Foto: Zlatan Menković
Kada i kako si prepoznao likovnjaka u sebi? Možemo li se vratiti na tvoje prve korake u svijetu umjetnosti: kako je sve počelo?
Moji prvi koraci u svijetu umjetnosti datiraju još iz vremena srednjoškolskog obrazovanja. Kao mlada osoba, nisam imao dovoljno vjere u sebe. Trebala su mi vanjska priznanja da bih počeo prepoznavati sebe kao umjetnika. Ta priznanja došla su u obliku mojih prvih međunarodnih nagrada, krajem 2014. i početkom 2015. godine. Nakon toga sam počeo ozbiljnije i svakodnevno da se bavim umjetnošću. Međutim, kada se osvrnem na svoje odrastanje, shvatam da je kreativni stvaralac oduvijek bio u meni.
Šta radi umjetnik? On unutar haosa primjećuje obrasce koje kasnije transformira u umjetničko djelo. Ja sam haos oduvijek primjećivao, ali nisam imao način kako da ga kanališem. On se vremenom gomilao, a ja sam širio entropiju svuda oko sebe. Umjetnost mi je pružila način da kanališem taj unutrašnji nered i pretvorim ga u strukturirani izraz. Kroz proces učenja i samoprihvaćanja, shvatio sam da je umjetnost moj način interpretacije i organizacije svijeta oko sebe. Umjetnost je postala moj kompas u haotičnom svijetu, sredstvo koje mi pomaže da pronađem red u neredu.
Tvoja logika rada podrazumijeva svakodnevnu posvećenost slikarstvu: svaki dan si u ateljeu i neimarski radiš. Koje objašnjenje ove tvoje navike? Kako izgleda jedan tvoj dan?
Moje svakodnevno bavljenje umjetnošću i radna etika duboko su ukorijenjeni u osobinama moje ličnosti. Visoka otvorenost prema novim iskustvima me tjera da se bavim kreativnim radom i istražujem nove ideje, dok me visoka savjesnost usmjerava prema redu, radu i disciplini. Osnovne crte ličnosti najviše su povezane s mojim genima, ali su kasnije pronašle inspiraciju u kulturi kroz mog idola, Isusa. On je herojski uvijek birao teži put, a njegove vrijednosti i život duboko su uticali na mene i moj sistem vrijednosti. On je jedan od glavnih razloga zašto živim u tužnoj i nesretnoj Bosni, umjesto u nekoj od zemalja zapadne Europe ili svijeta, gdje bih se sasvim sigurno po svom mentalitetu bolje uklopio. Najlakše je otići, ali postoji nešto herojsko i u ostajanju. Pored Isusa, uzori iz svijeta sporta također su ostavili važan trag na mom karakteru. Oni su primjer discipline, ustrajnosti i žrtve, što su vrijednosti koje duboko poštujem.
Moj radni dan vrlo je jednostavan. Davno sam shvatio važnost rutine za normalnu i zdravu svakodnevicu. Svaki dan ustajem oko pola šest i posvećujem 7 sati i 10 minuta slikanju, pet dana u sedmici.
Šta je za tebe umjetnost?
Kada razmišljam o fenomenima kulture, a umjetnost je svakako jedan od tih fenomena, uvijek to činim kroz dva nivoa: unutrašnji i vanjski. Na unutrašnjem, ličnom nivou, umjetnost za mene ima ogromno značenje. Ona zauzima najveći dio mog života. Umjetnost je za mene pojam slobode, simbol transformacije, način komunikacije, prvo s mojim unutrašnjim pejzažom, a potom i s vanjskim svijetom. Kroz umjetnost prolazim proces samostvarenja (individuacije). Kroz proces slikarstva postajem boljim čovjekom, učim kako prepoznati i nadilaziti svoje mane.
Na vanjskom nivou, mogu reći da je umjetnost svuda oko nas. Često toga nismo ni svjesni, ali umjetnost je prisutna u svakom aspektu našeg života. Ona je nevjerovatno značajna jer u najtežim trenucima, ljudi se okreću umjetnosti i Bogu. Tu vidimo metafizički potencijal koji umjetnost posjeduje, u kojem umjetnici žive, a iz kojeg ljudi hrane svoje duše i traže spas i utjehu onda kad je najteže.
Umjetnost ima sposobnost transformacije i iscjeljenja, kako za pojedinca, tako i za društvo u cjelini. Ona je most između prošlosti i budućnosti, između unutrašnjeg svijeta pojedinca i vanjskog svijeta oko nas. Kroz umjetnost se izražava ono najdublje i najiskrenije u nama, otkrivajući univerzalne istine koje nadilaze vrijeme i prostor.
