Foto: picture alliance / empics | Andrew Milligan
U Aziji se povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću posmatra opuštenije nego u Evropi. Saveznici i protivnici nemaju iluzija o tome šta na njih nailazi: Nepredvidivi predsjednik koji na velikim linijama svoje politike ponovo počinje tamo gdje je 2020. stao. Sa zabrinutošću se zato razmatra novo razbuktavanje trgovinskih ratova koje bi negativno djelovalo na vlastite razvojne šanse. Za razliku od žarišta sukoba u Europi i na Bliskom istoku, za koje predsjedništvo America First prijeti da će biti vrlo razorno, azijski akteri se nadaju prije na nastavak status quo – moguće čak na jedan ili drugi pragmatičan dil.
Sa kineskog aspekta skoro da nema razlike u tome ko ulazi u Bijelu kuću. Peking je naglašeno opušteno reagovao na ishod izbora. Jer i u Kini je poznato da u Vašingtonu postoji međupartijsko jedinstvo da se hegemonijski konflikt sa Kinom dalje vodi – jer vrući rat nije moguće dobiti i zato ga treba spriječiti. Tako kao što je Bidenova administracija dalje vodila i zaoštrila politiku Kine svoga prethodnika, iako sa vidljivim nastojanjem za pragmatičnom razmjenom i otvorenim kanalima komunikacije, mogao bi Trump nastaviti konfrontaciju sa velikim rivalom.
Sa kineskog aspekta skoro da nema razlike u tome ko ulazi u Bijelu kuću
Međutim postoji neslaganje oko toga kako ovaj sukob treba da se vodi. To zavisi od toga koja škola razmišljanja će davati ton u drugoj Trumpovoj vladi. Primacists okupljeni oko nekadašnjeg zamjenika nacionalnog savjetnika za bezbjednost, Matthewa Pottingera, žele osigurati globalnu dominaciju SAD time što će u natjecanju sa Kinom, kao svojevremeno sa Sovjetskim savezom, ići na pobjedu. Priorisierer oko nominovanog potpredsjednika J.D. Vancea radije se žele povući iz Evrope i Srednjeg istoka da bi mogli američke resurse sasvim koncentrisati na Kinu. Trumpov vlastiti instinkt je više jednog izolacioniste koji se u cjelini želi vratiti na Forever Wars i obaveze hegemona – u svakom slučaju spreman je svim sredstvima provesti američke interese. Sa pogledom na sukob sa Kinom ukazuju nominovanja – Marco Rubio kao nominovani ministar vanjskih poslova, Pete Hegseth kao ministar odbrane i Mike Waltz kao nacionalni savjetnik za bezbjednost.
Nakon prošlogodišnjeg opreznog popuštanja napetosti, Peking se priprema za još jednu disruptivnu fazu u kojoj bi tinjajući trgovinski sukob mogao ponovno buknuti u trgovinski rat. Na drugoj strani Trump, poznat kao Dealmaker-in-Chief, signalizira ponovo svoju spremnost na kompromise ukoliko to služi interesima SAD. Godine 2020. zaključeni Phase-One-Deal za rješavanje trgovinskih sporova sa Kinom pokazuje da njegovim riječima slijede i djela. I strategijski Peking vidi šanse u administraciji Trumpa: Ukoliko se SAD kako se očekuje ponovo povuče iz multilateralnih foruma i odustane od svoje odgovornosti kod globalnih izazova, kao što je borba protiv klimatskih promjena, Kina je spremna da ispuni ovaj vakuum na svjetskoj pozornici i iza sebe još jače sakupi Globalni jug. Ofanziva šarma Kine prema Evropi – za Peking odlučujuće swing state međunarodne politike – bi se odgovarajuće pojačala.
Naredne četiri godine za Indiju će biti odlučujuće da dalje gradi strateški važne odnose sa Vašingtonom
Nasuprot Kini – kao i mnogim drugim saveznicima SAD – Indija je jako profitirala od pozitivnih odnosa sa obje posljednje vlade SAD-a. Ipak će ponovni izbor Donalda Trumpa imati uticaj na indijsko–američke odnose i prisiliti Nju Delhi da ponovo preispita svoje prioritete u bilateralnim odnosima. Značaj ovih odnosa se u posljednjih deset godina znatno povećao, nošen sve većom suglasnošću u geopolitičkim ciljevima, važnim gospodarskim i trgovinskopolitičkim interesima, velikoj indijskoj dijaspori, postojećim povjerenjem kao i aktivnom suradnjom u međunarodnim institucijama. Pozicioniranje Indije počiva na pragmatizmu, spremnosti na transakcije i povoljnim preduslovima – možda pojačano i osobnom bliskošću između premijera Modija i predsjednika Trumpa. Naredne četiri godine za Indiju će biti odlučujuće da ponovo uspostavi strateški važne odnose sa Vašingtonom, da pridobije sljedeću vladu SAD-a za indijske interese u svim relevantnim političkim poljima da se se ne iznenadi od očekivanog protekcionizma Trumpove administracije. Ovo posljednje predstavlja pravu prijetnju indijskom modelu rasta i time temeljnim interesima zemlje.
