se nazivaju socijaldemokratima tj. “lijevom” opcijom u Hrvatskoj.
EU je namijenila Egiptu 7,4 milijarde eura za "suzbijanje migracija", dok se političari u Hrvatskoj – na čelu s predsjednikom Milanovićem – međusobno natječu tko bi bolje čuvao "svete hrvatske granice"
To, pak, što se čuje u sabornici između HDZ-ovih i oporbenih zastupnika, osobito nekih i s jedne i s druge strane politideološke barikade, mlaka je voda prema rječniku kojim se bez ikakve zadrške služe dvojica državnih lidera, predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. Ne samo najodgovornijih za stanje u zemlji i njezin imidž u tzv. međunarodnoj zajednici nego i ljudi koji bi i s obzirom na ustavne norme i obaveze trebali biti primijerom uljuđene komunikacije lišene govora mržnje.
Ja svoje dijete ni u ludilu nemam namjeru predati u ruke bilo kome, niti želim da moje dijete ratuje bilo kada i bilo gdje po svijetu za njihove sulude kapitalističke ili fašističke ciljeve kao što su ovi koje danas provodi Putin. Zapadni svijet, nažalost, nema muda, i ovaj iskompleksirani klaun to itekako koristi. Onaj tko voli ili želi pod pušku, to neka bude njegov poziv, profesija i na koncu dužnost. Na mene i moju obitelj ne računajte.
Jer, ako se BiH vojska raspadne – što onda? Što će učiniti Hrvatska? Hoće li još jednom, kao i 1993., sramotno zajahati secesionistički val, ili će EU i NATO imati snage da je zadrže u luci razuma i podrške načelu nepromjenjivosti granica? To su ključna pitanja današnjice, o kojima, žalibože, na relevantnim adresama ni u regiji ni u svijetu nitko nema ni znanja, ni hrabrosti, ni želje da razmišlja – osim tipova poput Dodika i Lukašenka. Stoga, uznemireni, pitamo: je li, 32 godine kasnije, opet počeo slobodni pad?
Nasmijao bi se sada Herbert Marcuse gledajući ljevicu u Hrvata. Kultura i urbano lako se prisvoje od primitivaca. S vlašću je već druga stvar, ali ionako se bojim da „ljevici” u Hrvata svakako paše biti u vječnoj oporbi nego se boriti za Hrvatsku konačno jednaku za sve.
Koliko god to u izvedbi izgledalo debilno, hrvatski mainstream mediji vjerno prezentiraju politiku vladajuće partije: oprema sa zvjezdicama, sadržaj bez njih. HDZ je stranka koja se formom svoga javnog nastupa neprestano distancira od stvarnog sadržaja svoje politike
Iz Antifašističke lige Republike Hrvatske navode kako je politička radikalizacija u smjeru mržnje i nasilja te glorifikacije fašističkog i kvislinškog režima iz prošlosti, ili ličnosti koji mržnju i nasilje simboliziraju, potmula prijetnja hrvatskom društvu, u smislu da je čas manje čas jače izražena ali uvijek prisutna, već tridesetak godina.
CRO premijer i šef „europejskoga“ tzv. light HDZ, Andrej Plenković – „hrvatski europučanin“, sic transit – na proljetnim će i ljetnim parlamentarnim i europarlamentanim izborima imati lijepu priliku objasniti biračima što je, kako, kada i zašto po naputku „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“ (iz službene prepiske) radio na tzv. pravoj strani povijesti, pa doveo gro tzv. običnih/malih sugrađana u položaj da jedva sastavljaju kraj s krajem ili grcaju u tzv. dužničkom ropstvu banaka, teleoperatera, trgovačkih lanaca...
Poretka kojemu ne da nije prijetnja, nego je simbol izvjesni Branimir Glavaš čija „sigurnosna“ provjera govori o krivnji za niz zločina nad srpskim civilima u Osijeku ratne 1991., a koji, iako osuđen, prelazi granicu, slobodno šeće Hrvatskom s državnim odlikovanjima na reveru. Zato je on pravo lice poretka što ga od „terorista“ Fadila, Omera… sladostrasno štite bezimeni makroi sustava.
Ako se HDZ i Domovinski pokret ne mogu podnijeti na papiru, ne znači da se neće moći podnositi na vlasti. Vlast budi pozitivne osjećaje u ljudima. Izvlači iz njih konstruktivnost, toleranciju i želju za suradnjom. Pogotovo kad je sve podmazano dobro plaćenim funkcijama