foto: Aluminij
U julu 2019. godine Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne prekinula je isporuku električne energije Aluminijskom kombinatu Mostar čime je proizvodnja u ovom preduzeću u većinskom vlasništvu Federacije BIH ugašena.
Nemogućnost nastavka proizvodnje rezultirala je masovnim protestima radnika Aluminija ispred centrale HDZ-a BIH čime je predsjednik ove stranke Dragan Čović direktno targetiran kao najodgovorniji za propast ovog industrijskog giganta Hercegovine.
Uporedo s protestima, nekadašnji koalicioni partneri HDZ-a pregovarali su sa zainteresovanim stranama za preuzimanje Aluminija d.d. Mostar.
Tako će tadašnja federalna vlada predvođena Fadilom Novalićem iz SDA stranke te resornim ministrom Nerminom Džindićem nakon pregovora sa švicarskim Glencorom te kompanijom WAQT Trade sa sjedištem u Dubaiju, u konačnici prihvatiti ponudu izraelske grupacije M.T. Abraham i kineskih strateških partnera za preuzimanje aluminijske industrije u ovom bh. entitetu.
Za simboličnih 30 hiljada KM mjesečnog najma, kompanija M.T. Abraham dobiti će kompletnu energetsku, tehničku i tehnološku infrastrukturu Aluminij d.d. Mostar ali i pravo korištenja brenda kompanije, koja je već decenijama visoko pozicionirana u ovoj industriji.
Dodatno, ugovorom je omogućeno i upisivanje založnog prava na imovinu, uvođenje partnera, mogućnost otkupa dijela fabrike ili kompletne fabrike uz ekskluzivno pravo preče kupovine kao i izgradnje energetskih objekata.
Ovakav ugovor rezultat je niza sastanaka na kojima se, prema informacijama iz Federalnog ministarstva energije i rudarstva, ne zna ko je prisustvovao.
Danas, skoro četiri godine nakon gašenja pogona u Aluminij d.d., izraelski biznismen Amir Gross Kabiri zaštitno lice kompanije Aluminij Industries d.o.o. Mostar pozicioniran je kao ključni generator političkog, ekonomskog i kulturnog „života“ u kojem HDZ BIH participira u punom kapacitetu.
Amir Kabiri u društvu Edite Đapo, Jelke Miličević, Fadila Novalića i Nermina Džindića/foto: Vlada FBIH
Bez relevantnog iskustva u ovoj branši, međutim sa snažnim konekcijama kroz poslove sa nekretninama ali i djelovanjem u kontekstu kulturne diplomatije u Kini i Rusiji, Amir Kabiri nalazi se na čelu kompanije koja prema dostupnim podacima akumulira preko milijardu KM prihoda od čega nešto više od 55 miliona KM dobiti za 2022. godinu.
Razloge za ove brojke treba tražiti u poslovnim odnosima sa švicarskim konglomeratom Glencore-om te podatku da je ova kompanija u ovom periodu potpisala ugovor sa najvećim ruskim i drugim svjetskim proizvođačem aluminijuma RUSAL-om o isporuci 6.9 miliona tona aluminija u periodu do 2024. godine.
Pored Glencore-a čije poslovanje sa kompanijom Aluminij Industries predstavlja kontinuitet još od ugovora sa Aluminij d.d. Mostar, strateški partneri MT Abraham Group, kineske državne kompanije China Machinery Enegineering Corporation (CMEC) te China Non-Ferrous Metal Industrys Foreign Engineering & Construstion (NFC) imaju bogato iskustvo u aluminijskoj i energetskoj industriji.
U carstvu svile i kadife
Prema pisanju Reutersa kineska kompanija „NFC“, blisko je surađivala sa Iranskim raketnim programom na procesima stvaranja aluminijskog praha ključnog sastojka pogonskog goriva za lansiranje projektila. Predstavnici NFC-a u izjavi za Reuters naglasili su da je poslovanje ove kompanije u Iranu vezano isključivo za područje civilne upotrebe. NFC je od 2005. godine prisutan u Iranu gdje su učestvovali u projektu tehničke modifikacije fabrike glinice u gradu Jajarmu.
Drugi strateški partner M.T. Abraham Groupe, CMEC odavno je prisutan na području Srbije i Bosne i Hercegovine kroz projekte izgradnje i sanacije energetskih objekata.