Da bi se potencijal bilateralnih odnosa efektivno i strategijski iskoristio, nude se posebna područja tehnološke, trgovinske i gospodarske politike kao i strategijska okrenutost na Indopacifik i uloga Kine kao glavnog zajedničkog geopolitičkog suparnika. Ostaje da se sačeka kako će se odvijati najnovije kinesko – indijsko približavanje na samitu BRICS-a u ruskom Kazanu. Nju Delhi može najuspješnije integrirati Vašington ako se indijski transakcijski pristup reflektira pragmatizmom i politikom interesa – karakteristikama po kojima je Dealmaker Donald Trump poznat. Indijsko strateško usmjerenje i dalje zahtijeva diplomatske vještine i dubinsku analizu strateških razloga i interesa SAD-a. Oni bi se mogli manje promijeniti nego se u Evropi pretpostavlja, iako bi ton i način provođenja mogli varirati. Ipak izgleda da je Indija dobro pripremljena na „Trump II“.
Trumpova poruka za azijske saveznike je ista kao i za Evropljane: Samo ko plati biće zaštićen
Međutim, za američke saveznike (Japan, Južnu Koreju i Filipine) Trumpova administracija predstavlja sigurnosni rizik sličan onom za Europljane. Da bi se suprotstavili kineskim provokacijama u Istočnom i Južnom kineskom moru susjedne zemlje su upućene na zaštitu SAD-a i uložili su velike napore da bi produbili svoje bilateralne saveze sa SAD-om. Međutim, Trumpova poruka za azijske saveznike je ista kao i za Evropljane: Samo ko plati biće zaštićen. Kako bi se prevladala ova nesigurnost konzervativni korejanski predsjednik Yoon Suk Yeol, novoizabrani japanski premijer Shigeru Ishiba i filipinski predsjednik Ferdinand Marcos pokušavaju da se pozicioniraju kao „Trumpovi šaptači“ i laskaju mu pohvalama. Posebno u Seulu je velika zabrinutost oko izdržljivosti američkog zaštitnog kišobrana gledajući na sve jače provokacije Sjeverne Koreje.
Situacija će vjerojatno biti posebno teška za tajvanskog predsjednika, budući da je uvijek težio dugoročnom cilju neovisnosti od Kine. U stilu reketara Trump je tokom predizborne kampanje od Tajpeha tražio da plati za svoju odbranu jer američka polisa osiguranja nije besplatna. Na drugu stranu, nominovani potpredsjednik Vance želi podršku SAD-a Ukrajini preusmjeriti na Tajvan. U napetoj situaciji oko Tajvana, takav nestalan kurs predstavlja veliku opasnost jer može dovesti do strateških pogrešnih procjena na svim stranama. Trumpove pristalice uzvratile bi da bi upravo ta nepredvidivost mogla vratiti stratešku dvosmislenost – od kojeg trenutka i u kojem bi obliku supersila pomogla ostrvskoj državi. To bi, tvrde oni, moglo ojačati američku sposobnost odvraćanja, koja je nedavno bila jako umanjena.
Većina država jugoistočne Azije želi bezuslovno izbjeći da biraju jednu stranu
A jugoistočna Azija? Kao već u njegovom prvom mandatu mogao bi region stajati sasvim nisko na Trumpovoj agendi. Republikancu se i dalje uzima za zlo što je na tri uzastopna samita ASEAN slao zastupnike. Pritom se među poluautoritarnim vladarima regiona mogao osjećati apsolutno u svome elementu. Sa napetošću se posmatra vanjskopolitičko opredijeljenje novog indonezijskog predsjednika Prabowo Subianta koji je otvoreno pokazao svoje nezadovoljstvo sa američkom politikom u Gazi i u svome prvom putovanju u inostranstvo tražio blizinu kineskog šefa države Xi Jinpinga. Slične poglede dijeli malezijski premijer Anwar Ibrahim. Mimo takvih signala upućenih domaćoj publici većina država jugoistočne Azije žele bezuslovno izbjeći da se moraju odlučiti za jednu stranu, a i dalje će sigurnosno politički surađivati sa SAD-om. U mnogim glavnim gradovima nadaju se da će moći profitirati od zapadnjačke strategije diverzifikacije. Ukoliko Trump započne novi trgovinski rat mogla bi, kao i prošli put, mnoga roba naći put do SAD preko jugoistočne Azije.
U Asiji se širi vic da na poredak baziran na pravilima slijedi poredak baziran na dilovima. Pragmatični realisti u regiji to prihvaćaju pozitivno. Posebno se pozdravlja mogućnost smanjenja retorike o demokratiji i ljudskim pravima, koja se doživljava kao arogantna i koja se miješa u tuđe stvari. Ne slučajno baziraju se osnovne vrijednosti „vestfalskog regiona“ Azije, kako su utvrđeni u ASEAN karti, na suverenitetu, teritorijalnom integritetu, nemiješanju i civilizovanom rješavanju konflikata. Istovremeno manje i srednje sile imaju jak interes na stalnom postojanju pravila međunarodnog prava da bi se suprotstavile kineskom ekspanzionom nastojanju, naprimjer u Južnokineskom moru.
Najveći rizik Trumpovog predsjedničkog mandata vjerojatno leži u njegovom nepredvidivom ponašanju,što potkopava vjerodostojnost SAD-a kao pouzdanog sigurnosnog partnera. Ukoliko se američki saveznici odluče za Hedging strategiju – dakle da idu na dva kolosjeka, pri čemu smanjuju ovisnost od SAD-a i drže otvorenim alternative – moglo bi to ohrabriti Kinu da proširi svoju sferu uticaja. Da li će se Peking pritom odlučiti za agresivan nastup ili ofanzivu šarma je otvoreno.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
