U ekskluzivnom razgovoru za Tacno.net, Dragan Markovina prvi put progovara o temama koje je do sada izbjegavao. Otkriva najintimnije detalje o sebi, otvoreno govori o predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva Hrvoju Zovki, osvrće se na Miljenka Jergovića i Borisa Dežulovića te iznosi stavove koji neće naići na odobravanje ni u Beogradu, ni u Zagrebu, ni u Sarajevu, a ni u Splitu i Mostaru.
Val crnila koji se upravo događa, nije uzrokovan ovim dvama Thompsonovim koncertima, nego je posljedica višegodišnjeg povlačenja pred nasilnicima i dopuštanja da njihova totalitarna i ekstremistička mjerila određuju što je poželjno, a što nije poželjno u javnom prostoru. Sve to, mimo Ustava, zakona i ideje slobodnog i demokratskog društva te uz otvorenu asistenciju vladajućih i oportunističko povlačenje opozicije.
Centar za kritičko mišljenje poziva sve zainteresirane na promociju knjige Dragana Markovine pod nazivom "Žena hrabrost". Promocija će se održati u ponedjeljak, 26. maja sa početkom u 19.00 sati u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu.
U djelovanju aktualne Vlade hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, a to isto vrijedi i za sve njegove dosadašnje Vlade i promjene u kabinetima, nakon kojih je ministrica kulture, Nina Obuljen Koržinek skoro pa jedina ostala u kontinuitetu ministrica, postoji jedno pravilo.
Nekad je, i to sve češće, hrvatska stvarnost toliko zabavna da je u njenoj analizi najbolje zanemariti alate historiografije, sociologije ili politologije, a pomoć tražiti od psihologije. Jer da je bilo tko drugi, osim HDZ-a, oblijepio čitav Zagreb jumbo plakatima s jugoslavenskom zastavom, uparenom sa zastavom duginih boja, ishod bi neupitno bio sljedeći: Sami plakati bili bi masovno vandalizirani, naručitelji bi momentalno bili pozvani u policiju na obavijesni razgovor zbog sumnji u rušenje ustavnog poretka, dok bi na HRT-u, isto kao na svim televizijama s nacionalnom koncesijom, ponajprije na Novoj TV, koja u Hrvatskoj ne funkcionira ništa manje na nacionalnim pozicijama od javne radio-televizije bile organizirane debatne emisije u kojima bi netko tko bi eventualno branio poziciju onih koji su plakate postavili, predstavljao klaunovsko opozicijsko mišljenje. Točno onako kako je to bilo u debatnim emisijama na temu Thompsona i njegovog rekordnog koncerta posljednjih dana.
Sad kad su se stvari malo razbistrile, odnosno kad je prošlo već dovoljno dana u kojima smo vidjeli prve poteze koje je Milorad Dodik povukao, ali također i najbitnije reakcije na njih, postalo je izgledno kako Milorad Dodik neće uspjeti u svom planu secesije i proizvodnje kaosa u Bosni i Hercegovini.
Trčeći prolazim kraj Tivolija i razmišljam o kultnom albumu Zorana Predina i Arsena Dedića, Svjedoci priče, na kojem im se na odjavnoj pjesmi „Domovina“ pridružio i Bora Đorđević, a koji je snimljen upravo u Tivoliju, u proljeće 1989. Taman na vrijeme da odjavi jednu zemlju i jedno doba.
Klub ljudi čiji obraz ne možeš kupiti, čije uspomene ne možeš izbrisati. Ljudi kojima ne možeš lagati. Velež Mostar, klub raje, ljubavi, ponosa i prkosa. Klub svih nas.
Iznenadna smrt Freda Matića, čovjeka koji je bio jedan od heroja obrane Vukovara i zatočenik logora u Srbiji, koji je potom obnovio ljubav i ušao brak sa svojom studentskom ljubavi, Srpkinjom iz Vukovara, koji je kasnije napravio sve da ostane čovjek i koji je na koncu od strane nacionalističkih desničara tretiran kao izdajnik pred čijim su ministarstvom branitelja mjesecima kampirali s idejom da dignu revoluciju, zatekla je pristojniji dio javnosti u Hrvatskoj.
Jer, ako izuzmemo nekadašnjeg nogometaša Lazija, Paola di Canija, koji je bio i na terenu neskriveni simpatizer fašizma, praksa iskazivanja ekstremnih političkih stavova od strane samih aktera na travnjaku od početka je bila eksces svugdje, osim na našim prostorima.
Film Nebojše Slijepčevića, posebno nakon nagrade u Cannesu, postaje stoga divna diverzija u ovdašnjim politikama sjećanja i podsjeća na to da umjetnost može puno, posebno kad se radi iz bazičnog ljudskog uvjerenja.
Klub ljudi čiji obraz ne možeš kupiti, čije uspomene ne možeš izbrisati. Ljudi kojima ne možeš lagati. Velež Mostar, klub raje, ljubavi, ponosa i prkosa.
Klub svih nas.
