Foto: Medoš One
Dvije firme neslavno su završile saradnju na ovom projektu, a „raskusurivale“ su se na spoljnotrgovinskoj arbitraži pri Privrednoj komori Republike Srpske koja je djelimično okončana u korist preduzeća iz Srbije, i koje sada na bazi te presude temelji svoje zahtjeve.
Naime, „Mineco“ je sve poslove oko gradnje vodio preko svog koncesionog preduzeća „Medoš one“, a koje je sa „RDS-om“ potpisalo ugovor o izvođenju dijela radova u februaru 2018. godine vrijedan 4,2 miliona evra.
Ugovor je bio podijeljen na tri lota odnosno LOT 1 – vodozahvat, LOT 2 – dovodni tunel i LOT 3 – dovodni cjevovod.
Iz „RDS-a“ su tvrdili da su ponudu dali na osnovu nepotpune dokumentacije, zbog koje su nabavili i pogrešnu opremu, a što im je uveliko otežalo cijeli posao, koji nisu dobro ni procijenili.
Preciznije, prilikom dostavljanja dokumentacije za sačinjavanje ponude, a pri potpisivanju ugovora dostavljena im je dokumentacija koja je bila naslovljena kao „glavni projekat“, ali koja je po svom sadržaju ustvari bila idejni projekat i nije sadržavala elemente glavnog građevinskog projekta kao što su geološke podloge, na osnovu kojeg se izvode radovi.
Vještak: Dokumentacija nije bila validna
Njihove tvrdnje podudaraju se sa nalazom vještaka geološke struke akademika Neđe Đurića koji je bio angažovan u arbitražnom postupku.
On navodi da u projektu nisu predviđeni geološki radovi za hidrotehnički tunel i mašinsku zgradu, te da projektant nije imao niti radio prema podacima geoloških istraživanja, a nije koristio parametre dobijene istraživanjem terena, kao podlogu za izradu glavnog projekta.
„Umjesto korištenja geoloških i geotehničkih podataka sa terena, usvajani su određeni podaci pozivajući se na uporedno pravne primjere i obrazlažući da će greška na usvojenim parametrima biti manja od stvarne“, stajalo je u njegovom nalazu.
Inače, kako je naveo, on tokom vještačenja kod sebe nije imao originalni glavni projekat sa pratećim sveskama, već naknadno uređen, vjerovatno i dopunjen.
Uredno uklopljena geološka dokumentacija u glavni projekat je naknadno uređena, jer se na svim knjigama glavnog projekta vidi da to nije originalni glavni projekat iz aprila 2016. godine, primijetio je on.
Imao je utisak da je sve rađeno iskustveno, ne uvažavajući stanje na terenu.
„Stalno su angažovana neovlaštena stručna lica za praćenje i napredovanje radova. Izvještaji su uglavnom teoretski bez grafike i ne mogu biti vjerodostojni. Generalno, naknadne geološke radove, odnosno radove u fazi građenja pojedinih objekata radila su lica koja ne poznaju zakonske propise Republike Srpske“, napisao je vještak Đurić.
Investitor, prema njegovoj ocjeni nije poštovao Zakon o uređenju prostora i građenju koji se odnosi na projektovanje, reviziju tehničke dokumentacije, građenje, stručni nadzor.
Đurić primjećuje da je investitor kontrolisao samog sebe. Tako ugovor o geološkom nadzoru između preduzeća „Medoš One“ kao investitora i firme „Antimon“ iz Banjaluke kao nadzornog organa potpisuje Sava Mandić, direktor u oba pravna lica koji se ovdje pojavljuje i kao naručilac i kao izvršilac posla.
„Geološka dokumentacija koja je rađena od strane neovlaštenih lica niti je validna, niti je usaglašena sa važećim pravilnicima, te se kao takva ne može ni razmatrati“, zaključio je akademik Neđo Đurić u svom nalazu.
Vještak arhitektonsko – građevinske struke Momčilo Kovačević ocijenio je da je glavni projekat sačinjen sa nedostacima, da nije bio adekvatan te da je kao takav dostavljen izvođaču radova.
