“Iustitia et pax” nije odolila izazovu da prvenstveno pokuša domoljubno poentirati i podići svoj »politički rejting« povodom slučaja nas slučajevima, Gotovina-Čermak-Markač, propustivši još jednom snažno i nedvosmisleno progovoriti o ratnim zločinima i pravdi za žrtve, što bi se od jedne vjerske organizacije očekivalo
Haškom tribunalu može se naći niz zamjerki. Upitno je da li je doista uspio kazniti, i to primjereno, krivce za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. Isto tako, može se raspravljati o (ne)principijelnosti Suda i sudaca, kao i o utjecaju međunarodno moćnih sila koje se sumnjiče da stoje u pozadini Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, a koje iste kriterije ni u snu ne žele primjeniti na sebe i svoje ratne operacije diljem svijeta.
Komisija Hrvatske biskupske konferencije »Iustitia et pax« je to lijepo posložila, dala svoj prilog raspravi o Sudu koji je u Hrvatskoj godinama u žiži interesa javnosti. I da je, poslije još nekoliko rečenica o mirnom i dostojanstvenom primanju presude u slučaju Gotovina-Čermak-Markač, izjava na tome stala, moglo bi je se smatrati koliko-toliko civiliziranim i konkretnim doprinosom dijalogu o dosezima jednog suda, makar on bio i međunarodni.
No, kada se čitava izjava ipak stavlja u kontekst svojevrsne zavjere protiv Hrvatske i hrvatskog naroda (uključujući tu i »domaće izdajnike«) a potreba utvrđivanja pojedinačne odgovornosti za ratne zločine marginalizira ili karikira, kada se zbog neuklapanja u »koncept« niti jednom riječju ne spomene možda naproblematičniji dio priče oko Haškog suda, a taj je da je cjelokupnim radom uz svesrdnu podršku država sljednica Jugoslavije samo u manjoj mjeri uspio pridonijeti suočavanju građana s nedavnim ratom što mu je bio najvažniji izvanparnični cilj, onda i »Iustitia et pax« pada u ligu politiziranja rada Suda i konkretnog slučaja koji je povod Izjavi.
Haški sud naime nije ni bolji ni gori od ostalih međunarodnih i nacionalnih sudova, pa ga ne treba ni omalovažavati odnosno podrivati njegov legitimitet optužujući ga i za ono što ne stoji. Naposljetku, Ustavnim zakonom proizveden je de facto i u hrvatski sud, s mandatom da sudi i osudi konkretne ljude za konkretne zločine a ne države i režime. Ako svaki put u tome nije uspio to ne znači da izjednačava agresora i žrtvu, niti da je podlegao političkim pritiscima s kakvima su, uostalom, suočeni sudovi diljem svijeta.
Jednostavno, »Iustitia et pax« nije odolila izazovu da prvenstveno pokuša domoljubno poentirati i podići svoj »politički rejting« povodom slučaja nas slučajevima, Gotovina-Čermak-Markač, propustivši još jednom snažno i nedvosmisleno progovoriti o ratnim zločinima i pravdi za žrtve, što bi se od jedne vjerske organizacije očekivalo.
No, ne treba se tome pretjerano čuditi. Jer posljednjih mjesec i više dana nitko se u Hrvatskoj, tko »drži do sebe«, nije oglasio a da nije pokušao politički kapitalizirati atmosferu iščekivanja presude Gotovini, Čermaku i Markaču.
Čak je i predsjednica Vlade Jadranka Kosor jučer organizirala sastanak s udrugama iz Domovinskog rata, koji nije bio ništo drugo do li političko preveniranje mogućeg nezadovoljstva ako Sud u petak presudi da su haški optuženici krivi za zločine.
Predsjednica Vlade je doduše morala birati riječi, jer međunarodna zajednica sve osluškuje, ali ni ona nije mogla odoljeti udaranju u nacionalne žice i solambulnim obećanjima o ustavnoj zaštiti branitelja. Izbori se ipak bliže. Koga u toj klimi doista onda briga za principijelan stav o ratnim zločinima, žrtve i pravdu, pa čak i za pojedinačne sudbine, uključujući tu i onu Gotovininu, Čermakovu i Markačevu.