Rus Mešić Foto: F. Konjhodžić
Na prvoj ovogodišnjoj izložbi u likovnoj galeriji LNM dio svojih radova je izložio akademski slikar Rusmir Mešić Rus. Sa još dvojicom svojih kolega (Pekka Persson i Jone Skjensvold), on je pokazao dio svoga likovnog opusa na zajedničkoj izložbi pod nazivom ”Nestabilne strukture”.
LNM galerija predstavlja tri različita umjetnička izraza u svojoj prvoj ovogodišnjoj izložbi, saopštava se u informaciji organizatora. Ova trojica slikara rade sa različitim materijalima i stvaralačkim idejama, da bi pokazali teme kao što su dvosmislenost, pripadnost, pokretljvost, vlast i simbolistika. Radovi su postavljeni tako da se pokaže i svojvrsni međuodnos u njihovoj različitosti, čime stvaraju nevidljivi međuprostor nestabilnih struktura, što je i sam naziv izložbe.
LNM galerija predstavlja tri različita umjetnička izraza u svojoj prvoj ovogodišnjoj izložbi, saopštava se u informaciji organizatora. Ova trojica slikara rade sa različitim materijalima i stvaralačkim idejama, da bi pokazali teme kao što su dvosmislenost, pripadnost, pokretljvost, vlast i simbolistika. Radovi su postavljeni tako da se pokaže i svojvrsni međuodnos u njihovoj različitosti, čime stvaraju nevidljivi međuprostor nestabilnih struktura, što je i sam naziv izložbe.
Pekka Persson predstavlja svoje umjetničke radove kroz projekte gdje istražuje relativitet slikarskog jezika, dok Jone Skjensvold u svom umjetničkom projektu koristi logotipove i simbole koji su istovremeno i subjekt i instrument.
Rus Mešić je predstavljen crtežima i objektima kroz instalaciju, što je njegov glavni izraz u slikarskom stvaralaštvu. Materijali i svi dijelovi instalacije pokazuju da dvosmislenost pobuđuje određenu vrstu neizvjesnosti i nesigurna očekivanja. Motivi postavljaju pitanje o pripadnosti, raseljevanju i premještanju fizički i mentalno. U njegovom fokusu je čežnja za izgubljenim, za izgubljenim mjestom i domom, kao sigurna tačka koja je vremenom mogla postati utopijska i koja samo postoji u sjećanju, a sve simbolišu fragmenet sjećanja ili ”fragmentiranu memoriju”.
Rus Mešić je predstavljen crtežima i objektima kroz instalaciju, što je njegov glavni izraz u slikarskom stvaralaštvu. Materijali i svi dijelovi instalacije pokazuju da dvosmislenost pobuđuje određenu vrstu neizvjesnosti i nesigurna očekivanja. Motivi postavljaju pitanje o pripadnosti, raseljevanju i premještanju fizički i mentalno. U njegovom fokusu je čežnja za izgubljenim, za izgubljenim mjestom i domom, kao sigurna tačka koja je vremenom mogla postati utopijska i koja samo postoji u sjećanju, a sve simbolišu fragmenet sjećanja ili ”fragmentiranu memoriju”.
Ovom prilikom Rus je izveo i zanimljiv performans, što je izazvalo veliku pažnju ljubitelja likovne umjetnosti.
– Naziv izložbe je proizišao iz moga projekta, kaže nam Mešić. Naziv ”Nestabilne strukture” je vrlo širok, i tu si mogao staviti šta hoćeš. Kod mojih radova je karakteristično da je sve jedan oblik refleksije na memoriju, bolje rečeno na fragmente memorije!
