Uzmimo za primjer da vam opljačkaju kuću. Da iznesu sve što je vrijedno: zlatninu, novac, televizor, kompjutor… Kad se tako nešto dogodi, prvo što će čovjek poželjeti jest da policija otkrije lopove, da ih sud primjereno kazni i – najvažnije – da mu njegove stvari budu vraćene.
Ako se ta tri uvjeta ispune, može se reći da je priča završila sretno.
Nakon svega, razmišljat ćete kako da se zaštitite za ubuduće, pa će možda sijevnuti trošak za protuprovalna vrata i alarm. Tako bi nekako stvar trebala izgledati i kad je u pitanju pljačka države. Pravedno bi bilo da počinitelji budu otkriveni, da ih sud primjereno kazni, a opljačkani novac ili barem njegov dio da budu vraćeni u državnu kasu.
Ovakav rasplet priželjkivali smo nakon prvog poluvremena pljačke stoljeća, 2000. godine kad je vlast Tuđmanovih sjecikesa smijenila šestočlana koalicija na čelu s Ivicom Račanom.
Ovakav rasplet očekujemo i danas, nakon drugog poluvremena, kad su pod dirigentskom palicom ljudi iz vrha HDZ-a iz proračuna države i državnih poduzeća izvučene desetine i stotine milijuna kuna. Naravno, sretan kraj nećemo dočekati.
Danas se ponavlja ono što se događalo nakon prvog poluvremena. Val uhićenja u kojem su pali politički mrtvaci i čelnici nekih javnih poduzeća ipak nije imao snagu priželjkivanog antikorupcijskog tsunamija.
Na slobodi je ostala većina idejnih začetnika drugog poluvremena velike pljačke Hrvatske. Društvo se, pak, preko noći okrenulo drugim temama, a najvažnija je opet Domovinski rat. Ponovo je u modi vitlanje zastavama, proklinjanje neprijatelja i podrška našim dečkima.
Nitko ne pita što je s Hrvatskom poštom i kaznenim prijavama protiv njezinih čelnih ljudi ili s Hrvatskom lutrijom i poslovima ovog državnog poduzeća s ozloglašenom Fimi medijom.
Nitko ne pita gdje je zapelo s istragom Hypo banke, nikog ne zanima kakvu su ulogu u velikoj pljački imali mediji, prije svega izdanja hrvatskog građanina Kanea – Ninoslava Pavića.
Nitko više ne spominje našeg dečka Zdravka Livakovića ili našeg dečka Božidara Kalmetu. Nitko ne spominje Hrvatske autoceste i stotine milijuna koji su otamo isparili u vidu magle. Kao i prije deset godina, mi opet stojimo nasred opljačkane kuće, ljubimo grb na zastavi i urlamo Juru i Bobana.
Ritam nam daju sredovječni ratni veterani, a na čijem su gospoda koncu ostaje nam samo slutiti. Kako bilo, nikako se ne možemo oteti dojmu da smo usred marionetske predstave. Branimir Štulić svojedobno je pjevao da onaj tko ne pamti iznova proživljava.
Zaista, ovu predstavu već smo gledali, ali evo nas opet u kazalištu. Dvorana je puna kao šipak. Glumci su na pozornici, mašu zastavama, a publika pjeva Thompsonove i Škorine pjesme.
Na kraju farse među ljude koji vedre i oblače i dalje ćemo računati gutače samoglasnika kakav je, primjerice, saborski zastupnik Josip Đakić. Ovog intelektualnog titana imenujemo bez posebnog razloga, tek da bi čitatelja podsjetili kakve veličine ima čast gledati u Saboru.
Kad zavjesa bude spuštena, okrenut ćemo se oko sebe i shvatiti da je kuća još uvijek opljačkana. Lopove ćemo sretati kad nas kakva prigoda prisili na trošak u boljem restoranu, iz autobusa i tramvaja ćemo ih gledati kroz prozore velikih crnih autobila. Psovat ćemo u sebi i međusobno se gristi kao gladni psi u šinteraju. Poslože li nam se okolnosti nesretno kako su naučile, za deset godina opet ćemo proživljavati isto. Razlikovat će se samo nijanse. Red pljačke, red Jure i Bobana.
Na dan objave ovog teksta u Zagrebu će se održati braniteljske demonstracije. Naši dečki s govornice će govoriti o ljubavi prema domovini, brizi za hrvatske branitelje i slično. Ako tom prilikom ne kažu da Hrvatska mora detektirati i iz braniteljske populacije odstraniti onih stotinu do dvije stotine tisuća ljudi koji braniteljski status nisu zaslužili, nego su ga »izganjali«, znajte da imate čast prisustvovati predstavi koju ste već gledali.
Umjesto inzistiranja na protuprovalnim vratima i alarmu koji bi spriječili buduće pljačke, bit će vam ponuđen bogat repertoar domoljubnih varalica, od Jure i Bobana, preko Thompsonovih Čavoglava, do Škorine numere »Sude mi«.