Ne usuđujem se da ti nametnem etiketu slikara, jer u posljednje vrijeme hrabro ulaziš u posve nove dimenzije likovnosti. Koje su, prema tvom mišljenju, mogućnosti u svijetu savremene umjetnosti? Zašto je ovaj trenutak kojeg živimo toliko drugačiji – šta nam sve nudi, u čemu nas ograničava?
Zadatak svakog umjetnika je da neprestano ulazi u teritorij nepoznatog. To je način na koji umjetnost ide dalje i napreduje; da nije tako, ljudi bi i dalje bili u svojim pećinama, oslikavajući svoja djela rukama. To je razlog zašto sam u svom stvaralaštvu počeo spajati umjetnost s tehnologijom. Rezultat toga su dva projekta: Xantea Fusion (digitalne animacije) i Xantea VR.
Savremena umjetnost danas se može podijeliti na dva glavna pravca: postmodernistički, koji se fokusira na društvena pitanja, politiku i aktivizam, te pravac koji teži očuvanju i reinterpretaciji tradicionalnih umjetničkih formi i tehnika. Postmodernizam odbacuje metafizičke narative. Takva umjetnost često se kritikuje zbog svoje površnosti i nedostatka dubine. Po prvi put u historiji, akcenat umjetnosti nije na estetici umjetničkog djela, nego na njegovom konceptu. Ja sam se više puta do sada otvoreno suprotstavljao takvoj formi. Aktivizam i politika ne bi trebali da budu glavni pokretači umjetničkog djela! Umjetnost treba da se vrati svojim metafizičnim korijenima jer tu ima najveći potencijal da raste i razvija se. Kritika postmodernista da umjetnost koja nije angažirana jeste samo dekorativna je površna i glupa.
Savremena umjetnost ne bi trebala biti shvaćena samo kroz prizmu angažmana i političkog aktivizma, već i kao sredstvo koje doprinosi transformaciji života i duhovnog života pojedinca i društva. Umjetnost u svom potencijalu može da ponudi smisao čovjeku. Danas, kada zapadnom civilizacijom vlada epidemija “krize smisla”, a Nietzsche je već odavno ubio Boga, gdje drugo da čovjek pronađe smisao nego u apstraktnom prostoru umjetnosti? Lijepa slika nije samo lijepa. Ona posjeduje moć duboke transformacije u pojedincu, nudeći mu ne samo vizualno zadovoljstvo, već i duhovnu inspiraciju. Umjetnost, u svom najdubljem smislu, obogaćuje našu egzistenciju, nudi nam estetsku harmoniju i pročišćenje, i stoga treba biti shvaćena kao vitalan element u oblikovanju i uzdizanju ljudskog duha i društvenog tkiva.
S druge strane, trenutna civilizacija omogućava da skoro svaki pojedinac postane umjetnik, što je rezultat konzumerizma koji stavlja naglasak na kvantitetu, a ne kvalitetu. Zbog toga je umjetnost postala preplavljena repetitivnim sadržajem i zasićenjem. Fuzija tehnologije i umjetnosti može pomoći u ponovnom buđenju ili novom rođenju umjetnosti. Vjerujem da se to već i događa. Savremena “tehnološka” umjetnost pruža neograničene mogućnosti za izražavanje i inovaciju. Digitalna tehnologija, virtualna stvarnost, umjetna inteligencija i nove medijske forme otvaraju vrata prema neistraženim teritorijama kreativnosti. Umjetnici danas koriste alate i tehnike koje su prije nekoliko decenija bile nezamislive, stvarajući djela koja spajaju tradicionalne pristupe s modernim inovacijama.
Na čemu trenutno radiš? Možeš li nam, molim te, predstaviti obrise tvog najvećeg trenutnog projekta?
Trenutno sam angažiran na razvoju VR aplikacije koja će poslužiti kao temelj za moj najambiciozniji projekt do sada – otvaranje prvog regionalnog imerzivnog muzeja. Ovaj muzejski prostor će u potpunosti istražiti potencijal savremene tehnologije u kontekstu umjetnosti, istovremeno uvodeći posjetioce u futuristički svijet Xantea, koji aktivno razvijam. Ako sve bude išlo prema planu, ovaj muzejski projekt će staviti Sarajevo na kulturnu mapu Europe i svijeta vizualne umjetnosti, otvarajući vrata novim mogućnostima za kulturni razvoj i inovaciju.
Kako ti koristiš impuls savremenosti u svom likovnom izrazu?
Pored već spomenutih projekata, kao što su digitalne animacije i VR, jedan od ključnih aspekata integracije tehnologije u moj rad je korištenje velikih jezičnih modela (LLM), poput ChatGPT-a. Ovi modeli su donijeli revoluciju u prezentaciji mojih radova. Ova godina je za mene najuspješnija do sada, a veliki dio tog uspjeha dugujem upravo ovoj tehnologiji.
