Nakon što je prof.dr. Zilka Spahić-Šiljak objavila tekst na portalu Tačno.net u kojem je navela citate hafiza Senaida Zajimovića sa portala N-UM reakciju nam je poslao hafiz Senaid Zaimović koju smo objavili.
Profesorica Zilka Spahić Šiljak objavila je danas novi tekst u kojem je pohvalila promjenu mišljenja hafiza Zaimovića.
Kako bi čitaocima pružili priliku da vide cjelokupni odgovor hafiza Zaimovića na koje se u prvom tekstu referila profesorica Šiljak-Spahić objavljujemo pitanje i odgovor u cijelosti.
Pitanje:
Imala sam dugo prijateljicu, koja je imala vjeru katoličku, jedan dan mi je rekla da je učila u vjeronauki da se u Islamu smije tući žena, ako ne ispuni dužnost prema čovjeku? Ako ga ne sluša? Ne radi ono što on kaže i želi … Kao da nema nikakvog prava? Dugo tražim odg. Ako je moguće da mi odgovorite?
Hvala unaprijed!
Odgovor:
Ovo je jedno od najosjetljivijih pitanja u islamu. Islam je vjera po mjeri čovjeka. Svi njegovi propisi i zakoni su u korist i za dobro čovjeka. On jednako poštuje i muškarca i ženu. Jednakost spolova je u potpunosti zastupljena.
Vaša prijateljica je najvjerovatnije mislila na kur’anski ajet u kome Allah kaže: „A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite!…“ (En-Nisa, 34) Međutim ovaj ajet se tumači na slijedeći način:
Pojam “nušuz” spomenut u ajetu u prijevodu kao neposlušnost, doslovno “protivljenje”, obuhvaća zlonamjerno ponašanje žene prema svome mužu ili muža prema svojoj ženi, uključujući i ono što danas obilježavamo s “duševnom okrutnošću”; u odnosu na muškarca znači i “zlostavljanje” – u tjelesnom smislu – žene.
Radi se o specifičnoj vrsti neposlušnosti gdje supruga namjerno i bez razloga provocira, izaziva i otkazuje poslušnost mužu u stvarima u kojima je dužna zbog funkcionalnosti braka biti poslušna. Tada je mužu prema ajetu dozvoljeno da postupi prema sljedećem redoslijedu: 1) opominjanje, 2) seksualna suzdržljivost (dakle, u pravilu najmanje jednu noć) a potom tek 3) kazna. Udaranje u afektu je u svakom slučaju zabranjeno.
Muž je glava i gospodar kuće i porodice – zbog svoje prirodne sposobnosti i odgovornosti za opskrbu porodice. On ima pravo da od svoje supruge traži poslušnost i saradnju, pa, prema tome, njoj nije dozvoljeno da se pobuni protiv njegova autoriteta, čime prouzrokuje razdor. Bez kormilara, lađa domaćinstva će posrtati i potonuti.
Ako muž primijeti da njegova supruga sve više pokazuje znakove neposlušnosti i pobune protiv njega, on treba da je na jabolji način popravi lijepim riječima, ljubaznim savjetovanjem i mudrim upućivanjem. Ako ovakav način ne pomogne, on treba da spava odvojeno od nje nastojeći da probudi njezin ženski nagon – kako bi mogla biti povraćena vedrina i mir i ona mu uzvratila na harmoničan način.
Ako, pak, ni na ovaj način ne bi uspio, njemu je dozvoljeno (ali ne i naređeno) da je blago udari rukom izbjegavajući njezino lice i druge osjetljive dijelove i to je lijek za neke žene u nekim situacijama i u nekoj mjeri. Udariti ženu u lice je zabranjeno zato što je to uvreda za njen ljudski dignitet, a osim toga, to je opasno po najljepši dio njezina tijela. Ali ni u kom slučaju on ne smije pribjeći šibi ili nekom drugom sredstvu koje bi prouzrokovalo bol ili ranjavanje.
Kao što je vidljivo iz autentičnih predaja, sam je Poslanik odlučno prezirao pomisao da se udara žena i više nego jednom je rekao: “Zar je nekom od vas zaista moguće udarati ženu kao da je robinja, a navečer ići k njoj?” (El-Buhari i Muslim) Slijedom jedne druge predaje zabranio je uopće tući žene: “Nikad ne udarajte sluškinje (robinje) Božije!” (Ebu Davud, En-Nesai, Ahmed ibn Hanbel)
Uvijek je bolje upozoriti, ili učiniti nešto slično upozorenju: i dokle god je moguće postići cilj upozoravanjem, nikakva upotreba sile nije dozvoljena zato što sila proizvodi mržnju, i mržnja šteti skladnom životu koji se traži u braku. Sila se primjenjuje samo kada se boji grijeha prema Allahu.
Hfz. mr. Senaid Zajimovic