Sam performans je imao jednostavnu radnju. U njemu sam ja peglao bosansku zastavu, ali onu koja je bila aktuelna u vrijeme kada je država BiH postala nezavisna (sa ljiljanima). To je ustvari potvrđivanje identiteta ili onoga što nosiš sa sobom čitavo vrijeme. Ti to onda gladiš i peglaš, presavijaš i slažeš. To ponekada iskače, onda se potisne i opet dođe… ja sam na kraju tu zastavu stavio na jednu policu. Na toj polici je još bila postavljena jedna kuhinjska krpa svezana u čvor, jedna šnjura i deset probušenih razglednica. Razglednice upućuju na nestabile strukture, jer razglednica i jeste neka vrsta sjećanja. Te razglednice šalješ nekome ili ih kupuješ da bi imao neku uspomenu ili sjećanje. Ja sam ih probušio, čime sam htio pokazati da ništa nije stabilno, jer te rupe na neki način predstavljaju vrijeme. Zastava je bila na lijevoj strani, a kuhinjska krpa do nje. Sve to ima različito značenje, ali su sva u jednome: zastava je nešto što pripada kolektivitetu, kuhinjska krpa simbolično može predstavljati dom ili manji kolektivitet kao što je recimo familija, dok šnjura predstavlja individualitet (ali se možeš i objesiti s njom). Dolje, na podu je bila jedna kristalna kugla koja simbolizira tvrdnju da se ”kroz nju može vidjeti budućnost”. Ja sam stavio ispod nje jedan crtež, malo uvećan, i to se ponavlja u sobi gdje je bilo oko hiljdu drugih crteža, što znači da se prošlost ponavlja u budućnosti. Ili da se u stvari ne dešava ništa novo kroz vrijeme i historiju.
– Naziv izložbe je proizišao iz moga projekta, kaže nam Mešić. Naziv ”Nestabilne strukture” je vrlo širok, i tu si mogao staviti šta hoćeš. Kod mojih radova je karakteristično da je sve jedan oblik refleksije na memoriju, bolje rečeno na fragmente memorije!
Sam performans je imao jednostavnu radnju. U njemu sam ja peglao bosansku zastavu, ali onu koja je bila aktuelna u vrijeme kada je država BiH postala nezavisna (sa ljiljanima). To je ustvari potvrđivanje identiteta ili onoga što nosiš sa sobom čitavo vrijeme. Ti to onda gladiš i peglaš, presavijaš i slažeš. To ponekada iskače, onda se potisne i opet dođe… ja sam na kraju tu zastavu stavio na jednu policu. Na toj polici je još bila postavljena jedna kuhinjska krpa svezana u čvor, jedna šnjura i deset probušenih razglednica. Razglednice upućuju na nestabile strukture, jer razglednica i jeste neka vrsta sjećanja. Te razglednice šalješ nekome ili ih kupuješ da bi imao neku uspomenu ili sjećanje. Ja sam ih probušio, čime sam htio pokazati da ništa nije stabilno, jer te rupe na neki način predstavljaju vrijeme. Zastava je bila na lijevoj strani, a kuhinjska krpa do nje. Sve to ima različito značenje, ali su sva u jednome: zastava je nešto što pripada kolektivitetu, kuhinjska krpa simbolično može predstavljati dom ili manji kolektivitet kao što je recimo familija, dok šnjura predstavlja individualitet (ali se možeš i objesiti s njom). Dolje, na podu je bila jedna kristalna kugla koja simbolizira tvrdnju da se ”kroz nju može vidjeti budućnost”. Ja sam stavio ispod nje jedan crtež, malo uvećan, i to se ponavlja u sobi gdje je bilo oko hiljdu drugih crteža, što znači da se prošlost ponavlja u budućnosti. Ili da se u stvari ne dešava ništa novo kroz vrijeme i historiju.
Cijeli performans je imao i svoju muzičku podlogu, a taj dio je uradio Mili Oručević. On je izvrsno otpjevao jedan dio poznate sevdalinke “Što te nema”, što se izvrsno uklopilo u radnju ovoga prikazanja! Sve je završilo stihovima nastalim iz pjesme “Slavlje guštera” Jima Morisona, člana grupe The Doors. Ja sam njegove stihove dopunio svojim, a odnose se na sjećanja iz moga života i sve ono što mi se događalo: ”Sutra ili nikad/ sa prvim pjetlovima/ Ući ću u grad mog rođenja/ Sa prvim svjetlom/ na koricama moga mača/ Želim biti spreman!”
Saznajemo da je bilo prijavljeno oko 200 molbi za različite projekte, a rukovodioci galerije LNM su izabrali ova tri, kojima je otvorena slikrasko-izložbena sezona u ovoj prestižnoj galeriji u Oslu. Izložba će biti otvorena do 06. februara. LNM galerija se nalazi na adresi Kongens gt br 2.
Saznajemo da je bilo prijavljeno oko 200 molbi za različite projekte, a rukovodioci galerije LNM su izabrali ova tri, kojima je otvorena slikrasko-izložbena sezona u ovoj prestižnoj galeriji u Oslu. Izložba će biti otvorena do 06. februara. LNM galerija se nalazi na adresi Kongens gt br 2.
www.bosanskaposta.no