U prošlosti, otvoreni pozivi za umjetnike često su privilegirali one koji su se bolje snalazili u birokratskim labirintima, a ne one koji su donosili najbolju umjetnost. S obzirom na to da tehnologija sada može preuzeti te administrativne zadatke s puno većom učinkovitošću, otvara se prilika za pravedniji odabir. Ovaj napredak omogućava da se usmjerimo na kvalitet i autentičnost vizualne umjetnosti, što je zasigurno bolji i pravedniji svijet od onog u kojem smo do sada živjeli.
Gdje pronalaziš inspiraciju: kako i od koga učiš? Šta je to u filozofskom smislu najbliže tvom umjetničkom senzibilitetu? U ovaj odgovor mogu stati knjige koje čitaš, muzika koja svira u tvom ateljeu, savremenici sa kojima istražuješ svijet umjetnosti…
Nakon opsežnog istraživanja teme slobodne volje, došao sam do uvjerenja da ona u stvarnosti ne postoji. Smatram da smo ljudi, u svojoj srži, automatoni vođeni dubokim procesima koji se odvijaju ispod razine naše svijesti. Naša svijest u tom slučaju obavlja funkciju izvrsne produkcije ili PR-a tih podsvjesnih procesa. Baruch Spinoza je prvi postavio temelje ove ideje u javni diskurs kroz svoj rad o determinizmu, istražujući kako su svi događaji i ljudska djela uslovljeni uzročno-posljedičnim vezama i kako slobodna volja, kakvu smo je tradicionalno zamišljali, u stvarnosti ne postoji. Spinoza je tvrdio da su svijet i ljudsko ponašanje rezultat prirodnih zakona i da naše percepcije slobode i izbora proizlaze iz naše nesposobnosti da prepoznamo sve uzroke koji oblikuju naše odluke i postupke. S tim u vezi, ne mislim da umjetnik pronalazi inspiraciju, već vjerujem da inspiracija pronalazi nas.
Najviše učim kroz podkaste koje slušam dok slikam i kroz čitanje stručne literature u slobodno vrijeme. Nauka, s posebnim naglaskom na psihologiju, filozofiju, teologiju, fiziku, biologiju i neuroznanost, pružaju mi mir i stabilnost za inače nemirni mozak. Moja strast za znanjem najvidljivija je u ciklusu “Xantea 2502”, gdje koncepti koje istražujem duboko prožimaju fantastični svijet koji stvaram. Kroz ovaj ciklus, spajam filozofske i teološke ideje, zajedno sa naučnim saznanjima, stvarajući umjetnost koja je istovremeno refleksija mog unutarnjeg svijeta, ali i istraživanje nepoznatog.
Ova godina je za tebe izuzetno dinamična. Tu su izložbe u inostranstvu, rezidencije i prilike za profesionalni rast/učenje. Možeš li nam rezimirati pozitivne vijesti? Šta te posebno raduje?
Ova godina zaista je izuzetno dinamična i donijela je mnogo pozitivnih vijesti koje me ispunjavaju radošću. Najviše me raduje što je moj konstantni trud konačno prepoznat i vidljiv golim okom. Moj rad je ušao u novu dimenziju, a napredak je evidentan iz slike u sliku. Ove godine to se manifestovalo kroz niz međunarodnih priznanja. Sve je počelo s dvije samostalne izložbe u Sofiji, koje su otvorile vrata mnogim drugim prilikama. Rezultati otvorenih poziva nisu izostali, a moja sreći nije bilo kraja kada sam saznao da sam primljen na tromjesečni rezidencijalni program u Americi. Ovaj program, koji počinje u septembru, završava se mojom samostalnom izložbom. Međutim, potencijal tog putovanja je mnogo veći, jer pruža priliku za profesionalni rast i nova iskustva. Moje digitalne animacije su također doživjele priznanja. Prihvaćene su da budu dijelom Onscreen festivala u Beču.
U julu mjesecu sam dobio svoju prvu domaću nagradu, Nagradu Nikola Vučević, za moje ukupno stvaralaštvo. Također, festival Fluctoplasma u Hamburgu izrazio je želju da izložim svoje radove iz ciklusa Xantea na njihovom festivalu u sklopu samostalne izložbe. Jedna od najvažnijih vijesti je da su dva moja rada prihvaćena i bit će dijelom Interkontinentalnog bijenala, koje će se održati u četiri različite države i četiri različita muzeja. Sve počinje s Argentinom 26. jula, gdje će dva rada iz ciklusa Xantea biti izložena u Muzeju arhitekture i dizajna.
