foto: Gracija
Sarajevo je u klimatskom pogledu sve izraženije pod uticajem temperaturnih ekstrema. Ljeti je ponekad vrelo kao Mostar, a u februaru zna biti hladno kao Moskva. Međutim, ostajemo bez adekvatnog poredbenog objekta kad treba opisati zagađenje. Šta i kako da kažemo? Sarajevo je krajem novembra, u decembru i januaru zagađeno kao…?
Kao, na primjer – Sarajevo, jedan od najzagađenijih gradova svijeta?
I stvarno, kako je grad došao u ovu situaciju?
Glavni razlog je – politika. Tj. nezainteresirani političari i niškorisne stranke. Najavljivani kao velike nade lokalne strukture, bivši premijeri Edin Forto i Elmedin Konaković praktično su samo protrčali kroz kanton i njegove institucije, ne ostavljajući vidljivijeg traga. Od trkača niko nema koristi, osim njih samih, jer trče isključivo sopstvene trke. Svaka gradska sredina treba kultivirane i posvećene lidere, kakav je recimo iskusni Zoran Janković, čovjek koji je preporodio Ljubljanu. Na gradu se peku pravi političari, to je idealna sredina da politika pokaže šta zna i može. Sarajevsko zagađenje već tri decenije niko nije ni dotakao, uglavnom se povede nekakva nemušta priča sredinom novembra, kada počnu zagađenja, da bi pred kraj januara zgasnula sve do sljedeće jeseni.
Rizikujući da nas Nihad Uk jednom demantira i prijatno iznenadi, jer nije korektno nikoga unaprijed otpisati, s tugom valja konstatirati da Sarajevo nema političkog kapaciteta čak ni da se upusti u borbu protiv zagađenja, a kamoli da ga se kutariše.
Bolja polovina Bosne i Hercegovine
Sarajevski novinar Mirza Čubro propituje hvalisavu i ničim utemeljenu tvrdnju da je Republika Srpska bolji i uspješniji dio BiH. Naravno, tvrdnja je propagandna floskula, a ne činjenično utvrđen stav, jer stanje na terenu govori nešto drugo, porazno po vlast, ali – nažalost – i po sve siromašnije stanovništvo RS-a:
“Milorad Dodik, predsjednik bh.entiteta RS, tvrdi da je taj entitet ekonomski stabilan i jak te da će, kako je prije nekoliko dana izjavio, prije bankrotirati Njemačka nego ova administrativna jedinica u BiH. Par dana poslije ove izjave desio se tzv. Crni petak. Podaci entitetskih poreskih uprava pokazali su da je promet tog dana zabilježen preko fiskalnih kasa u entitetu F BiH iznosio oko 364 miliona KM, dok je istog dana u entitetu čiju izvršnu vlast predvodi Dodik promet iznosio oko 27 miliona KM. Dakle, građani F BiH tog su dana potrošili 13 puta više novca od njihovih komšija u RS. Obzirom da Dodik i ostali entitetski dužnosnici tvrde da je prosječna plata u tom dijelu BiH veća nego u F BiH, jedino što se može zaključiti jeste da građane entiteta RS nije uhvatila euforija trošenja na tzv. Crni petak.”
Upropaštavanje Neretve
Uz malo pretjerivanja mogli bismo reći da više računa o Neretvi vodi britanski Guardian nego većina ovdašnjih medija. O vlastima da i ne pričamo, oni su na čelu kolone čiji je cilj upropastiti rijeku, zauvijek uništiti njen tok i pripadajuću mu floru i faunu.
Evo na šta sredinom novembra podsjećaju novinari Guardiana, a Klix prenosi:
– Neretva je jedna od najbogatijih bioraznolikih rijeka na kontinentu, služi kao pojilo za medvjede, vukove, risove i druge rijetke vrste, ali više od 50 planiranih brana moglo bi sve upropastiti.
– Ako se dozvoli gradnja, upozoravaju naučnici, brane prijete da unište vodeni put, njegove stanovnike i širi ekosistem.
– Radikalno se mijenja hidromorfologija plovnog puta, zamjenjujući turbulentne riječne dijelove stajaćim vodnim tijelima. Fragmentacija rijeke sprečava migraciju riba i dramatično reducira kretanje sedimenta vitalnog za mrijest ribe.
– Pritoka Ljuta je mrijestilište pastrmke Salmo obtusirostris, ugrožene vrste ribe. Ekolozi je opisuju kao “sveti gral” Neretve koja je jedno od njegovih posljednjih uporišta. Postoji samo nekoliko balkanskih rijeka u kojima možete pronaći ovu endemsku vrstu.
– Nekoliko kilometara uzvodno od pritoke Ljute nalazi se gradilište Ulog, gdje će biti hidroelektrana od 35 megavata, s branom visokom 53 metra. Pristupni putevi prolaze kroz planine, a dolina ispod je već ogoljena, kako bi se napravio prostor za rezervoar.
Bitka za Nerertvu u bitnoj mjeri je izgubljena. Investitori i političari jači su od javnosti, čiji glas ni mediji ne ističu u mjeri koja bi omogućila efikasnu i ravnopravnu borbu. Možda svjedočimo posljednim danima jedne prekrasne rijeke.
