Foto: N.T/Tačno.net
Skup je održan uz prisustvo velikog broja ljudi koji su iz raznih krajeva entiteta doputovali u Banja Luku, a govori koji su održani bili su prožeti nacionalističkom retorikom i fetišizmom žrtve srpskog naroda kao jedinog naroda koji je najviše stradao. Tu su bile i antizapadne poruke, prozivanje predstavnika zapadne politike pogrdnim nazivima, poziv na srpski svijet i jedinstvo s Rusijom. Uz nacionalističke pjesme koje govore o slobodi srpskog naroda pa sve do pozivanja na boj na Kosovu, skup je jasno pokazao kakvom političkom i nacionalističkom retorikom vladajuća srpska elita ovladava masama prosječnog naroda.
Da bismo najbolje ilustrovali kako ova retorika utiče na razumijevanje domaće političke scene ovih ljudi, imali smo priliku i razgovarati s prisutnima na skupu. Iako većina nije bila zainteresovana da daje izjave, što nas i ne treba mnogo čuditi jer su na skupu uglavnom dominirali režimski mediji, uspjeli smo porazgovarati s nekoliko građana koji su htjeli ostati anonimni.
Na pitanje šta im ovaj skup znači jedan stariji nam je čovjek odgovorio: “Srpski je narod žrtva, ali i simbol otpora protiv nepravde koja nam se nanosi od stranaca.”
Slično nam je odgovorio i drugi čovjek: “Sloboda srpskog naroda mora se čuvati, ne smijemo dozvoliti da budemo žrtva Zapada, jer oni žele da sruše našu Republiku.”
Foto: Tačno.net
Govornici na tribini pozivali su se na to da rat još nije stao, samo se prestalo pucati, što je direktno zveckanje oružjem i pozivanje na neke nove sukobe. Jedan je od učesnika skupa rekao: “Ovaj skup znači da odbranimo ono što nismo u ratu. Hoće da nam nametnu zakone da smo genocidan narod, a mi smo toliko plemenit narod i to se vidi iz priloženoga.”
Rat uživo
Šta se to branilo u ratu? Nakon 30 godina privatizacijske pljačke nikome više nije jasno. Van ovih pojmova “slobode”, “nezavisnosti” i “pravde” niko ne može definisati šta to tačno znači. Šta znači biti slobodan u RS-u?
Na ovo pitanje dobili smo odgovor jedne žene: “Srbima se ranije branilo da budu to što jesu. Republika srpska garantuje im slobodu svog identiteta i vjere.”
Na skupu se tako pojavio i govor kako je RS nastala na sprečavanju da se nad Srbima počini novi Jasenovac. I ovaj se stav neupitno usvaja, iako je činjenica da su u Drugom svjetskom ratu stradanje srpskog naroda, kao i ostalih naroda, zaustavili partizani. Partizani, kojih nije bilo 90-ih, zbog čega se upravo desio genocid u Srebrenici, kao i etnička čišćenja i zločini nad sva tri naroda širom BiH.
Isto tako, nikome nije jasno na koji način Zapad ruši ovaj entitet kada je isti taj Zapad uložio milijarde u izgradnju infrastrukture i institucija RS-a. Na drugo pitanje, zašto smatraju da Zapad ruši RS, odgovori su bili slični kao i govori vladajuće političke elite.
Tako nam je jedna starija žena rekla: “Ne smijemo dozvoliti da nam se otme ono što nam pripada, a nazivanjem našeg naroda genocidnim oni žele srušiti Republiku Srpsku.”
Tu je odgovor i jednog studenta: “Nećemo dozvoliti da se falsifikuje istorija. Istina je da se u Srebrenici desio zločin, ali to nije genocid i nepravedno je da Haški sud kažnjava samo Srbe jer su tamo stradali i Srbi.”
Malo prije toga imali smo priliku da čujemo kako se govornici na skupu pozivaju na zločine u Srebrenici, koji su počinjeni nad Srbima, ignorišući šta se desilo Bošnjacima.
Foto: Tačno.net
Trideset godina istog narativa
Od negiranja genocida u Srebrenici pa sve do prisvajanja istorije partizanskog pokreta na Kozari, to su bile politike skupa koje su dobile ogromne aplauze. Iako su na skupu dominantno bili pripadnici srednje i starije životne dobe, bilo je i nacionalistički orijentisane omladine.
Ono što nam pokazuju ove izjave, a i priroda samoga skupa, jeste da nacionalistička retorika nema jasnoću. Ona se poziva na slobodu, mir i sigurnost, a u praksi propagira nešto sasvim suprotno od toga. Trenutna je politička situacija takva da svakodnevni radni čovjek kontinuirano preispituje kako živi – i živi veoma loše. Otud je bilo potrebno da se dovezu desetine autobusa širom entitetskih gradova i iz Srbije kako bi ovaj skup dobio masovnost. Nevladin sektor koji je jasno analizirao socijalnu sliku naroda u RS-u, kao i mediji koji su prikazivali koruptivnu prirodu političkog birokratizma u RS-u i razvoj monopola, pokazao je da ljudi ovdje žive u velikoj bijedi. Ali nakon zakona o kriminalizaciji klevete i zakona o radu nevladinih organizacija donosi se niz novih zakona koji se protive kritici režima u RS-u.
Tridesetogodišnji metod širenja straha i pozivanja na potencijalne sukobe bio je prisutan i danas. I ne treba nas čuditi zašto nacionalizam jednog naroda hrani nacionalizme drugih i ovaj pritisak u jednom trenutku mora da pukne. Ono što nam ostaje kao glavni zaključak jeste da je potrebna aktivnost svjesnih kritički nastrojenih ljudi da se bore protiv ovog nacionalističkog terora, kako bi pomogli i ovim zalutalim pripadnicima srpske trobojke, a ujedno zaustavili buduće sukobe i gradili zajednicu po mjeri radnih ljudi.