Sve ove vijesti me posebno raduju, ali najviše me ispunjava radost zbog budućnosti koja dolazi. Ova godina me također uči o tome koliko je važno ostati ponizan i zahvalan životu (Bogu) na svim ukazanim prilikama. Svjestan sam činjenice da živim privilegovanim životom. To je razlog zašto se uvijek svjesno i racionalno trudim ostati prizemljen, iako, moram biti iskren, većinu vremena dok stvaram – letim.
Šta je osnovna likovna tema na kojoj trenutno radiš?
Xantea 2502 je multidimenzionalni umjetnički projekat koji se kroz likovnu umjetnost i eksperimentalnost upušta u filozofska, psihološka, teološka, i tehnološka pitanja. Xantea je futuristička planeta smještena u 2502. godinu, negdje daleko u svemiru. Projekt počinje tradicionalnim slikarstvom i proteže se u sfere virtualne stvarnosti (Xantea VR) i drugih eksperimentalnih tehnologija (Xantea Fusion), omogućavajući imerzivno, multisenzorno iskustvo.
Centralne figure ove naracije su AGI roboti, prvi sintetički entiteti koji posjeduju svijest. Kroz priče o njima istražujem pitanje može li umjetno stvorenje zaista imati svjesno iskustvo. Ovo istraživanje nije samo tehničko ili naučno, već također i filozofsko, dodirujući pitanja identiteta, svjesnosti i prirode bivanja. Pored istraživanja umjetne svijesti, Xantea služi kao ogledalo moje vlastite psihe. Planeta je naseljena tamnim, bizarnim bićima koja simboliziraju tamnije aspekte moje podsvijesti. Prihvatajući Jungovu filozofiju, nastojim integrirati ove sjenovite elemente u “kohezivno ja”. Etika i moral također su centralni za naraciju Xantee, istraženi kroz bogate, višeslojne mitološke priče. Ove priče služe kao sredstva za ispitivanje stvarnih etičkih dilema i moralnih pitanja. Smještanjem ovih priča na Xanteu, stvaram prostor (epski spektakl) gdje se drevni mitovi i futuristički scenariji prepliću, pružajući plodno tlo za istraživanje vječnih etičkih pitanja u novom kontekstu.
Slobodna volja i drugi filozofski koncepti utkani su u samu strukturu Xantee. Igram se s ovim idejama, preispitujući opseg autonomije i prirodu izbora unutar svih bića na Xantei. Višedimenzionalna priroda Xantee omogućava složeno, slojevito istraživanje ovih tema. Xantea 2502 je umjetnički projekat koji spaja više disciplina i modaliteta izražavanja. On ima za cilj pomicanje granica tradicionalne umjetnosti i poziva gledatelje u bogato iskustvo koje izaziva njihove percepcije i potiče duboku refleksiju o temeljnim pitanjima postojanja.
Koji su tvoji planovi za budućnost? I kako vidiš svijet umjetnosti u vremenu koje je pred nama?
Moji planovi za budućnost su vrlo jasni i usmjereni su na nastavak putovanja koje sam već započeo. Održaću istu posvećenost, istu strast i vjeru u sebe koja me dovela do ovog trenutka. Moj primarni cilj je da nastavim produbljivati svoje umjetničko istraživanje kroz Xantea 2502, ciklus slika koji predstavlja srce mog stvaralaštva. Postoji još mnogo potencijala i prostora za razvoj u ovom projektu, i uvjeren sam da će njegovo dalje istraživanje otkriti nove horizonte i obogatiti moj umjetnički izraz na načine koje trenutno ne mogu predvidjeti.
U vremenu koje dolazi, svijet umjetnosti će se suočiti s velikim izazovima, ali i sa značajnim prilikama. Vremena su konfuzna i neizvjesna, sa stalnim promjenama i brzim razvojem tehnologije. U takvom kontekstu, umjetnost može postati sidro koje ljudima omogućava da se usmjere i pronađu smisao. Umjetnost će, kao i uvijek, služiti kao sredstvo za introspekciju i refleksiju, kao i za pružanje utjehe i inspiracije u vremenu nesigurnosti.
Vidim umjetnost kao ključni element koji pomaže ljudima da se uhvate za nešto stabilno i smisleno. U vrijeme kada se sve čini kao da se mijenja i kada se čini da se gubi kompas, umjetnost nudi prostor za dublje razumijevanje, emocionalnu podršku i estetsku utjehu. Kroz moje projekte, uključujući Xantea 2502, želim nastaviti istraživati te granice i doprinijeti stvaranju umjetničkog izraza koji će nadahnuti i pomaknuti granice naših percepcija i razumijevanja svijeta oko nas.
