TKO NE ne bi volio Andriju Hebranga? I tko ne bi zaplakao na njegovu najavu da se povlači iz aktivne politike? Takva zvijezda još se dugo neće ukazati u našem političkom sazvježđu.
Nije to nikakvo pretjerivanje. Dovoljno je pročitati njegov intervju Večernjem listu i shvatiti o kakvom se kalibru političara ovdje radi. Prošlog tjedna Damir Kajin vadio je mast Jadranki Kosor na Aktualnom satu, postavljajući pitanje koje se činilo dovoljno jasnim: “Jeste li ikada rekli Sanaderu: Prijatelju, druže, kamaradu, ekscelencijo, pretjerali ste! Jeste li se ikad suprotstavili Sanaderovoj samovolji makar i jednom riječju”.
Ona se na to – a što bi drugo – uzrujala. I uvrijeđeno uzvratila kako će o tome govoriti “ondje gdje se smije”, poručivši zločestom Kajinu da “način na koji diskreditira ovu Vladu i nju osobno neće proći”.
Neće Jaca, hoće Hebrang
Uglavnom, nije odgovorila na pitanje. Baš kao ni na jedno poslije toga. Ali zato je sa zakašnjenjem svoj odgovor ponudio Andrija Hebrang. Moralna vertikala amoralnog HDZ-a.
“Sanader mi je znao predlagati neke stvari s kojima se nisam slagao i odmah sam ih i odbio”, izjavio je Hebrang za Večernji list, u intervjuu iskorištenom kako bi se branio od optužbi Medikola da upravo on stoji iza aferaškog napada na tu privatnu kliniku.
Kaže da ga bivši premijer nije tjerao ni na kakve protuzakonite radnje, da bi zatim izjavio nešto doista fenomenalno: “Znate, svi oni koji su ga slušali u izvršenju mogućih kaznenih djela jednako su krivi kao i on jer postoji institut odbijanja naloga i institut ostavke. Kako to da su ga u nezakonitim zahtjevima slušali samo neki?”.
“Priznajem, nisam kriv”
Jasno, ciljao je na ljude koji više nisu u stranci ili one koje je od početka imao “na piku”, poput Nevena Ljubičića, ali svejedno odzvanja njegova rečenica: “Molim pravednu kaznu za svu krivicu Sanaderovu, i bojim se da nije malena, ali nemojmo mu trpati na leđa neke stvari za koje nije sigurno da je kriv. Priznajmo svatko svoj dio krivice”. Evo, on je već priznao da nije kriv. Tko je sljedeći na redu?
Očekujemo stoga od Hebranga da na idućem Aktualnom satu umjesto Kajina uputi premijerki Kosor isto pitanje: “Jeste li ikada rekli Sanaderu da je pretjerao? Jeste li se ikad suprotstavili Sanaderovo samovolji makar i jednom riječju?”. I da potom neskromno doda: “Ja jesam”.
Što će reći Jaca?
Pa da vidimo što će reći premijerka koja je priznala da je potpisivala ono što joj je Sanader dao da potpiše, da nije imala pojma što zapravo potpisuje i koja je šutke preuzela na sebe svaku moguću odgovornost. Vjerojatno neće reći ništa.
Kao što ništa nije rekla kad je od Sanadera preuzimala stranačko žezlo i slušala sve ono o crnim fondovima, torbama sa Carine, prljavim novcima, o “dvije trećine koja se financira nelegalnim sredstvima”. I kad je Mladenu Barišiću naložila da torbu punu love donese u Središnjicu, umjesto na policiju, a onda svom glavnom tajniku naložila da tu torbu najprije spremi u sef, a zatim pohrani u banku. Što će na sve to reći Hebrang? “Nisam kriv!”
S njim smo bili na čistu
To je Hebrang: tako pošten i tako moralan, a opet tako vjeran organizaciji koja je tako temeljito opljačkala Hrvatsku. I zato će nam nedostajati. Nedostajat će nam njegove propovjedi i njegove “desetpostotne laži”, njegovo tumačenje prava i dijeljenje pravde. A najviše će nam nedostajati osjećaj da smo s njim oduvijek bili na čistu.
Znali smo kad mulja. Čak i onda kad nije muljao. Znali smo da su krivi oni koje on brani. Znali smo da su u pravu oni koje on napada. Znali smo da će se opeći oni za koje stavlja ruku u vatru.
I zbog svega toga valja pustiti suzu za Andriju Hebranga. Političara koji se rađa jednom u stotinu godina. Radujemo se stoga idućem stoljeću…