Ipak, nedostatke u projektu, navodi on, nije uočio revizor, a što je bio njegov propust.
Reviziju je u maju 2016. godine radila firma „Projekat“ iz Banjaluke i dala pozitivno mišljenje. Kovačević je potegao pitanje njihove stručnosti.
„U navedenoj komisiji revizorske kuće nisu bili zastupljeni revidenti geološke struke. Navedena revizorska kuća je dala banalne primjedbe ne vodeći računa o manjkavostima projekta“, dio je iz njegovog nalaza.
Neosnovani raskid ugovora
Inače, „RDS“ je u septembru 2018. godine uveden u posao gdje je angažovan kao glavni izvođač.
Prema jednoj od klauzula ugovora, investitor je mogao da traži i angažovanje podizvođača, ali ne bez saglasnosti izvođača radova jer je to bio njegov zadatak i odgovornost.
Ipak, to se desilo u junu 2019. godine kada „Medoš One“ raskida ugovor za LOT 2 – dovodni tunel i gdje pored „RDS-a“ uvodi druge izvođače u posao za ostala dva LOT-a. Riječ je o firmama iz Foče „Siming Trade“, „Srbinje putevi“ i „Tehnogradnja“.
Investitori su se pravdali da je „RDS“ ugovorom imao rok od 11 mjeseci za završetak radova, a da je od maja 2018. godine do juna 2019. od svih ugovorenih radova realizovao iskop u tunelu i vrlo mali dio iskopa za branu i za vodozahvat.
U momentu oduzimanja dijela radova izvođač je izveo 27,6 odsto od ukupno ugovorenih radova, cijenili su oni, a umjesto ugovorenih 11 završio ih je za 37 mjeseci.
Primjedbe na geološke osnove iz glavnog projekta su ocijenili potpuno neosnovanim jer je, kako su tvrdili „RDS“ sa njima bio upoznat godinu i po dana prije potpisivanja ugovora i iste je prihvatio kao podlogu za formiranje svojih ponuda.
Tražili su 1.866.529 KM za naknadu štete, ali je njihov zahtjev u potpunosti odbijen kao neosnovan.
Inače, smatrali su da je arbitraža preuranjena, te da ne postoji jasno obrazložen odštetni zahtjev, zbog čega su tražili da se ona odbaci u čemu takođe nisu uspjeli.
Arbitražno vijeće kojim je predsjedavao profesor Vitomir Popović navelo je da je najveći dio nesporazuma nastao jer „RDS-u“ nije stavljena na raspolaganje odgovarajuća projektna i druga dokumentacija na osnovu koje bi on mogao pristupiti nesmetanom izvođenju građevinskih radova na način i pod uslovima propisanim sporazumom.
Takođe, naveli su da je „Medoš One“ ugovorni sporazum raskinuo jednostrano i suprotno ugovoru. Po njihovoj ocjeni, nisu smjeli angažovati dodatne izvođače.
„Investitor i rukovodilac gradnje nisu ovlašteni da mimo glavnog izvođača angažuju druge izvođače za izvođenje građevinskih radova koji su ugovoreni sa tužiocem nego imaju pravo da nalože glavnom izvođaču angažovanje imenovanog podizvođača s tim da takav podizvođač ostaje u domenu odgovornosti i nadzora izvođača“, zaključili su oni.
U „RDS-u“ su samo djelimično zadovoljni presudom. Vijeće nije prihvatilo nalaz vještaka ekonomske struke da je ugovorena cijena sa drugim izvođačima mogla biti osnov za obračun izmakle dobiti, pa su umjesto traženih dva miliona maraka, dobili 256.610 KM.
„Arbitražno vijeće procenat vrijednosti izvedenih radova utvrđuje na bazi projektne dokumentacije za koju je utvrdilo da nije valjana i adekvatna, što je nonsens“, kaže direktor RDS-a Mladen Popović.
Zbog toga su nedavno pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci pokrenuli tužbu kojom traže djelimično poništenje arbitražne odluke, a usput su tužili i „Medoš One“.
