Samo veliki ljudi i oni koji kultiviraju poniznost kao vrlinu spremni su priznati greške i revidirati svoje stavove u skladu sa novim saznanjima, informacijama i iskustvima. Većina ljudi nije u stanju priznati greške ni u najbanalnijim stvarima, a posebno to nisu u stanju ljudi koji su na pozicijama vlasti ili autoriteta. Teško je nadvladati ego i priznati da nisu bili u pravu ili da su napravili greške ili da su nešto pogrešno razumijevali.
Oni koji priznaju greške i u svojim razmišljanjima i stavovima naprave iskorak na bolje vrijedni su pažnje i od njih se može učiti. Takvi ljudi daju priliku i sebi i drugima da spoznaju nove stvari i da budu primjer drugima. Oni također, pokazujući vulnerabilnost otvaraju prostor da im ljudi više vjeruju i cijene ih, jer su spremni slušati, čuti argumente i mijenjati se.
Ono što se dogodilo danas je pravi primjer poniznosti autora hafiza Senaida Zajimovića kojeg sam citirala u svom tekstu “Discipliniranje žena ili kako musliman treba tuči ženu“, koristeći njegov tekst sa portala N-UM: https://www.n-um.com/646-osjetljiva-pitanja-udaranje-zene-u-islamu/. Autor mi se javio s molbom da pročitam njegov novi tekst objavljen u časopisu Novi Muallim (br. 89, 2022) u kojem potpuno drugačije tumači kur’anski tekst iz Poglavlja 4, 34 s molbom da se na portalu Tačno.net podijeli dio tog teksta.
Koliko god sam ranije bila razočarana njegovim razumijevanjem Kur’ana objavljenom na spomenutom portalu N-UM toliko sam sretna da je uspio napraviti promjenu na bolje i ponuditi skoro eglitarno tumačenje koje više odgovara današnjem civilizacijskom razvoju i odnosima u obitelji. Zahvaljujem mu što je u humanističkom vjerničkom maniru ponudio obrazloženje i zatražio da se njegov iskorak objavi i objasni.
Sljedeći kur’anski tekst je predmet prijepora a pojedini autoriteti i danas ga koriste da bi pravdali nasilje nad ženama, jer vjeruju da je muškarac vredniji i bolji od žene i da ima pravo kontrolirati i podređivati ženu:
„A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite!…“ (Kur’an 4, 34)
Hafiz Zajimović sada drugačije prevodi i tumači ovaj ajet:
One žene čijeg lošeg ponašanja se pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji razdvojite, pa se i izolujte od njih. A kada se pokaju i prestanu sa zanemarivanjem svojih obaveza i lošim ponašanjem, onda im nepravdu ne činite! Allah je zaista, Uzvišen i Velik!” (Kur’an 4, 34)
On smatra da ovaj ajet ne bi trebalo prevoditi kako je do sada bilo i na taj način promovirati fizičko discipliniranje žene. Također objašnjava da hadis: “Da sam ikome naredio da učini sedždu, naredio bih ženi da učini sedždu svome suprugu” nije pouzdan i da se ne može prihvatiti kao dokaz za podređenost žene muškarcu:
“Vjerodostojnost ovog hadisa je upitna, posebno ako uzmemo u obzir intencije šerijata. Naime, suprug i supruga su u ugovornom odnosu. Oni su dvije ravnopravne strane u bračnom ugovoru, a ne u ugovoru o robovanju i ibadetu. Sedžda se čini samo Uzvišenom Gospodaru. U najblažoj opciji nedolično je ovu obavezu, koja je isključivo pravo Uzvišenog Gospodara, pripisivati Njegovim robovima.”
Ovo je iznimno važno, jer kako sam već navela neki imami koriste ovaj hadis da opravdaju poslušnost žene muškarci i u obrazovnom sistemu se također nameće kao važna poruka.
Predlažem čitateljicama i čitateljima da pročitaju cijeli tekst hafiza Zajimovića koji je dostupan na website Ilmije: https://ilmijja.ba/ojs/index.php/casopis1/article/view/1924/1809
Ovakvi tekstovi su početak drugačijeg razumijevanja rodne ravnopravnosti u Islamskoj zajednici i dobar su primjer za nastavak progresivnih tumačenja vjere. Oni koji nisu u stanju napraviti odmak od patrijarhata upakiranog u religijsko ruho ne mogu pravdati svoju mizoginiju božanskim naumom. Žene i muškarci iako biološki različiti jednako su vrijedni pred Bogom a tako bi trebalo da bude i pred ljudima. Neki ljudi, poput hafiza Zajimovića to shvate na vrijeme pa korigiraju svoje stavove, a neki nažalost ne žele ništa kritički propitivati, jer to zahtijeva trud, rad i spremnost da prihvate promjenu.
