U organizaciji Odjeljenja humanističkih nauka i Centra za filozofska istraživanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine održan je simpozij povodom 300. obljetnice rođenja Immanuela Kanta (1724-2024). Simpozij je održan 22. i 23. aprila pod nazivom “Zurück zur selbstverschuldeten Unmündigkeit – Natrag samoskrivljenoj nezrelosti”.
Tokom dva dana simpozija eminentni stručnjaci i akademici su iz više istraživačkih perspektiva propitivali aktuelnosti ali i emancipatorski kapacitet filozofije jednog od najvećih mislilaca modernog doba.
“Iskušenja kroz koja prolazi Bosna i Hercegovina, Evropa i svijet u cjelini danas – ciklične krize globalne kapitalističke privrede, pandemija, ratni sukobi i prijetnje nuklearnim ratom, nacionalizmi i populizmi, ogromni nesrazmjer u bogatstvu, samoubilačka devastacija prirodne okoline i brojna druga – postavljaju iznimno težak zadatak pred savremeno mišljenje koje je uvelike oblikovano filozofijom i idejama Immanuela Kanta. Barbarstvu i nepodobštinama svijeta u kojem je živio Kant je suprotstavio nepokolebljivu vjeru u snagu uma koja je podarila čvrste okvire i za slobodnog pojedinca i za slobodnu zajednicu ljudi, ako bi se odlučili da naprave taj osudni korak, naime, da bez straha izađu iz samoskrivljene nezrelosti služeći se svjetlima vlastitog uma, ako bi, drugim riječima, zdušno prigrlili projekt prosvjetiteljstva”, naveli su iz ANU BiH.
Marita Brčić Kuljiš, profesorica na Filozofskom fakultetu u Splitu i jedna od predavačica na simpoziju za Tačno.net je istakla važnost o povratku Kantovom učenju naglašavajući da je Kantova filozofija vječna zato što je univerzalna i da kada nam on govori o nekoj vrsti odgovornosti, on nam govori o moralnoj, osobnoj i individualnoj odgovornosti.
“Uvijek postoji potreba za isčitivanjem Kanta da bi mi shvatili kako smo, za sve što se u svijetu događa, zapravo mi osobno odgovorni. Da se jedino promjene u svijetu mogu dogoditi ako se mi budemo mijenjali i to je onaj poziv Kanta. On svakog od nas ponaosob poziva da se koristimo vlastitim razumom i da ukazujemo na nepravde na svijetu. Kada bi mi svi ukazivali na nepravde na svijetu onda nepravde ne bi bilo. Zato je Kant autor koji će za budućnost kao i u prošlosti biti veliki autor i njegova će filozofija biti vječna jer poziva na univerzalnost, poziva na mir, na moralnost i na ono najbolje u čovjeku”, poručila je Brčić Kuljiš.
Jedan od članova Organizacijskog odbora ovog simpozija i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Asim Mujkić, govoreći o važnosti Kantovog učenja danas ističe kako sve ono što zovemo evropskim vrijednostima, pod kojim posebno podrazumijevamo koncepciju ljudskih prava, ljudskog dostojanstva, sve ono što zbog čega je vrijedno težiti ka Evropi dugujemo filozofiji Immanuela Kanta.
Dr. sc. fra Mile Babić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i također jedan od članova Organizacijskog odbora simpozija za Tačno.net govoreći o Kantovom učenju ističe kako učenje Kanta ističe ono najvažnije – Čovjek mora biti slobodni mislilac.
“Mora misliti samostalno, služiti se svojim umom, a ne biti sljedbenik. Kod nas ovdje ljudi ne smiju misliti svojim umom, svojom glavom. Ne smijemo biti ničiji sljedbenici. Niti smijemo stvarati sljedbenike. Mi koji smo profesori učimo ljude da postanu samostalni, slobodni mislioci. To je najvažnije – misao slobode. Da ne bude stvaranje grupica i sljedbenika. Jer kao sljedbenici oni su slijepi, oni se odriču slobode, svjetla svoga uma, svoje misli i oni su nasilni”; ističe prof. Babić.
