Post-genocidne fantazije: Što nam poručuje plakat “redefinisanog” Mostara?

U njemu prepoznajemo onaj slatki perverzni san izvršilaca zločina o tome kakav će izgledati svijet kada nestanu “Drugi”, kada izbrišemo njihova obilježja i očistimo prostor od njihova prisustva.

Foto: Plakat Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru

Slika Mostara s njegovim izbrisanim džamijama, koja je došla iz jednog akademskog centra Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, u povodu oglasa o Ljetnoj školi, još jedan je znak prisutnosti Plana koji traje već decenijama.

Već je dobro poznato da su politički i vojni lideri nekadašnjeg HVO bili eksplicitni u svojim planovima s Mostarom. Taj će grad, prema njima, “procvasti” onog dana kada nestanu Bošnjaci i njihova nacionalna i vjerska obilježja.

Sporni plakat Filozofskog fakulteta Sveučilišta Mostar ne govori o počinjenom zločinu, u monstruoznosti logora i protjerivanja, ne iskazuje nikakvu javnu podršku političkim i vojnim liderima HVO.

Što onda govori, što nam poručuje ovaj plakat?

Ali zašto nas toliko pogađa, zašto nas toliko uznemirava, zašto nas čini toliko nesigurnim?

Ovaj plakat nedvosmisleno govori o nečemu drugom – do sada nedefinisanom.

Govori o snu, o fantaziji, o viziji i svrsi zločina.

Govori o tome što su osuđeni politički i vojni lideri HVO sanjali, što su bile njihove postgenocidne fantazije, vizije, duh i smisao cijelog plana, zločina.

Taj plakat, samo jedan list u velikoj čitanci nacional-fašističkih snova.

U njemu žrtva prepoznaje tu strahotnu i “veličanstvenu” viziju novog, “čistog” društva, zajednice očišćene i oslobođene od “Drugih”.

U njemu smo prepoznali taj grozni san koji je rođen iz kolektivnog dnevnika zločinačkih umova. Taj san ispleten od niti arijanske idile života koja se sastoji od slika malenih gradova ugnježdenih u srcu hercegovačke “Kalifornije”, moćnih i prozaičnih slika crkava s visokim tornjevima, kao i suncem obasjanih memorija zlatnih hercegovačkih polja, istih onih o kojima je sanjao i Karadžić prije Srebrenice, na kojima će se, kao što je govorio, ubrzo talasati zlatno žito “sretnih naroda u hriščanskoj Europi”.

Upravo zbog ovih snova, zbog ovih vizija iz plana zločina u svim postgenocidnim ili postzločinačkim režimima, najvažnija je grana urbanizam i prostorno uređenje, novo planiranje gradova, s mrežom puteva i konekcijama gasovoda. Na osnovama takvog poduhvata novi urbanizam kreira novi landscape, oživotvoruje snove i vjeru da se sve isplatilo te da sada dolazi faza srećnog i idiličnog života u “čistom okruženju” ”na svojoj zemlji”, sa svojim ljudima.

Novi redefinisani landscape Mostara došao iz srca akademskog života – Filozofskog fakulteta Sveučilišta, što govori uopće o sadašnjem akademskom kadru, intelektualcima koji se često javljaju kao najbolje apologete i prodavači magle nacionalnih fantazija i pukih snova?

Što nam poručuje ova slika redefinisanog Mostara?

U njoj prepoznajemo onaj slatki perverzni san izvršilaca zločina genocida, o tome kako će izgledati svijet kada nestanu “Drugi”, kada izbrišemo njihova obilježja i očistimo prostor od njihova prisustva.

Taj svijet, kao i ova slika koja izgleda romantična, sanjalačka, obojena nekim laganim akvarelom, puna nekog novog života i užasne radosti u njemu. Ovako kreirana slika poručuje kako izgleda taj “novi vrli svijet”, koji sada cvate na krvavim temeljima nekadašnjih logora, koji nastaje na masovnim grobnicama, raste na imanjima nestalih ili prisilno odvedenih u svijet bez povratka.

To je isti onaj svijet koji smo nedavno vidjeli na temeljima porušene Gaze. Svijet novih luksuznih vila na obali mora, koji će izrasti na masovnim grobnicama Palestinaca, na krvi desetina hiljada pobijene djece.

Možda se još neko sjeća onog videoklipa o opsadi Sarajeva, kada razgovara šef policije HVO iz Kiseljaka negdje s “bratom Hrvatom” i govori o kakvom Sarajevu sanja poslije rata – ”o gradu bez džamija, ali i onih sinagoga…”

Ovaj primjer samo je još jedna ilustracija fenomena koji nećemo naći niti u jednoj definiciji bilo koje vrste zločina ili genocida.

To je fenomen “genocidnih fantazija”.

Niti jedan zločin u modernom dobu nije počinjen bez svrhe ili cilja.

Taj je konačni cilj izgradnja “novog vrlog svijeta”. Taj je svijet samo za nas. On će niknuti na temeljima popaljenog svijeta u kojem su nestali “Drugi” ili su samo prisutni u dalekoj pozadini neke slike kao neki davno izgubljeni trag.

Zato je ova “redizajnirana” slika Mostara samo jedna laž, podvala koja hrani iluzije zločinačkih umova da njihov san još traje.

Filozofoski fakultet Sveučilišta u Mostaru nije uradio ništa posebno ili skandalozno. Uradio je isto ono što su davno prije radili nacisti ili što danas rade zionisti.

Ali treba reći da i mi u BiH, da Mostarci prije svih i iznad svih imaju svoj san.

Njihov san jeste – izboriti se, dostići pravdu, povratiti vlastitu moć kroz institucije države.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Fuad Đidić

Fuad Đidić

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Za razliku od većine intelektualaca koji su još od ratnih devedesetih pa sve do danas zarobljeni u ljušturu ćutanja i neoglašavanja profesor Pobrić redovito analizira...
I onda kad očekujete da bar nešto krene naprijed zateknu vas polomljena slova Šantićevog spomenika ili unakažen njegov spomenik što se dogodilo ovih dana....
Mi se danas suočavamo s jednim važnim, ako ne i najvažnijim fenomenom našeg doba. To je fenomen “smrti disidenata”. Drugačije rečeno, to je “fenomen smrti...
U najtežim vremenima, kad su mnogi dizali sidro, kad smo bili gotovo pred gašenjem, radili smo bez pare i dinara. Čuvali zajedno s vjernim navijačima...