U tužbi navode da je investitor jednostrano i bez osnova raskinuo ugovor sa njima, a ugovorene poslove dao paralelnim izvođačima, zbog čega im je, kako smatraju, nastala šteta u vidu izmakle dobiti.
Sa druge strane, od Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske traže da se vanredno ukine građevinska i upotrebna dozvola za hidrocentralu, pozivajući se na upravo ono što su vještaci naveli u svojim nalazima.
Ministarstvo ćuti, Tužilaštvo BiH formiralo predmet
Oni takođe povlače i svoju izjavu o kvalitetu izvedenih radova iz jula 2021. godine na osnovu koje su pomenute dozvole ishodovane.
Tvrde da je zloupotrebljena jer ih je „Medoš One“ prikazao kao jedine izvođače radova, što kako kažu nije tačno. Tako se primjera radi pojavljuju kao izvođači kod gradnje mašinske zgrade, a u čijoj gradnji nisu učestvovali.
„Takvom izjavom je „Medoš One“ izvršio prijavu tehničkog prijema i sa njom podnio lažni zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole“, tvrdi se u ovom dokumentu.
Portal CAPITAL je više od mjesec dana čekao na odgovor resornog ministarstva o tome šta planira uraditi po ovom zahtjevu, ali na naša pitanja se niko nije udostojio da odgovori.
Takođe, agenciji SIPA i Tužilaštvu BiH upućena je krivična prijava protiv direktora „Medoš One“ Save Mandića kojeg optužuju za prevaru, nezakonito postupanje u privrednom poslovanju i zloupotrebu položaja.
U njoj se takođe napominje da je „RDS“ prikazan kao jedini izvođač građevinskih radova čime je prikriveno učešće paralelnih izvođača, koji usput nisu imali ni licence.
„Ukupan proces od dobijanja građevinske dozvole do prijave završetka radova i dobijanja upotrebne dozvole je bio neregularan što opravdano izaziva sumnju da je učinjen niz ozbiljnih nezakonitih, a moguće i koruptivnih radnji“, stoji u prijavi.
U Tužilaštvu BiH su potvrdili za CAPITAL da su primili prijavu i formirali predmet u januaru ove godine, a da će na njemu raditi u skladu sa raspoloživim kapacitetima.
„Kada bude donesena tužiteljska odluka, javnost će biti informisana“, kazali su kratko oni.
Popović kaže da nije mogao ranije reagovati.
„Drugi izvođači su se uvodili u posao mimo moje saglasnosti. Ja sam se na to žalio i upozoravao, ali nisam mogao puno da učinim, bio sam u tome sam pa sam nastavio raditi kako bi na kraju imao osnov za tužbu. Do arbitraže i nalaza vještaka sam imao određene sumnje, a kada su se one potvrdile alarmirao sam nadležne organe“, kazao je on.
Investitori osporavaju vještake i arbitražu
Iz kompanije „Medoš one“ kažu da nisu upoznati sa krivičnom prijavom, zbog čega ne žele da je komentarišu. Takođe, tvrde da ne znaju ni za zahtjev za ukidanje građevinske i upotrebne dozvole. Ipak smatraju da su takvi zahtjevi neosnovani i neopravdani.
Kažu da su na poslovima izgradnje centrale angažovali ovlaštene projektante, revizore, nadzor, internacionalnu kompaniju kao krovni nadzor za praćenje realizacije kompletnog projekta, uključujući tehničku dokumentaciju i samo izvođenje, kao i sve druge potrebne eksperte sa kojima su potpisani ugovori.
„Cijeli projekat je urađen u skladu sa najvišim standardima, te propisima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine“, kažu u ovom preduzeću.
Na nalaze vještaka imaju niz primjedbi, kao i na sam postupak određivanja njihovih zadataka jer ni jedan njihov prijedlog nije prihvaćen. Ipak, rezultat arbitraže su prihvatili, a svoje obaveze po njoj izmirili.
Jedan od primjera za njihovo nezadovoljstvo je i zaključak vještaka geološke struke koji se odnosi na povjeravanje poslova nadzora pravnom licu koje je povezano lice sa naručiocem.
