Sustavno uništavanje kulture i njena permanentna razdioba znači trijumf primitivizma i konačan slom države BiH
Piše: Gradimir Gojer
Prolazeći pored izloga već sad „navučenih“ slojevima prašine (a sezona teatarska, tek je završila!!!?) sarajevskih kazališnih kuća može se vidjeti bezperspektivnost teatarske umjetnosti u Kantonu Sarajevo.
Tek ovlašni pogled na stanje objekata izlagačke djelatnosti, u istom kantonu, pokazuje tiho umiranje institucija koje bi trebale isijavati likovnu violenciju.
Nisam zapazio da naše filmske kuće niti snimaju, niti za budućnost pripremaju neki ozbiljniji projekat…
Karikituralno je ali i tragično bilo pogledati ma koju od umjetničkih svjetkovina (???) unutar programa obilježavanja stotinu godina od početka Prvog svjetskog rata…nevjerojatnije je da u tim programima skoro, pa da, i nije bilo sarajevskih kulturnih djelatnika???
Kompletna biblioteška djelatnost tavori, a nakladničke kuće, čak i kada se radi o privatnima, svakodnevno se gase…
Općina Stari Grad koja je imala jednu jedinu kulturnu identifikacijsku karticu-reprezentativnu knjižaru, internacionalnog karaktora TKD „Šahinpašić“ ugasila je svoja svjetla i simbolički i bukvalno, a sad taj prostor zjapi prazan, na sramotu Općine Stari Grad…
Trakavica zvana Muzej suvremene umjetnosti, sa nukleusom u projektu Ars-Aevi ne miče sa početnih planova, makar što ih je načinio i darovao Sarajevu veliki svjetski arhitekt Renzo Piano?!
Neveseloj slici tihog odumiranja sarajevske kulture pridružuju se katastrofično bijedni materijalni iznosti koje primaju članovi Olimpa bosnskohercegovačke pameti „Akademije nauke i umjetnosti BiH“.
Država, već odavno, javno se sramoteći pred cjelim civiliziranim svijetom, preko svojih stranačkih uporišta svjesno gaji i uzgaja primitivizam, kao uspješan način opstanka nacionalistički, seljačko-grmaljskih stranaka na vlasti.
Nema nikakve sumnje da koordinacija gašenja kulture na svim razinama u BiH ide od Predsjedništva BiH, preko entitetskih razina, županijskih ambijenata do općinske infrastrukture „nekulturne produkcije“.
Nedavno sam se na sjednici Gradskog vijeća Grada Sarajeva, stidio kako su pojedini gradski vijećnici komentirali europski relevantno izlaganje i pojašnjenje arhitektonske suštine revitalizacije Bijele tabije, koje je maestralno dao i obrazložio akademik Zlatko Ugnjen, to je bio vrhunac primitivizma među vijećnicima, od kojih sam u poluglasu, slušao i ovakve rečenice: šta nam ovaj priča, koga on za…bava, dokle će nas mučiti..?
Eto tako gradski vijećnici o svjetski relevantnom arhitekti i njegovom projektu rekonstrukcije Bijele tabije ???!!
„Veselje se širi na sve strane“.
Zadrigli u vlastitom blagoutrobiju dični predstavnici naroda i građana, iz dana u dan, dokidaju ostatke sarajevske i bosanskohercegovačke kulture.
Kada sam nedavno pokrenuo inicijativu da se održi tematska konferencija, o stanju kulture i umjetnosti u Gradu Sarajevo, Ministarstvo kulture i sporta je gradskim strukturama umjesto priloga diskusijama, eventualnim, na ovoj konferenciji, dostavilo upit „stražarno uhidbenog“ karaktera: tko se to zapravo usudio otvarati tu temu???!!!
Na ovaj način se javno identificira kao „državni neprijatelj broj jedan“, koji se usuđuje drznuti u „Kantonalnu svojinu“ nad institucijama kulture i umjetnosti.
Zato imam čvrste argumente: rapidan pad kvalitete u kulturnim institucijama, nekompetentno i nestručno vođenje istih, a što je uzrokovano iznimno lošom kadrovskom politikom, kadrovskih štabova SDP i SDA.
Dok je tijekom agresije na BiH, SDA bila graditelj kulturnog života u Državi BiH, posebice u Federaciji, dotle njeni kadrovi, danas, „upregnuti“ u kadrovske kočije evidentnog „državnog udara“ u kulturi, koju sprovodi akulturni SDP, uništava tragove negdanje, pa mogao bih kazati jedine komparative prednosti, u europskim razmjerama Države BiH, upravo u oblastima, kulture i umjetnosti ?!?!
Ovo se radi iznimno svjesno jer neprosvjećen i neobrazovan puk i dalje će glasovati za one za koje je glasovao i do sada…
Erozija kulture u Kantonu Sarajevo, kao stožernom kantonu ovo Države ne može se pravdati nedostatkom materijalnih sredstava.
Kao direktor i umjetnički rukovodilac Kamernog teatra 55 s ponosom sam potpisivao čak 12 premijera godišnje, koje jesu rađene „štapom i kanapom“ al od kojih mnoge bi i danas po najstrožoj teatarskoj kritici izdržale rigorozu ocjene.
Ali tada se radilo s elanom, tada se radilo stručno, tada se radilo umjetnički zanosno.
Bojim se da činovnički odnos prema poslu u temeljnim institucijama kulture počinje korenspondirati sa namjerama vršitelja „državnog udara“ na kulturu, čije podrijeklo ide od stranaka na vlasti.
Tako udružen nerad, nekompetencija i ponad svega politička kalkulacija u korist neprosvjećenog naroda, otvaraju širom vrata trijumfu, šunda i kiča!
Ovakvim načinom rada očekujem da vrlo brzo kazališne institucije u Kantonu Sarajevo dožive sudbinu najveće bruke u Europi „katančenja vrata“ na vrelu bosanskohercegovačih tapija na državnost-Zemaljskom muzeju BiH!
Svemu ovom treba pridodati namjero urušavanje institucija kulture i umjetnosti od strane Ministarstva za civilne poslove BiH, kojim „ažurno“ rukovodi Dodikov policajac Sredoje Nović.
A „veselje se širi na sve strane“.