Podsjećamo, portal Tačno.net prošle godine je analizirao suradnju kineskih kompanija i M.T. Abraham Group u Bosni i Hercegovini u kontekstu decenijskih političkih sukoba i tenzija u odnosima Izraela i Islamske Republike Irana.
Tadašnji ambasador Izraela Noah Gal Gendler u izjavi za Tačno.net negirao je postojanje ugovora između M.T. Abraham Group i NFC istakavši „da se radi o istorijskoj informaciji koja nije relevantna već neko vrijeme.“. Nedugo nakon naše komunikacije sa zvanične stranice Aluminij Industries kompanija NFC uklonjena je iz sekcije strateških partnera.
Kasniji potezi ambasadora Noel Gal Gendlera poput direktnog uplitanja u unutrašnjopolitička pitanja BIH kroz javno dostupan Memorandum u kojem se zalaže za Izbornu reformu koju zagovara HDZ BIH rezultirali su ukorom premijera i ministra vanjskih poslova Izraela, te povlačenjem sa ambasadorske pozicije.
U avgustu 2022. godine na poziciji nerezidentnog ambasadora Gendlera će zamjeniti Galit Peleg, a nekoliko mjeseci kasnije nova ambasadorica svečano će otvoriti Međunarodni sajam gospodarstva u Mostaru organizovan upravo uz partnerstvo Izraela.
Obraćanje premijera Izraela Benjamina Netanyahua na Sajmu gospodarstva u Mostaru/foto: RSE
Događaj koji je obilježio ovogodišnji sajam gospodarstva je informacija da je Aluminij Industries potpisao ugovor sa Glencore-om i Dufercom-DITH ukupne vrijednosti 250 miliona KM za izgradnju solarne elektrane snage 60 MW te fabrike recikliranog aluminijuma za potrebe automobilske industrije.
Kulminacija je to interesa kompanije Duferco International Trading Holding S.A. (DITH), za osnaživanje na polju trgovine aluminijuma u čijoj proizvodnji je korištena obnovljiva energija.
Jedna od vodećih kompanija za trgovinu čelikom „Duferco“ osnovana je 80-tih godina od strane talijanskog poduzetnika Brune Bolfoa u Švicarskoj. Sa operativnim štabom u Luganu, a finansijskom strukturom u Luksemburgu do početka 2000-tih Duferco postaje jedna od vodećih kompanija za trgovinu čelikom.
Novinar swissinfo.ch Federico Franchini koji prati poslovanje Duferca ističe da se nakon raspada SSSR-a ova kompanija pozicionirala na rusko i ukrajinsko tržište te sklopila unosne poslove sa vodećim „željeznim“ oligarsima. Međutim prema njegovim riječima poslovni interesi Brune Bolfa 2014. godine fokusiraju se na Kinu.
„Zapravo Duferco se podijelio na dva dijela. Ono što je bio DITH, odnosno trgovački dio, kupuju Kinezi, odnosno Hesteel. Drugi Duferco, aktivan u raznim oblastima od proizvodnje preko trgovine plinom te opremom ostao je u italijanskim rukama. Italijanski Duferco još uvijek ima manjinski udio u DITH-u.“
Drugi najveći svjetski proizvođač čelika kineska državna kompanija HBIS Group / Hesteel Group u čijem vlasništvu je Duferco -DITH na teritoriji Balkana prisutna je u Srbiji od 2016. godine kada za 46 miliona EUR-a kupuju željezaru u Smederevu.
Željezara u Smederevu inicijalno je prodana 2003. godine US Steel-u za 23 miliona USD i do 2012. godine izvoz iz ovog postrojenja obuhvatao je 13 posto ukupnog izvoza R. Srbije. Promjene na svjetskom tržištu čelika US Steel se povlači i željezaru prodaje Vladi Srbije za simboličnu cijenu od jednog dolara.
Za budućnost: Zeleno obuci nek’ sluti na radost
Vijeće Evropske unije u martu ove godine postiglo je dogovor o mehanizmu za uspostavu „CBAM“ taksi odnosno Mehanizma za prilagođavanje ugljika na granicama EU koji sa svojom probnom primjenom počinje od oktobra 2023. godine.
