foto: Index.hr
Onaj službeni, hadezeovski, pokazao je što o njemu misli, pustivši vijest o smrti čovjeka koji je bio jedan od simbola zemlje, negdje u devetnaestoj minuti dnevnika.
I to je otprilike sve što treba znati o realnosti zemlje i o njenim propuštenim šansama. Na stranu sad što je Fred Matić iz svega što je radio nakon što je postao poznat široj javnosti, pa preuzeo ulogu ministra i kasnije opozicijskog zastupnika te europarlamentarca pokazao da je riječ o čovjeku koji je imao iskrenu želju da mijenja stvari i pristupa svim ljudima jednako, posebno onima marginaliziranima. Što bi naravno bilo i više nego dovoljno da iza njega i njegovog javnog angažmana ostane prostor kojeg neće biti lako popuniti.
No, to da je Hrvatska imala šansu da kroz autentičnog i iskrenog čovjeka koji je prošao u Vukovaru i nakon Vukovara sve ono oko čega je mitološki konstituirana današnja Hrvatska, pokaže da je u stanju isplivati iz ratnih trauma i narativa u neki drugačiji svijet i da je upravo u tom Vukovaru moguće graditi neku novu zajedničku budućnost Hrvata i Srba, da bi to nasiljem odbacila, tako što je takvog čovjeka, zajedno s njegovim prvim suradnikom, Bojanom Glavaševićem, sinom još jednog od simbola otpora u Vukovaru, euforično ispratila iz ministarstva branitelja, govori sve o pravom karakteru onoga u čemu živimo.
Javno djelovanje Freda Matića možda je najbolje sažela Vesna Teršelič u osobnom oproštaju od njega, u ime Documente, što vrijedi citirati na ovom mjestu, jer je sve navedeno i razlog zbog kojeg se njegov politički put odvio na kraju u porazu: „Kad si odabrao politiku bio si među rijetkim glasovima koji su se zalagali za prava svih civilnih žrtava. Kao savjetnik predsjednika Ive Josipovića za branitelje i od 2011. kao ministar branitelja, koristio si sve prilike za dijalog o povjerenju. Više si nam puta govorio na okupljanjima za ustanovljenje regionalne komisije – REKOM. Nije ti bilo teško putovati u zemlju gdje si doživio torturu, kako bi skupa razvijali planove za izgradnju mira. Vjerovao si u transparentnost i omogućio objavu registra branitelja. Na žalost bio je dostupan javnosti samo u vrijeme tvog mandata. Kad si bio ministar posljednji je puta objavljena Knjiga osoba nestalih na području RH. Od tvog se odlaska, postupno smanjivao broj dostupnih informacija još raspoloživ na stranici ministarstva. Prvo su izbrisali registar a onda druge važne informacije. Bez tebe ne bi bilo Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu. Prvi si saslušao zahtjeve preživjelih i pretočio ih u konkretnu podršku. No kad si nakon izglasavanja u Hrvatskom saboru želio predložiti i zakon o pravima civilnih žrtava, zaustavili su te postavljanjem šatora i prosvjedima ispred ministarstva. Kad si 2019. izabran u Europski parlament, uhvatio si se pripreme Izvješća o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravu žena. Prije tri godine ’tvoja’ je rezolucija ženama dala sredstvo za borbu na putu prema pravu na izbor i dostupnoj kontracepciji. U Europskom si parlamentu bio najsnažniji glas za afirmaciju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena.“
Drugim riječima, Fred Matić je bio netko tko je na kraju želio postići ono što se deklarativno tvrdi čitavo vrijeme, a što nikome ni do danas ne pada na pamet, a to je tretirati sve nestale i poginule ljude, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, kao nestale građane Hrvatske. I na toj točci je doživio prijetnje, pobunu, plinske boce na cesti, optužbe da je nacionalni izdajnik i sve ono što već ide uz to. A iz te ulične kontrarevolucije je došao i poraz SDP-a i povratak HDZ-a na vlast, koji je od tada na vlasti.
Malo je ljudi koji su bili ili jesu spremni ostaviti vlastite traume za sobom, a još je manje onih koji su upravo iskustvo traume pokušali iskoristiti da zacijele ljude i društvo. Fred Matić je pokušao, napravio je epohalne korake u tom smjeru. I na kraju zbog nasilnika nije uspio. Međutim, svemu tome unatoč, niti je nakon toga odustao, niti emitirao ogorčenost u javnom prostoru.
Zbog svega toga će valjda jednom, nekad, društvo u Hrvatskoj većinski osvijestiti kakvu je šansu imalo s njim i pokušati slijediti njegov primjer.