Iz Akademije nauka i umjetnosti BiH poručili su da ono po čemu Kant ostaje aktualan za vijeke vjekova jest sloboda, tj. njegovo poimanje čovjekove slobode.
“Čovjek koji nije sposoban za slobodno, tj. samostalno mišljenje, nije slobodan, nego nezreo čovjek. Za svoju nezrelost ne može kriviti druge, nego samoga sebe. Ta njegova nezrelost izvire iz njegove lijenosti i iz njegova kukavičluka, naglasio je prof. dr. Mile Babić u svom uvodnom obraćanju, dodavši još da je danas u cijelom svijetu ta ljudska nezrelost postala masovna pojava. Ljudi se naprosto boje svoje vlastite slobode te osjećaju veliki strah od nje. Stoga je u suvremenom svijetu već odavno zavladao masovni komformizam: posao ne možeš dobiti ako nisi sljedbenik, slijepi pristaša, trabant, ulizica”, poručuju oni.
Prof. dr. Nerzuk Ćurak na simpoziju je istakao:
“Države, članice EU a koje su izdale kosmopolitsku ideju Evrope, svele su putujući horor migranata na život homo sacera, na naturalni, goli život, na čisti biologizam, na poživotinjenje migranta kao amoralne figure. Upravo to se dešava u ovom momentu i dehumaniziranim građanima Gaze.
I onda se, kao institucionalna gesta izdaje kosmopolitizma, kao izdaja Kanta i trećeg člana univerzalne ljudskosti, uspostavi granica a EU se pred terorom nacionalnih suvereniteta povuče na rezervni položaj, čekajući da se postfašizam, sam od sebe raspline kao neugodnost naše evropske uljudbe, naše birokratske, liberalne utopije. Nažalost, postfašizam se neće rasplinuti. Udahnuće svoj pečat evropskoj političkoj i kulturnoj nizbrdici. Od fundamentalne važnosti je spriječiti dolazak novog mračnog doba u kojemu bi se migranti i izbjeglice mogli naći zgaženi pod stopalima postfašizma. A nisu zanemarivi znakovi tame. Ipak, nada uvijek tinja. Ona se pojavljuje baš u povratku Evrope sebi, svojim kantovskim korijenima, svom postmodernom raju u kojemu granice spajaju a ne razdvajaju, bilo koga, ne samo građane EU. Jer EU je kosmopolitska, inkluzivna zajednica permanentne nade u bolji život koja je sada samo u fazi umora pod teretom nacionalističkih i šovinističkih strasti čiji protagonisti žele povratak Evrope u barbarstvo, umjesto odgovorne „pacifikacije socijalnog polja“ (Pavić, Lalović, 2020:146) u kojoj nam barbari, Konstantine Kavafi, neće nedostajati, već će biti tu kao potencijalni dokaz da možemo izgraditi svijet u kojemu čovjek nigdje na svijetu nije stranac?
Nepregledne kolone migranata, apatrida, ljudi u čamcima… orijentir su za našu ljudskost, za dugo putovanje u novu epohu mira koje nema bez individualne ljudske dobrote ali ni bez institucionalnog Dobra EU i svih budućih nadnacionalnih entiteta i organizacija.
Kao ljudska zajednica, tokom dugog putovanja pejsažima historije učinili smo nekoliko važnih institucionalnih mirovnih iskoraka. Nisu za podcijeniti čak i kada ne daju željeni rezultat: od Lige naroda, preko OUN, do EU, mir je rastao uprkos zonama nasilja. Sada je dramatično ugrožen i Kant nam svojim Vječnim mirom može pomoći da sa dostignutog stepena mirovnog razvoja, pravimo nove misaone i institucionalne prodore u svjetsku zbilju.”
Nadati se da će čitava zajednica, a prije svega političke elite, shvatiti značaj skupova poput ovog o Kantu, te da ćemo uskoro imati prilike slušati o Ernstu Blochu, Walteru Benjaminu, Theodoru Adornu, ali i opet o Kantu jer Kant nije filozof kojeg se trebamo sjećati samo povodom obljetnica, već svaka godina je Kantova godina.
Slike iz Gaze i Ukrajine nam govore kakav je tačno svijet koji je napustio Immanuel Kant.
