Zaista svi imaju argumente da se proglase pobjednicima. Najmanja stranka u vladajućoj Trojci, zvanično liberalna stranka Naša stranka, pobijedila je u sarajevskoj općini Centar, koja je važnija od deset drugih općina, po riječima samog predsjednika SDA Bakira Izetbegovića.
SDP koji je bio nestao iz Sarajeva 2014. s novim predsjednikom kantonalnog odbora Adnanom Štetom potpuno se vraća na scenu s pobjedom u sarajevskim općinama Novo Sarajevo i Stari Grad.
SDA je porazila konkurenciju u većini kantona sa bošnjačkom većinom i osvojila je novih sedam općina. Možda je najveća pobjeda u Tuzlanskom kantonu u kojem je SDA pobijedila u svim općinama osim Tuzle, gdje ozbiljne utakmice nikada nije bilo i skoro sigurno neće ni biti.
NiP je ponovno trijumfovao na Ilidži i Nermin Muzur ostaje apsolutni gospodar ekonomski bitne općine Kantona Sarajevo. Važnu pobjedu na konzervativnoj sceni, NiP je ostvario i u Ilijašu, gdje su između dva desničara glasači izabrali onog NiP-ovog.
SNSD je apsolutni pobjednik izbora. Milorad Dodik nema oziljnu opoziciju u Republici Srpskoj. Pobjeda Draška Stanivukovića je prije četiri godine bila jak udarac Dodiku, a danas je Stanivuković odani čovjek vladajućoj stranci nego većina načelnika iz SNSD-a.
Lažno radovanje Branislava Borenovića pobjedi u Banjoj Luci, koja je poraz, govori najviše da opozicija u RS-u više nije ni dekor.
HDZ jeste izgubio Žepče i vjerovatno Odžak, ali pobijedio je u svim općinama u zapadnoj Hercegovini.
Međutim pitanje izbora za HDZ staje u Mostaru.
Semir Efendić nije oživio SBiH van Sarajeva, ali ubjedljiva pobjeda u Novom Gradu i mrtva utrka njegovog kandidata s glavnom populističkom zvijezdom SDP-a, Benjaminom Karić, nameće Efendića liderom desnice u Kantonu Sarajevo. No, razloga za nezadovoljstvo svih ima ipak puno više.
SDP je doživio debakl u Tuzlanskom kantonu izgubivši Gračanicu i Gradačac, kojima su godinama suvereno upravljali. U Zeničko-dobojskom kantonu izgubljeni su Maglaj i Zavidovići. U Mostaru je rezultat nikada gori, u Srednjobosanskom kantonu pobjeda u fotofinišu u Bugojnu stvari čine podnošljivima.
U Sarajevu je Irfan Čengić pobijedio u koaliciji sa Demokratskom frontom, što kod stranačkog vodstva sigurno izaziva mučninu, a glavna je populistička zvijezda Benjamina Karić tek u fotofinišu pobijedila relativno nepoznatog kandidata Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Jasno je da Trojka neće imati većinu u gradskim vijećima osim Ilidže.
Naša stranka preživjela je na mapi načelnika zahvaljući porodici Ademović. Kada je mlađi Ademović, kojem se žurilo za građevinske dozvole za neke stranačke saveznike u Centru, pokrenuo opoziv Srđana Mandića, do tada ubjedljivo najlošiji načelnik u Kantonu Sarajevo postao je pobjednik narednih izbora. Otvaranje ideoloških tema u jedinoj općini u BiH, uz Tuzlu, gdje lijevo liberalne stranke mogu pobijediti na ideološkim temama, politički je suicid.
Ljutiti DF kandidat Denis Gratz jednostavno nije imao šanse na izborima u općini gdje se glasalo protiv, a nikako za. Mandić opet neće imati većinu u Vijeću, ali je to pitanje za građane općine Centar. Naša stranka ponovno je potvrdila da je nema van Sarajeva, a političko nestajanje iz Mostara, gdje je Irma Baralija prošli put osvojila skoro pet hiljada glasova, pitanje je za stranačke organe koje nikada neće biti otvoreno.
NiP je imao ideju da sa SDA dijeli konzervativno i ultrakonzervativno biračko tijelo, ali nakon ovih izbora ta dijelidba će biti jedino na Ilidži, Ilijašu i Srebreniku, što sigurno nije ono čime je zadovoljan predsjednik stranke. Dino Konaković napravio je NiP svjestan svojih prezentacijskih sposobnosti i svjestan da SDA to nema. Ultrakonzervativni glasači SDA su NiP doživjeli kao Pravu IRA-u desniju od stranke u kojoj su bili. Konaković je smisleno napravio otklon od radikalne desnice, ali novih glasača nije došlo. Konaković je, istini za volju, sebe smatrao ne samo, prezenterom već i liderom Bošnjaka, ali ga je politička pismenost jako koštala, išao je iz greške u grešku od pritiska na medije do Vučićevog okupljanja bošnjačkih stranaka u Sarajevu.
SDA jeste dobila novih sedam općina, ali se može pomiriti s činjenicom da u Kantonu Sarajevo dugo neće biti prva stranka, čak ni na desnici. Glavno ekonomsko središte, što je tajkunima koje je proizvela i najvažnije će još dugo biti san.
Narativ o izdajicama, kako se tretiraju politički protivnici, jeste odnio pobjedu na društvenim medijima, ali ne kako su očekivali na glasačkim mjestima. SDP je godinama vladao na društvenim mrežama i bio u opoziciji. Koliko je to traumatično iskustvo, SDP tajkuni mogu prenijeti kolegama u SDA.
DF je jurišao na Centar i izgubio. Podrška Denisu Gratzu od SDA u Centru više je štetila nego koristila. No, pravi poznavaoci političkih prilika kažu da će svoj rezultat DF mjeriti tek kada bude vidljiva snaga u Gradskom vijeću Sarajeva, koji je primarni cilj DF-a, tačnije njegovih lokalnih donatora.
HDZ je izgubio Žepče u prvoj hrvatskoj podjeli u ovim krajevima od devedesetih. To jeste bolan udarac za stranku, ali pitanje je svih – pitanje Mostara. HDZ je pobjedom u Mostaru ostvario svoj cilj. Puno mu je pomogla koalicija okupljena oko Demokratske fronte koja je izašla na izbore u gradskom području jugozapad i time onemogućila koaliciji oko SDP-a da osvoji planirani mandat koji je trebao biti odlučujući u rušenju HDZ-a sa vlasti.
Čović nema konkurente u HDZ-u, a HDZ nema ozbiljne konkurente među hrvatskim strankama.
Milorad Dodik i SNSD jedini nemaju razloga za brigu nakon što se probude iz vesele noći. Apsolutni su gospodari Republike Srpske. Do kada? Do neke Ljosine Bitke za kraj svijeta.
Bez obzira na to što su u svijetu lokalni izbori test vladajućih, u Bosni i Hercegovini to ne znači ništa. Općinski izbori pokazuju moć dotadašnjih načelnika.
Za dvije godine idu novi izbori – izbori priča. Kakve će se priče pričati mnogo zavisi od, vjerovatno jednih od najvažnijih izbora u historiji zapadne civilizacije, onih američkih.
Do tada strankama ostaje mamuranje od pobjedničke i gubitničke noći sve u jednom.