Kažu da važeći Zakon o geološkim istraživanjima nije dozvolio da poslove geoloških istraživanja i nadzora vrši isto pravno lice, dok poslove nadzora može vršiti pravno lice koje je povezano sa naručiocem istraživanja.
„Ovo je uobičajena situacija kod velikih rudarskih sistema, gdje se poslovi geoloških istraživanja povjeravaju pravnim licima sa potrebnim licencama, a poslove nadzora čak vrše i sami naručioci, tj. posebne službe za to formirane u okviru naručioca (Rudnik Omarska, RITE Ugljevik i slično). U ovom slučaju je poslove geoloških istraživanja vršilo licencirano pravno lice koje nije bilo povezano sa naručiocem., tj. “Medoš One”, odgovaraju oni.
Navode da je „RDS“ i prije ulaska u posao imao na raspolaganju svu raspoloživu dokumentaciju.
„Privrednom društvu „RDS-RGP“ Vrdnik prije zaključivanja ugovora o izvođenju radova data je na uvid, u dva navrata sva građevinsko tehnička dokumentacija na koju isti nije imao primjedbe“, navode oni u svom odgovoru.
Kažu da je izvođač prema potpisanom ugovoru imao rok od 28 dana da iznese primjedbe na projektnu i ostalu građevinsko tehničku dokumentaciju, ali isti to nije učinio.
„Takođe, ukoliko je smatrao da postoje određene „neregularnosti“ u pogledu dokumentacije ili bilo koje isprave dobijene i korištene za izgradnju MHE Medoš, izvođač je prema zaključenom ugovoru imao mogućnost da to napomene investitoru i traži otklanjanje nedostataka“, poručuju iz firme „Medoš One“.
Oni podsjećaju da je „RDS“ u postupku pribavljanja upotrebne dozvole izdao dokument gdje je pod krivičnom i materijalnom odgovornošću potvrdio da su svi radovi izvedeni u skladu sa projektnom dokumentacijom i izdatom građevinskom dozvolom.
Tvrde i da ih je direktor „RDS-a“ Mladen Popović ucjenjivao i prijetio na razne načine te da svojim postupcima vrši pritisak na njih, zbog čega i oni njemu spremaju krivičnu prijavu.
Kao vid pritiska na pravosudne institucije vide i naše pisanje o ovoj temi. U strahu su da CAPITAL postane „instrument onih koji nisu zadovoljni arbitražnim odlukama i sada pokušavaju da preko medija šire negativnu kampanju zbog svojih ličnih interesa“.
Dio svog dopisa iskoristili su i da citiraju Kodeks za štampu i online medije BiH, ali i da poruče kako će iskoristiti sva pravna sredstva da zaštite svoj ugled.
Kompletne odgovore na naša pitanja i njihov dopis možete pročitati OVDJE.
Inače, kontroverze oko male hidroelektrane „Medoš” traju od 2014. godine kada je Vlada Republike Srpske, na prijedlog Komisije, dala koncesiju za njenu izgradnju i korištenje.
Kako je tada pisao portal „e trafika“ švajcarsko-italijanski konzorcij dao je, za Republiku Srpsku, povoljniju ponudu ali je ona odbačena kao neuredna.
Osnivači su najavili podnošenje tužbi i krivičnih prijava, jer su tvrdili da je „Mineco“ nezakonito dobio koncesiju, a ishodi tih postupaka nisu poznati.
Britanska kompanija dematovala je te navode tvrdeći da je cijeli postupak sproveden u skladu sa zakonom.
„Mineco“ je pored hidrocentrale u Zvorniku, u BiH prisutan i preko rudnika olova u istoimenoj lokalnoj zajednici u Federaciji BiH, te rudnika olova i cinka „Sase“ u Srebrenici. Takođe vrše i geološka istraživanja na lokaciji Čelebići u opština Foča.
U Srbiji upravljaju rudnicima olova i cinka u Gornjem Milanovcu, Ljuboviji i Bosilegradu.