Dakle, CBAM takse su posebna tarifa EU koja će oporezovati emisije ugljen-dioksida na proizvodima iz sektora cementa, aluminijuma, đubriva, željeza i čelika te proizvodnje električne energije koji dolaze iz trećih zemalja. Cilj ove uredbe je smanjenje stakleničkih plinova ali i zaštitu EU proizvođača i ekonomije od konkurencije iz zemalja sa nižim ekološkim standardima čiji finalni proizvodi nisu obuhvaćeni „ekološkim porezima“. Na ovaj način CBAM takse najviše će pogoditi izvoz željeza, čelika i aluminijuma iz Rusije i Kine kao i izvoz iz Velike Britanije, Norveške i Turske.
Odlukom EU Komisije ostavljena je mogućnost izbjegavanja CBAM oporezivanja na način uvođenja validnog internog sistema obračuna CO2. Da bi taj obračun bio validan mora biti usklađen sa EU ETS-om odnosno sistemom Evropske unije za trgovanje emisijama. Naravno, Bosna i Hercegovina još uvijek nema uspostavljen ovaj sistem.
Energetski analitičar Almir Muhamedbegović ističe da EU Komisija još uvijek nije tačno definisala detalje implementacije CBAM taksi.
„Znači primjenom CBAM, odnosno neuspostavljanjem sopstvenog internog obračuna CO2, umjesto da ostane u zemlji, novac odlazi u EU. I naravno ovakav CBAM će porezno opteretiti izvozne proizvode iz pomenutih industrija, te će njihovu konkurentnost na EU tržištu znatno smanjiti. Na zadnjem Forumu Energetske zajednice rečeno je da Evropska Komisija tek treba definisati detalje implementacije CBAM, odnosno donijeti provedbene akte, tako da se čini da ni sama Evropska Komisija nije do kraja raščistila kako i kad primijeniti CBAM na “treće zemlje”.“
foto: M.T. Abraham
Upravo u kontekstu oporezivanja kroz sistem CBAM taksi treba posmatrati i zadnje aktivnosti kompanije Aluminij Industries Mostar sa partnerima, švicarskim Glencorom te kineskim Dufercom-DITH.
Podsjećamo, energetska infrastruktura Aluminija d.d. Mostar, nekada najvećeg potrošača električne energije u BIH, trafostanice, pristupni dalekovodi, priključak maksimalne snage 235 MW vrijednosti desetine miliona KM, prepušten je kompaniji M.T. Abraham Group kroz ugovor o najmu postrojenja Livnice.
Ovaj podatak pozicionirao je kompaniju Aluminij industries u privilegovani položaj obzirom na ograničeni kapacitet električne prenosne mreže te sve veći problem priključka investitora u domenu obnovljivih izvore energije sa kojim se susreće Elektroprenos BIH.
Izgradnjom planirane solarne elektrane od 60 MW Aluminij Industries pozicionirat će se kao proizvođač koji u svom procesu koristi obnovljivu energiju čime će biti oslobođen CBAM taksi na izvoz u EU.
Međutim postavlja se pitanje porijekla aluminijuma koji kompanija Aluminij Industries obrađuje i plasira na tržište.
foto: Reuters
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BIH u Bosnu i Hercegovinu iz Švicarske prošle godine uvezeno je aluminijuma u vrijednosti 809 miliona KM. Trend uvoza ove sirovine iz Švicarske nastavljen je i ove godine pa je samo do maja iz ove države uvezeno cca. 100 miliona KM vrijednosti aluminijuma.
Iako nema svojih sirovina Švicarska je jedan od najvećih trgovaca rudama čija berza sirovinama ostvaruje promete od jednu bilijardu USD godišnje. Iz švicarske organizacije “Public Eye” naglašavaju da je trgovina rudama nedovoljno transparentna bez jasnih zakonskih regulativa i kao takva jedan od glavnih prihoda autoritarnih režima.
Iz kompanije Glencore nisu odgovorili na upite portala Tačno.net.
Jednom davno postojao je jedan Aluminij Mostar
Danas, Aluminij d.d. Mostar postoji samo kao pravni subjekt s prihodima od naplate najamnine pogona, čime ostvaruje knjigovodstveni gubitak od cca 15 do 18 miliona KM godišnje. Obzirom na činjenicu da je Aluminij d.d. iznajmljen na vremenski period od 15+15 godina, procjene su da će ovo preduzeće akumulirati dodatnih 450 do 500 miliona KM duga.
