Foto: Arhiv
Svi su izgubili na hrvatskim parlamentarnim izborima.
SDP je propustio priliku vratiti se na vlast.
Nakon što je toj stranci nesposobnoj da si sama pomogne, predsjednik države Zoran Milanović dao “vjetar u leđa”.
Istina, na svoj uobičajeni poprilično neartikulirani način.
Ali ipak.
SDP taj “poguranac” očekivano nije iskoristio.
Pa će i dalje tavoriti u prikrajku hrvatske političke scene.
Jer to što su statistički još uvijek druga stranka, ne znači ništa.
Pogotovo u odnosu snaga u kojem niti čitava oporba “na hrpi” ne može ugroziti glasačku mašinu HDZ-a i pridruženih “izvođača radova”.
Jer će biti preglasani i u najbenignijim odlukama.
Zbog toga što se vladajućima tako hoće.
Andrej Plenković to je čak i artikulirao kao svoj “inat”.
Oni pak iz Možemo pokazali su da ne mogu.
Bez predizborne koalicije s SDP-om kojem je “ni krivom ni dužno” u posljednjem trenutku rejting “na kladionicama znatno skočio, “možemovci” su propali i prije negoli su birači bilo koga zaokružili.
Suvisla i pamtljiva “peckanja” vladajućih u izvedbi Sandre Benčić nisu, naravno, bila dovoljna za samostalan uspjeh na izborima.
Niti nekoliko godina iskustva nije bilo dovoljno da se Možemo iz aktivističke platforme pretvori u stranku “koja se računa”.
Nisu izgradili partijsku infrastrukturu.
Mnogo vike nizašto: Je li stvarna oporba zaista mislila da će tako pobijediti?
Ostali su na dvoje svojih gradonačelnika.
Istina, gradonačelnica Pazina Suzana Jašić sa svojom ekipom radi uspješno i bez ikakvih sumnjivih “repova”.
Ali to je malo.
Zagrebom Možemo upravlja bez spektakularno kriminalnih “podzemnih” akcija kakve je obožavao Milan Bandić.
No da su i pet puta bolji nego što realno jesu, na kraju se to ne broji.
Kad “puknu” u Zagrebu, a “pući” će, Možemo neće, kao ni SDP, predstavljati nikakav politički faktor u zemlji.
Zastupnici manjina koji su i dalje uz Plenkovića i HDZ, izgubili su i posljednju mogućnost spašavanja već ozbiljno uprljanog “obraza”.
A Milorad Pupovac i njegov SDSS su dvostruki gubitnici.
Ali za to su si i oni sami krivi.
Nisu ostali formalni u(z) vlast(i), ali ne zbog toga što su konačno odlučili biti principijelni.
Jok, nego zbog toga što ih Plenković i društvo više ne trebaju.
Koliko god se Pupovac trudio ustrajati u tvrdnji da “šija nije vrat”.
Manjine su gubitnici odavno jer su njihovi zastupnici uglavnom zastupali samo sebe.
To jest svoje privatne interese.
Neku su to činili od prvog dana, a neki su na to spali s vremenom.
Poput Milorada Pupovca.
Moć kvari ljude više nego vlast.
Ispada da su već zbog toga u pravu dečki iz Mosta kad kažu da manjinski zastupnici ne trebaju postojati u hrvatskom parlamentu.
Bez obzira na motive takvog stava.
Vratilo se dite materi: HDZ “udomio” krajnje desno krilo ultranacionalističkih militanata
Dečki, jer u Mostu žena kao da i nema.
Pogotovo nakon što je izbjegla ona pridružena.
Marija Selak Raspudić.
Povevši sa sobom i supruga Ninu.
A, da… Most.
Oni su gubitnici jer ovoga puta nije prošlo njihovo “malo bih piškio, malo bih kakio”.
Koliko god nevjerojatnim se činilo “na prvu”, gubitnik je i Andrej Plenković.
Ostao je na vlasti, ali u znatno drugačijim okolnostima nego li je to bilo proteklih osam godina.
Uz svu silnu samohvalu jedino što je Plenković zaista dobro napravio jeste što je “očistio” HDZ od krajnje desnih ultranacionalističkih militanata.
A sad su mu se oni koje je “izbacio kroz vrata” (bez obzira na to kako je to formalno predstavljeno) vratili “kroz prozor”.
Pa vladu sastavlja s likovima koji su ga do jučer nazivali grđim imenima nego arhetipski politički neprijatelji.
I određivali tko može, a tko ne može hodati u vukovarskoj Koloni sjećanja.
Ne samo da će Plenković zajedno s takvima vladati, nego im i daje resore u kojima su dosad uspješno krali samo HDZ-ovci.
A sad će se plijen morati dijeliti.
Nezajažljivim štetočinama iz Domovinsko-imovinskog pokreta to, međutim, nije dosta.
Oni bi uredovali i u kulturi i medijima.
Oni bi uskraćivali proračunski novac Srbima.
A ne onima koji taj novac kradu.
Oni bi osnivali muzej komunističkog terora.
A nacifašistički teror povijesni im je folklor.
Oni bi da iskorjenjuju ideološka zastranjivanja koja im se priviđaju.
Tako da sve uguraju u ideološki kalup po svojoj mjeri.
Slijedi li prodaja konzerviranog “čistog hrvatskog zraka”?
Propast će i “domovinci imovinci”, ali mi smo već propali.
Propisujući rigidna pravila u skladu s “nacoškim” zakrvavljenim pogledom na to kako treba izgledati svakodnevni život nas nesretnika.
Koji smo se, rođenjem ili nekim drugim nesretnim slučajem, zatekli u Hrvatskoj.
Lijepoj zemlji, a nakaradnoj državi koja se ubrzano približava ideji “domaje” iz njihovih “mokrih snova”.
Dugoročno, gubitnici su i ti otužni “domovinci imovinci.”
Barem kao stranka.
Jer utopit će se u HDZ.
Ionako je to s osnivanjem nove stranke bila samo priča za malu djecu.
Ali, valja priznati, priča je poslužila svrsi.
Ostaje još samo da se, kao u devedesetima, počne s prodajom konzerviranog “čistog hrvatskog zraka”.
Ali ovaj put stvar neće biti prepuštena nepouzdanim amaterima.
Ipak je to stvar od državnog značaja.