Protesti ispred centrale HDZ-a BIH/foto: Bljesak
Kada u obzir uzmemo i zatezne kamate te sudske troškove na ukupni dug od 400 miliona KM vjerovnicima od čega 295 miliona EP HZ HB dolazimo do podatka da će Aluminij d.d. za trideset godina biti u finansijskoj dubiozi od cca jednu milijardu KM.
Iz udruženja malih dioničara DIAL ističu da najamnine koje naplaćuje Aluminij d.d. Mostar mogu pokriti tek 4 do 5 posto ukupnih troškova hladnog pogona ovog preduzeća u većinskom vlasništvu FBIH.
„Model najma imovine Aluminija d.d. Mostar bi bio uredu kao model financijske restrukture ukoliko bi kroz visinu najamnina mogao pokriti troškove amortizacije. Međutim to je u ovom trenutku zbog visine najamnine nemoguće. Restruktura poslovanja mora ležati u činjenici da se Aluminij d.d. mora financijski konsolidirati vlastitim sredstvima koje će dovesti do pozitivnog poslovanja preko proizvodnje u ljevaonici. Upravo to je pokazao i gosp. Kabiri koji je proizvodnju pokrenuo bez kapitala.“
Danijel Bukovac sadašnji direktor Aluminij d.d. nije imao puno informacija vezano za budućnost ove kompanije. Kako naglašava gubitak od 18 miliona KM ove godine uzrokovan je amortizacijom i računovodstvenim standardima.
„Mi u ovom trenutku imamo priliv sredstava samo od najma i to se redovno uplaćuje. Konsolidacija još uvijek traje. Šta će biti poslije ja stvarno ne znam. Mislim da odgovore na pitanja o budućnosti Aluminij d.d. Mostar može ponuditi samo Vlada FBIH koja je i većinski vlasnik.“
foto: PIXSELL
Iz Vlade FBIH i resornog ministarstva do objave teksta nisu odgovorili na upite portala Tačno.net.
Po svemu sudeći za propast Aluminij d.d. strateškog preduzeća niko neće odgovarati. Ulaskom finansijske policije nakon gašenja proizvodnje u ovom preduzeću javnost je dobila potvrdu medijskih natpisa o nizu štetnih ugovora koja su rukovodstva ovog preduzeća u prošlosti potpisivali.
Međutim nalazi finansijske policije još uvijek nemaju svoj tužilački epilog. U međuvremenu istraga protiv dugogodišnjeg direktora Aluminija d.d. Mostar i istaknutog HDZ-ovog kadra Mije Brajkovića zbog zloupotrebe položaja je odlukom Tužilaštva HNK obustavljena.
Slična situacija je i sa drugim direktorom ovog preduzeća Ivom Bradvicom koji je pravomoćnom presudom Opštinskog suda u Mostaru oslobođen za malverzacije vezano za Tvornicu glinice Mostar.
Mali korak za čovječanstvo veliki za HDZ
Podrška političkog vrha HDZ BIH ambicioznim poslovnim planovima Amira Kabirija kroz najam imovine Aluminija, osnivanje Privredne komore Izraela u Mostaru, pitanju povratka imovine mostarskih Jevreja te sve snažnijem zalaganju za koncesiju nad mostarskim aerodromom reflektirala se na pružanje lobističke infrastrukture Izraelske ambasade političkim težnjama Dragana Čovića.
Dragan Čović i Amir Kabiri/foto: Hercegovina.info
Svakako eklatantan primjer koji govori u prilog ovoj tezi je i djelovanje bivšeg izraelskog ambasadora Noah Gal Gendler po pitanju prijedloga rješenja Izbornog zakona što je dovelo i snažne reakcije Jevrejske zajednice u BIH predvođene Jakobom Fincijem.
Međutim, snažan angažman Izraelske diplomatije u Bosni i Hercegovini donio je benefite u procesima deklarativnog udaljavanja HDZ-a od fašističke ideologije iz Drugog svjetskog rata.
Uklanjanje imena ulica nazvanih po ustaškim dužnosnicima iz NDH svakako je civilizacijski iskorak HDZ-a po pitanju suočavanja s prošlošću. Još samo da se table sa nazivima fizički uklone.
Na upite portala Tačno.net za komentar do objave ovog teksta nisu odgovorili: Aluminij Industries, HDZ BIH kao ni Ernest Grin savjetnik Izraelske ambasade u BIH.
